0
Malčiranje u ovom kontekstu znači zastiranje tla. Prednosti su brojne, od manjeg rasta korova, sprečavanja erozije i sprečavanje nabavanja tla tijekom kiše te zadržavanje prekrasne mrvičaste strukture tla, puno manje zalijevanja i zaštita tla od pregrijavanja ljeti, prirodno gnojenje raspadanjem malča….
Više o malčiranju pisala sam u tekstu: https://www.biovrt.com/malciranje/
Iako je u mnogim vrtlarskim literaturama slama preporučena kao bolja za malčiranje (prekrivanje tla), moj izbor je sijeno. I to radi više razloga:
1. SASTAV
– slama je ostatak stabljike žitarice nakon žetve, i radi se o samo jednoj vrsti određenog sastava, bilo da se radi o pšenici, ječmu, raži…. Također, ukoliko nema dovoljno dušika u tlu, ili pak biljaka koje koriste simbiozu s bakterijama i obogaćuju tlo dušikom (mahunarke npr.) – može doći do osiromašenja dušika u tlu kad se malčira slamom.
– sijeno je posušena trava s livade – a sastoji se od brojnih različitih biljaka i svaka ima drukčiji sastav te raspadanjem bolje/raznolikije obogaćuje tlo – npr. maslačak ima više kalcija, crni sljez više fosfora…. Sijeno je odličan izvor dušika, čime si obogaćujete tlo.
2. PORIJEKLO
– slama je većinom iz konvencionalnog uzgoja, dakle žitarice su prskane herbicidima i ostaci se nalaze u slami.
– sijeno se ne tretira pesticidima.
3. TRAJANJE I ZADRŽAVANJE VLAGE
– slama se sporije razgrađuje, dakle prednost je što duže drži, ali ako je baš puno kiše, često je ispod slame premokro tlo množe doći do pojave plijesni (ali i ne mora nužno).
– sijeno se razgrađuje brže, dakle nedostatak je da ga trebamo dodavati češće, ali nekako je prozračnije na tlu, a i prednost je to što onda brže gnoji tlo.
4. SJEMENKE
Glavni razlog zašto neki ne preporučuju sijeno su sjemenke trave i ostalog bilja koje vam onda niče iz malča- ali uvijek možete balu otvoriti pred vrtom, istresti sjemenke i onda krenuti malčirati. A i kad malčiramo, ako ide malč u debelom sloju, ionako je tlo zamračeno pa sve slabije niče i lakše je to i počupati. S druge strane, i u slami znaju biti sjemenke, pa vam posvud kreću rasti žitarice.
Evo što na ovo još veli dr.sc. Darko Znaor: Ima još jedan izuzetno važan razlog zašto prednost dati sijenu. U njemu je C:N omjer oko 30, što je idealno za mikroorganizme tla. U slami 70-100, pa mikroorganizmi koriste to malo dušika da ga prvo ugrade u vlastite stanice. Uslijed toga, dušik se ne oslobađa odmah u tlo, dolazi to tzv. imobilizacije/depresije dušika, koji je tek znatno kasnije dostupan biljkama. To je razlog zašto u mnogim tlima zastrtima slamom nema puno, biljci lako pristupačnih oblika dušika.
DOPUNA 28.03.2024.: Komentar kolege kemičara Marija Posedi na video u kojem se tvrdi da malčiranje slamom može biti “opasno” radi mogućnosti pojave štetnih plijesni i mikotoksina:
“Nisu sve plijesni štetne. Najčešće toksogene plijesni su iz roda aspergillus, fusarium, penicillium. Ako se one jave na slami, bit će i mikotoksina, a i biljke koje rastu u/uz slamu se mogu zaraziti. U prirodi nije ništa crno-bijelo. Slama se često koristi za malčiranje, ali ako nije tlo bogato dušikom dovest će do osiromašenja tla. Bilo bi dobro da se dodaje i prosušena trava (izvor dušika) u malč od slame.
Zaključak: I malcirati treba znati. Nije krivo da se mogu javiti toksikogene plijesni, ali je pitanje koliko često se javljaju. “
Ja ću tu samo nadodati da ne trebamo raditi dramu iz svega. Da, svašta može biti opasno, ali stvari nisu crno bijele. I plodovi u frižideru vam se mogu zaraziti opasnim bakterijama što duže stoje u njemu.
Zato nemojte isključivati malčiranje – nego proširite znanje i naučite na koji je način to najispravnije raditi – a to je dakle s sijenom.
