Što je bolje za malčiranje – slama ili sijeno? - Biovrt - u skladu s prirodom

Što je bolje za malčiranje – slama ili sijeno?

Malčiranje u ovom kontekstu znači zastiranje tla. Prednosti su brojne, od manjeg rasta korova, sprečavanja erozije i sprečavanje nabavanja tla tijekom kiše te zadržavanje prekrasne mrvičaste strukture tla, puno manje zalijevanja i zaštita tla od pregrijavanja ljeti, prirodno gnojenje raspadanjem malča….

Više o malčiranju pisala sam u tekstu: https://www.biovrt.com/malciranje/ 

Iako je u mnogim vrtlarskim literaturama slama preporučena kao bolja za malčiranje (prekrivanje tla), moj izbor je sijeno. I to radi više razloga:

1. SASTAV
– slama je ostatak stabljike žitarice nakon žetve, i radi se o samo jednoj vrsti određenog sastava, bilo da se radi o pšenici, ječmu, raži….
– sijeno je posušena trava s livade – a sastoji se od brojnih različitih biljaka i svaka ima drukčiji sastav te raspadanjem bolje/raznolikije obogaćuje tlo – npr. maslačak ima više kalcija, crni sljez više fosfora….

2. PORIJEKLO
– slama je većinom iz konvencionalnog uzgoja, dakle žitarice su prskane herbicidima i ostaci se nalaze u slami.
– sijeno se ne tretira pesticidima.

3. TRAJANJE I ZADRŽAVANJE VLAGE

– slama se sporije razgrađuje, dakle prednost je što duže drži, ali ako je baš puno kiše, često je ispod slame premokro tlo.
– sijeno se razgrađuje brže, dakle nedostatak je da ga trebamo dodavati češće, ali nekako je prozračnije na tlu, a i prednost je to što onda brže gnoji tlo.

4. SJEMENKE
Glavni razlog zašto neki ne preporučuju sijeno su sjemenke trave i ostalog bilja koje vam onda niče iz malča- ali uvijek možete balu otvoriti pred vrtom, istresti sjemenke i onda krenuti malčirati. A i kad malčiramo, ako ide malč u debelom sloju, ionako je tlo zamračeno pa sve slabije niče i lakše je to i počupati. S druge strane, i u slami znaju biti sjemenke, pa vam posvud kreću rasti žitarice.

 

Evo što na ovo još veli dr.sc. Darko Znaor: Ima još jedan izuzetno važan razlog zašto prednost dati sijenu. U njemu je C:N omjer oko 30, što je idealno za mikroorganizme tla. U slami 70-100, pa mikroorganizmi koriste to malo dušika da ga prvo ugrade u vlastite stanice. Uslijed toga, dušik se ne oslobađa odmah u tlo, dolazi to tzv. imobilizacije/depresije dušika, koji je tek znatno kasnije dostupan biljkama. To je razlog zašto u mnogim tlima zastrtima slamom nema puno, biljci lako pristupačnih oblika dušika.

 

O autorici