0
Srpanj sam započela u skupljanju sjemenja i uglavnom presađivanju: preostale kupusnjače i cvijeće koje je pregusto niklo, cinije, pijetlove krijeste, kadifice… Raskrčila sam od korova većinu od 2 gredice gdje je rastao češnjak ove godine. Većinom je to bio osjak je opet sve narastao, bar se zato iskoristi premokro tlo. Naime, od previše kiša krajem lipnja, ostali korov je bilo jako teško čupati.
PUŽEVI
Skupljanje španjolskih puževa nastavilo se je i u srpnju. Imam osjećaj da nije baš pomogao Ferramol koji sam pobacala krajem lipnja jer su puževi bili preveliki – više funkcionira dok su puževi manji. Počeli su se i dalje razmnožavati, naišla sam na ostavljena jajašca uz biljke na tlu, grrr… Trebalo ih je čim više skupiti i maknuti s vrta. U šumskom vrtu je bila katastrofa, tamo nisam ništa poduzimala od proljeća, nisam stigla jer sam spašavala vrtove od njih. Nakon košnje početkom srpnja bili su jako privučeni pokošenom travom (imaju ulogu «čistača» u prirodi pa ćete ih uvijek naći u velikom broju na biljkama koje venu). Dva dana za redom bila sam u skupljanju, i dva dana zaredom nabrana je puna kanta. Bilo ih je i više, ali jednostavno nije bilo više vremena niti mjesta za skupljanje. Zamislite si da svaki od tih ima još na stotine potomaka (otprilike 400). Domaći su balavci bili pošteđeni u tom skupljanju jer njihova populacija nije zabrinjavajuća, skupljala sam samo invazivne španjolske puževe. Tijekom srpnja, i po vrtu, i oko kuće bilo ih je strahovito puno. Radi kiša i povoljnih uvjeta bili su stalno aktivni i počeli su uništavati dosta povrća na vrtu, tako da sam ih stalno morala skupljati. Aktivnije sam bila u potrazi za patkama indijskim trkačicama kao prirodnim rješenjem za puževe, do kraja srpnja nisam realizirala tu ideju – ali početkom kolovoza jesam.
Evo kako je izgledalo skupljanje puževa u šumskom vrtu, te kako je izgledalo iz kuće nakon svakog jačeg pljuska.
A ne samo da su bili problem na tlu – počeli su se i penjati na voćke, pa su tako počeli jesti i breskve na stablu, a penjali su se i na kupine.
BOLESTI BILJAKA
Bilo je i bolesti biljaka početkom mjeseca na vrtu, ali po meni ništa strašno. Na grašku pepelnica, ali to je normalno dok je grašak pri kraju, na krumpiru pjegavost i to me nije brinulo, ionako je on razvio plod, na luku nešto plamenjače, ali i tu je berba uskoro. Na rajčici je bilo malo pjegavosti i malo plamenjače, sve normalno u skladu s previše vlage, ali još uvijek ne zabrinjavajuće. Ali, kako tijekom srpnja kiša nije prestajala, nažalost to je bilo idealno za širenje plamenjače. Počela se je širiti po rajčici, na svakoj biljci na ponekom listu što i nije bilo čudno s obzirom na toliko kiše. Počela sam tada micati zaraženo lišće. Par put sam tijekom mjeseca, dok su bile pauze od kiša, poprskala otopinom mlijeka u koju sam dodala i žličicu megagreena. To je ekološko prirodno gnojivo za folijarnu prihranu koje jača imunitet biljke. Kupila sam to davno, pred 2 godine, ali do sad nisam imala potrebe za tim nisam niti koristila – to mi je samo za ovakve ekstremne slučajeve dok vrijeme poludi pa su i biljke u šoku.
Čak sam i ove godine posebno za rajčice kupila 50-tak novih bambusovih kolaca jer nisam imala dovoljno. Bili su samo visoki kolci u ponudi, pa te mogu koristiti idućih godina i za grah, ne samo za rajčicu.
Tijekom srpnja bilo je nekoliko kišnih razdoblja, nakon kojih su uslijedili topli i sparni dani – tada se ne plamenjača munjevito širila. Ipak, bilo je razlike među vrstama – neke su bile jako pogođene, neke jedva da su bile zaražene – a sitna koktel (cherry) i jedna malo krupnija koktel koja je sama niknula – uopće nisu bile zaražene.
U jednom trenutku kako je divljala plamenjača sam odustala od trganja zaraženih listova jer su onda bili iznova zdravi zaraženi, kad je val prošao sam onda na kraju opet sve pokupila u vreću i spalila. Ali nisu rajčice odustale – za svakog malog poboljšanja vremena opet bi potjerale na vrhovima novo zdravo lišće i opet cvale… Stoga, bilo je velike nade za oporavak rajčice – samo da prestane kiša jer je ona bila glavni krivac za širenje plamenjače – to stvarno nije bilo normalno da svakih par dana pada kiša.
KOROVI
Početkom srpnja smo okopali dio tikvi da suzbijemo ambroziju koje je rasla na jednoj parceli. Između tikvi mogli smo samo kositi – radi previše kiše tanjuranje nije bilo moguće.
Vrt koji sam očistila od korova pred krajem lipnja se je opet sav zazelenio, a većina korova se je primila i sve je počelo zaraštavati…sve je bujalo – mahunarke, tikvice, sve ogromno, ali premokro.
Stoga sam radi silne kiše ove sam godine radila ono što nisam nikad radila na vrtu – nosila dolje korov nakon okopavanja, jer bi se u suprotnom primio i nastavio rasti. Uvijek sam ga dosad koristila kao malč, ali dok je stalo mokro to nije moguće jer se ne posuši korov. To je moguće za ljetnih vrućina, kakve su i bile do sada u ovo doba godine.. Malč sam iznosila u malo debljem sloju i stavljala sa strane vrta. Tamo bude se raspalo za gnojivo, ipak je još praktički na vrtu, ali na rubu nije šteta ako se primi. Može poslužiti i kao mamac za puževe na rub vrta, njih jako privlači uvelo bilje.
I na biovrtu sam se borila s korovom, i sve je nakon toga super napredovalo – mahune, kupusnjače, tikvice…
BERBE
Od 08.07. svako malo je padala kiša. Povrće sam si brala u dane kad je bilo zatišje i spremala u frižider za nekoliko dana unaprijed da ne moram u berbe po kiši.
A na mrkvu sam jako ponosna, jako me je iznenadila svojim lijepim rastom, evo bar jedna dobra strana previše kiše.
21.07. je počela i berba niskih mahuna. Urod im je bio odličan, a puno sam vrsta ove godine posijala u vrtu. Već krajem mjeseca je bila druga berba na tim istim mahunama, kako su odlično rasle.
Tikvice i krastavci su isto odlično napredovali.
Za razliku od prošle godine, sve mi puno bolje rodi, jako sam vesela što nakon 2 godine katastrofe konačno imam i visoki grah i mahune, sijala sam zlatne rezerve sjemenja.
S lukom nije bilo tako bajno… previše je kiše napravilo svoje. Jednostavno nije onako lijepo dozorio kako to zna za lijepog sunčanog vremena. Dio sam prekasno izvadila, pa je istrulilo na gredici – opet radi kiša. Na gredici luka kozjaka nisam na vrijeme počupala “korov” – delphinium i cosmos, kasnije nisam imala srca to čupati, pa sam na kraju luk tražila u “podnožju” gredice 😀
I s niskim grahom je krajem srpnja nastao problem – bio je jako rodan i sav se je polegnuo pod težinom mahuna. One su bile u dodiru s tlom, a radi previše kiše počele su truliti. Gredice graha smo ubrzano mama i ja čistile od korova, preokretale biljke na drugu stranu i stavljale korov ispod mahuna da ne budu direktno u doticaju s tlom.
Najranije vrste graha počeli smo suhog brati krajem srpnja.
U srpnju je dozorilo sjeme graška, rukole, kelja, počelo je dozrijevati sjeme salate. Tu mi je puno pomogla moja susjeda – teta, tj bakina sestra stara 86 godina. Ona ima puno vremena i osjeća se korisno, a meni puno znači što mi je pomogla tako da je počistila svo sjeme kupusnjača i graška. Štoviše, i sav češnjak je porezala od stabljika dok se je posušio. Kad se ovako stalno boriš s korovom, kišom i spašavanjem povrća na vrtu, svaka pomoć puno znači.
Sjeme salate je dosta zeznula kiša – ako baš napada dok se najljepše počne dozrijevati, puno toga je jednostavno nemoguće skupiti – popada ili ispere kiša.
SJETVE I PRESAĐIVANJA
Krajem srpnja sam raskrčila jedan kutak vrta od korova i tamo posijala grašak, odmah mu granje postavila za penjanje, mahune, nešto mrkve, peršina, cikle, repe, rotkve… imala sam još u planu sve po malčirati da mi skorašnji pljuskovi ne nabiju tu krasnu rahlu zemlju, a muž kositi, ali nas je pljusak preduhitrio – i dobro nabio zemlju. Ipak je sve dosta lijepo niknulo.
Ugodno sam se iznenadila prilikom čupanja korova na vrtu kako je dosta toga prije posijanoga naknadno nicalo, a što sam mislila da neće niknuti – šamanski duhan, piskavica… to sam onda naknadno rasadila, kao i biljke koje su pregusto niknule – amarant, pijetlovu krijestu… Zanimljivo – presađivanje krajem srpnja na vrtu – radi previše kiše to nije bilo uopće problem. Za normalnih ljeta – ne baš lako.
POPLAVA
Dana 30.07.2014. nas je poplavilo kao nikad do sada. Počelo je s tučom, ali dobro da nije bila jako krupna i nije dugo padala. Ali nakon toga je počeo jako puhati vjetar, a kiša je padala kao da je netko kantom polijevao. Kad sam za 5 min otvorila ulazna vrata – šok – sve oko mene voda. Nikada nisam vidjela cestu ispred svoje kuće tako poplavljenu – a vatrogascima je trebalo par sati da naprave cestu prohodnom.
Preko našeg dvorišta tekla je bujica te vode, a šumski vrt iza potpuno je poplavljen. Susjedi su još gore prošli, vatrogasci su im ispumpavali vodu s dvorišta i kuća, nama je falilo par cm da nam poplavi kuću. Na vrtu je većina suncokreta i visokog graha na bambusovim štapovima – srušena.
Sve ovo posljedica je nove kanalizacije i odvodnje od prije nekoliko godina. Siroti susjedi nikad nisu bili prije kanalizacije toliko poplavljeni, a sad već dugi put ove godine. Naime, na polju iznad njihovih imanja su zatrpali mreže odvodnih kanala, pa prilikom svake jače kiše sva voda šiba direktno u dvorišta, pa na cestu. Odvodnja na cesti nema kapaciteta za toliko vode. Šlampav posao izvoditelja radova, ništa drugo. Imali smo 2 ekstremno sušne godine kako je napravljena kanalizacija, pa tek sad dolazi na vidjelo kako radovi nisu dobro napravljeni. Naravno, to je ona ista firma koja mi je bez moje dozvole željela prokopati kanal uzduž cijele parcele i postaviti tako glavni vod kanalizacije i oborinskih voda, za što sam se morala žestoko boriti da to i ne naprave (i uspjela sam). S njima sam imala i problema radi prepumpne stanice i izlijevanja vode na parcelu šumskog vrta, o čemu sam pisala pred nekoliko godina.
Dan poslije zbrajali smo štete. Šteta od tuče ipak nije bila tako velika – poneki listovi jesu oštećeni, ali nije sve skupa jako. Ali puno toga je na vrtu bilo polegnuto. Skoro sve je u vrtu na kolcima bilo “porušeno” – bile su to većinom mahunarke, ali i kukuruz i suncokreti. Nažalost za neke je suncokrete bilo kobno, jer su pukli pri tlu. Njih sam samo micala s gredica jer su potiskivali veliki dio biljaka na gredicama.
Većina je biljaka bila polegnuta: dalije, salate u cvatu, cinije, cosmosi … Dobro su mi došli potpornji – grane koje sam imala za grašak, s njima sam podupirala većinu polegnutih biljaka, jer ih drukčije nije bilo moguće izravnati. Niski grah sam ugazila da stoji – ali kako je tlo mokro, i ako nastavi kiša, bit će truljenja mahuna.
Ovako je izgledao šumski vrt krajem mjeseca – veliki je dio poplavljen. Stol i stolci u učionici Škole vrtlarenja – panjevi – sve je otplivalo, dok se voda povuče na redu je “pospremanje” natrag u krug. Nema škole do daljnjega, čini se. Tu je završila sva ona silna voda koju su ispumpavali s ulice. Na kraju mog šumskog vrta postoji kanal kao dio sve te nove izvedbe odvodnje oborinskih voda, ali su ga navozili više od razine mog zemljišta, pa tako voda ne može otjecati s te parcele. Ako bi se pokušali spojiti na to – još bi nam dotjecala voda iz tog kanala na naše zemljište. Doista materijal za tužbu za nemar i namjerno uništavanje imovine firmi koja je to tako napravila .A zapravo, veli moja baka, nevremena su nekad bila češća, baš poput ovog – ali su ljudi održavali mrežu kanala pa nikad nije došlo do poplave na ulici ili zadržavanja vode na nečijim parcelama.
U šumskom vrtu svi su puževi pobjegli na grmlje i drveće da se spase.
Tijekom srpnja puno je toga prekrasnog cvalo u vrtu, evo tek mali dio za malo svjetliji kraj članka o srpnju.
Globus čičak pun pčelica i rudbekia hirta
konopljuša i potentilla
mak i žuti noćurak
i još više fotografija iz srpnja 2014 pogledajte u galeriji fotografija na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/galerija/srpanj-2014/
