0
Srpanj je počeo u velikoj suši i vrućini, kiše su nas zaobilazile: malo je zagrmjelo ponekad i prozujao bi oblak, ali od kiše ništa. Pomalo sam zalijevala tek neke biljke i čekala konačno malo zahlađenja da presadim presadnice cvijeća. Cinije su bile sve na kupu, kao i ljetni zvjezdan. Presadila sam početkom mjeseca šamanski duhan – nicotiniana rustica, i to sadnice velike već preko 30 cm jer su izrasle na krivom mjestu i gušile ostalo bilje. Zalijala samo 2 puta, jako pomalčirala i eto čuda – primile se unatoč paklenim vrućinama. Neke biljke odlično podnose presađivanje, neke nikako. Na vrtu je svejedno početkom srpnja sve bilo bujno i rascvjetano.
Kako sam početkom srpnja dobila sjeme starih sorti što me je jako razveselilo, dio sam se odlučila i posijati već ove godine. Posijala sam 3 vrste graha (2 koje sam dobila stare sorte iz Švicarske i jednu moju “staru” ranu sortu). Posijala sam i ljetnu repu, mrkvu, blitvu, komorač, poriluk, azijsko lisnato povrće, daikon, repu, crnu rotkvu, grašak… Ponovo sam sijala grah jer posijani na proljeće je već počeo zoriti i već polako žuti od vrućina, pa sam odlučila probati hoće li stići narasti ako se sije kasnije, u srpnju. Također sam sijala i grašak za jesensku berbu, i početkom i krajem srpnja, i pratim kako se razvija i napreduje.
Većina sjetve tijekom ljeta zapravo se vrši u sklopu Škole vrtlarenja, i svi skupa sijemo i pratimo rezultate, i tako učimo od prirode – većina toga se sije samo na proljeće, ali zapravo puno toga se može uzgojiti i kasnije na vrtu. Puno toga što se je sijalo početkom srpnja jako je brzo niknulo radi topline, a još veća sreća je i bila kiša 09.07., dva dana poslije prve sjetve.
Uglavnom, u srpnju se još puno toga može sijati: Sjetva u srpnju
Primijetila sam kako sam pametno ostavila par gredica graha u korovu, taj se je dobro držao, onaj koji sam potpuno oplijevila bio je jako jadan i dosta požutio – dakle protiv suše definitivno pomaže malo korova na vrtu. A opet, gredica na kojoj je korov previše narastao oko graha nije bila ok, tamo se je grah izdužio i ostao slabašan, slabije rodio, polegnuo se dok sam ga konačno oslobodila travurde iz koje se je jedva vidio…hm, potrebno je baš pogoditi dobru “mjeru” da prije nego počne suša korov na gredicama bude nešto manji od biljaka, to onda super štiti od sunca i vrućina…da, ali kako točno predvidjeti to…treba baš isprobavati i učiti, te se pokušavati uskladiti s vremenskim prilikama.
Dakle grah, a pogotovo mahune počeli su žutiti, mahune su jako slabo rodile radi vrućine, visoke su jedva počele cvasti krajem srpnja (njima isto smetaju vrućine), ali me je zato iznenadio visoki ljubičasti grah mahunar– jedino njemu očigledno uopće ne šteti suša i vrućina – on i dalje raste i rodi, dok se sve ostale mahunarke doslovno muče na vrućinama.
.
Krajem srpnja ponovi su procvale mahunarke nakon hladnijih i kišnijih dana, i slabog prvog uroda, pa su se na biljkama mogli istodobno naći i suhe mahune i novi cvjetovi. A na drugoj slici možete vidjeti kako je suša, zapravo i visoke temperature naškodila crvenom niskom meksičkom grahu – zrna se uopće nisu razvila. Ostale su vrste kako-tako rodile, najbolje moj starinski niski rani žućkasti grah, ali crveni grah nikako.
Rajčice ove godine rastu unatoč suši kao lude na nekoliko mjesta na vrtu, u srpnju sam imala lijepe zelene plodove, već sam dvaput privezivala neke rajčice…a na drugim mjestima baš i ne rastu tak jako….hm..je li mjesto ili sorta kriva za to, pitam se…i kopka me već dugo to optrgavanje i privezivanje, što u literaturama piše, kad rajčica tako uporno želi rasti u širinu i zakorijeniti se s novim granama….da li je to privezivanje bolje za rajčicu ili za čovjeka koji je to izmislio da lakše uzgaja rajčicu tako da sam samo nešto potrgala donje izboje, a nešto ostavila nek raste kako hoće. Dozorio je i luk i češnjak, većinu sam pobrala tijekom srpnja i bila prilično ugodno iznenađena solidnom veličinom plodova luka, unatoč suši. Dio sam isplela u vijence, dio sam samo tako posušila i pospremila na tavan. Luk kozjak mi je opet naraslo dosta manjeg, tj jako se je podijelio, a istražila sam i saznala zašto: ako se sade manje lučice, naraste veći, a ako se posade već lučice, podijeli se u više manjih… dakle veće lučice treba potrošiti i sijati manje iduće godine. A češnjak, ha, ha, bravo ja… pisala sam kako sam ga sadila u svibnju i tijekom srpnja sam otkrila da je to bila glupost jer sve vrste češnjaka završavaju s vegetacijom u srpnju, kako god ih kasno sijala. Stoga češnjak nije puno narastao, ali s obzirom kad sam ga sadila narastao mi je solidno za potrošnju doma, pa sam zadovoljna i s tim. A od jeseni ću pametnije saditi češnjak.
.
A paprike ove godine, i peruanske jagode – nikud nikam, majušne, pa uopće u srpnju nisu počele rasti, a dvaput sam ih oplijevila, malčirala, pa čak i zalila parput…tek su sad neke majušne procvale, ali ne mrdaju s rastom….hm, mislila bih da je mjesto ali imam ih na 4 mjesta na 2 vrta, svugdje isto…ovo očigledno nije njihova godina.
Tikve isto, tamo gdje sam mislila da će jedva rasti bujaju, a na boljim pozicijama – ne. A s krastavcima sam grdno zeznula, posijala ih za pokus među graškom da iskoristim prostor….loša ideja, jako su slabo narasli.
U srpnju sam skupljala opet i krumpirove zlatice, imala sam ih jako puno ove godine, puno su krumpira potamanile, i krumpir se uslijed vrućina počeo sušiti, pa sad prelazile dalje, ulovila sam nekoliko na rajčici i paprici, ali srećom, poslije se nestale… Primijetila sam i jako puno smrdljivih martina na krumpiru, oni su im prirodni neprijatelji, ali koliko znam za jajašca…možda ipak ne znam sve. Uglavnom, što se tiče zlatica, ako se stigne najbolje je odmah na proljeće pregledavati ispod lišća i izgnječiti jajašca, ako se izlegnu skupiti ličinke, jer dok se jednom razviju odrasle te su prefrigane(međimurski: jako inteligentne 
) – ličinke se skupe bez problema i nisu tak brze, a odrasle em skuže da ih hoćeš primiti pa se prije tebe bace na tlo i prave mrtve, pa ih sad ti traži po tlu ispod đungle lišća, a i ako ih primiš brze su…žele brzo pobjeći iz kante u koju ih skupljaš…
Uglavnom, do kraja mjeseca osušila se cima, i dozorio je krumpir. Počela sam ga postupno vaditi i spremati na terasu, pokrivenog tamnom dekom, da ne pozeleni od sunca. Krumpir je tijekom ljeta, ako se izvadi, bolje sve do jeseni držati na otvorenom i toplijem, i tek se na jesen sprema u podrum – tako neće prije proklijati. Ovo je iskustvo moje bake, i tako sprema krumpir godinama.
Nakon prve kiše u srpnju, 09.07.12. je i zahladilo malo, iskoristila sam to i konačno rasadila ljetne zvjezdane i cinije. Nekoliko je dana poslije opet kišilo, ali s više vjetra…to je ono žalosno što se događa tijekom ljetnih nevremena: porušeni suncokreti, porušene dalije, a one su jako osjetljive i često se stapke strgaju ako se poruše…..bilo je gubitaka, ali ove godine srećom ne tako puno.
Na dosta mjesta u šumskom vrtu, na desnoj parceli gdje je ove godine bilo zavažano i kopano jezerce, divlja “pionirski” korov – korov koji divlja na uzurpiranim površinama, a treba jako malo vlage i hranjiva da bi narastao. Najviše ima koštana i svračice, travnatih korova koji super rastu i po kiši i po suši, pravi majstori preživljavanja. I koliko se god često kosilo, oni još brže narastu…i tako će to biti do kraja godine, dok se trajnije vrste ne razmnože i prekriju tlo, i tako onemoguće nicanje tim korovima…
Tijekom srpnja pobrala sam puno sjemenja, sjeme graška, graha, gorušice, raznog cvijeća… A sredinom srpnja, nakon kiša, opet sam sijala: sljez, suncokret, rasađivala amaranthus tricolor i pelin, on me je začudio koliko je narastao ove godine, na mjestu gdje sam bacila odrezane osušene cvjetove pelina prošle jeseni. Sjeme pelina mi je presitno i ne skupljam ga, pa eto ideje kako razmnožiti pelin: potrgati ocvale cvjetove dok odu u sjeme i pomalčirajte njima gdje želite da vam naraste pelin.
Radi dosta kiša u srpnju, opet sam se bavila i sadnjom Koliko god se trudim smanjiti tegle što imam na okupu iza kuće, stalno nekako puno tamo imam ono što kupim za sadnju, ili što imam viška na vrtu pa posadim u tegle za eventualnu razmjenu ili prodaju. Konačno sam posadila grmlje što sam nedavno kupila – 2 deutzie i itea virginica little henry, a 2 potentile i jedna puzajuća ruža još čekaju…mislim stvarno znam tak impulzivno kupiti biljke, i onda muku mučim kamo ih posaditi…i opet ista priča. Posadila sam i par šarenolisnih kadulja što sam zakorijenila reznice, pa vrtnu fuksiju žutu, pa jedan močvarni hibiskus što je u teglici čekao od prošle godine, pa žuti klinčić koji sam isto tak nedavno na sajmu kupila…. ali naravno, nikako da smanjim broj tegli kad sam načupala još malih sadnica pelina što su niknule na cvjetnoj gredici u šumskom vrtu, tamo gdje sam i sve velike jučer maknula, i to sam posadile u teglice…
Dok sam sređivala gredicu s cvijećem u šumskom vrtu, opet sam naišla kako mi je voluharica pogrickala korijen graničice, i to rozne mislim, koju sam prošle godine tu presadila jer su ju na vrtu voluharice jako nagrizle…ajoj, pa stvarno muku mučim da ju spasim…sad sam ju opet presadila, mislim to što je ostalo…a u rupe nagurala lišće bazge. I u biovrtu sam raskrčila dio za začinsko bilje što sam kupila pred par tjedana, a i dobila sam sadnicu estragona. Rasadila sam i ljetni zvjezdan i žuti hibiskus, i još napravila mjesta za sjetvu, tu sam naknadno posijala još graha
Na njivama, tikve i heljda više nisu tako super izgledale, sve je počelo zarastati u korov,visoki, a heljda se je dosta polegnula nakon nevremena, i na par mjesta je dosta korova počelo između heljde napredovati, kombajn smo našli, sad čekamo da dozori, a kako nešto već zori na biljki i istodobno cvate, još jedno vrijeme ne. A tikve su isto počele zarastati u korov, i tijekom sušnijih razdoblja početkom i krajem srpnja, teško su to podnosile.
U drugoj polovici srpnja puno je ljetnih jabuka popadalo na tlo, pa sam počela sa spremanjem kompota za zimu, a s bakom sam krenula i u kuhanje pekmeza – pokupila sam jabuke i kruške, te izvadila trešnje i jagode iz ledenice…ispali su mi odlični. Kako sam krenula s kompotima i pekmezom – morala sam konačno i kupiti ormar za predsoblje, za spremanje zimnice. Naime, dok smo gradili kuću sam izbacila špajz iz nacrta, jer nisam mislila da ću ikada spremati zimnicu…(više u kolumni)
I do kraja srpnja je bilo dosta kiše, i onda zadnjih dana preokret – opet vrućine. Baš kako sam se malo zaželjela da prestanu kiše jer je previše blata, tako je jako zasjalo sunce da je opt sve bilo pretvrdo i suho. I opet sam sijala, grah i grašak, njih najviše jer nam je grah glavna namirnica, a prvi urod je bio jako slab radi vrućina. Nadam se da će ipak nešto i roditi i visoki, i novozasijani…ali naravno, sve ovisi o tome koliko će nam vremenske prilike biti naklonjene.
A prizori u vrtovima u srpnju: šareno i veselo:))
carsko oko i lisičina
.
gaura i bijeli slijez
.
echinacea purpurea i cleome spinosa
.
cinije, i visoki crveni grah koji je konačno počeo zametati plodove krajem srpnja
.
djevojačko oko i salvia victoria blue
.
salpiglosis i ukrasni duhan
i još mnogo toga…za kraj jedna biljčica koja me jako veseli počinje cvasti u srpnju: suncokret
