Srpanj 2011 - od suše do blata - Biovrt - u skladu s prirodom

Srpanj 2011 – od suše do blata

Srpanj je ove godine u mnogo dijelova ove zemlje zapamćen kao mjesec strašne suše. Suša je već započela polovicom lipnja, a u srpnju se je samo nastavila. Kiša je kod mene bila u prognozama svaki tjedan, ali u više od mjesec dana palo je možda 3 puta pa 10 sekundi. Svaki put kad su najavljivali naoblaku – već mi je bilo smiješno, jer od početnog nadanja za kišu, uvijek sam se razočarala gledajući kako naoblaka prolazi, a da je palo samo par kapi kiše.

Ono što je najkarakterističnije u srpnju na vrtu su – rudbekije. Rudbekia hirta je biljka koja se je tako dobro udomaćila u mom vrtu da moram paziti da vrt ne zaraste u njih. A radi njih, uživala sam u pogledu na vrt u srpnju:)

028

Evo ih malo i pojedinačno, svaka nova procvjeta u drugoj nijansi, jednostavno su neodoljive:)

rudbeckia hirta 1rudbeckia hirta 3

U mjesecu srpnju je cvalo mnogo prekrasnog cvijeća, evo tek mali dio cvjetnog šarenila: phlox, coreopsis, osteospermum, neveni

phlox 1146

verbena i tritoma

200045

rudbeckije, potočnjak, borač, mrkva i coreopsis tinctoria

050065

budleje…

275192

heleniji

147189

schizanthus pinnatus

264095

U srpnju je dozorio luk. Prekrivanje gredica luka pepelom izgleda odlična ideja, jer je urod luka bio odličan. Plodovi su odlično narasli i nisu se mučili u tvrdoj suhoj ilovači – u pepelu sve je ostalo rahlo i luk je mogao neometano narasti. Ove godine je prilično žarki i jako tjera u plač, pretpostavljam da je to radi suše. Sav luk sam pobrala i pospremila: dio sam splela u vijence i stavila sušiti u potkrovlje, dio se posušio na podu potkrovlja.

18072011 2218072011 17

Luk kozjak mi je bio prilično iznenađenje ove godine. Ovo je inače luk koji se sadi samo površinski, a karakteristika mu je što se razmnožava dijeljenjem u rastu. Prijašnjih godina je bio pristojne veličine i podijelio se je na 2-3 komada, ali ove godine, uslijed tolike suše, podijelio se je na u prosjeku 10 komada, koji su jako sitni. Većinu ću koristiti za sadnju iduće godine, jer je premali za korištenje za jelo.

18072011 218072011 12

Planirala sam puno toga više za rasađivati, ali u uvjetima vrućine i suše biljke bi se jako mučile, pa nisam ništa dirala.
Dozorile su prve paprike, krastavci, tikvice …. znam, kasne kod mene, ali i to je posljedica suše, tj činjenice da nisam nijednom zalijevala vrt.

Vrt sam počela zalijevati tek početkom srpnja, kad su se počele vidjeti posljedice suše na vrtu, najviše na grahu. Kako su mi vrtovi ogromni, nemam niti vremena, niti volje, niti tih novaca da zalijevam svaki dan. A to niti nema smisla. Biljke su određenu vlagu dobivale od jutarnjih rosa, a što se zalijevanja tiče – bolje rjeđe i obilno nego svaki dan polijati biljke. Zamislite si to kao dobar ljetni pljusak – dovoljan je jedan takav u tjedan dana da sve dobro raste. Ako u uvjetima suše naučite biljčice na svakodnevno zalijevanje, neće se truditi doći do vode tjeranjem korijenja u niže slojeve tla, nego će razviti samo površinsko korijenje, i biti posve ovisne o zalijevanju. Stoga sam zalijevala obilnije, i to samo jednom na tjedan. Trajalo je satima, a neki veliki efekt kod ovakve suše nisam mogla postići. Ali je sve preživjelo, to je bitno.

Sredinom srpnja sam počela s berbom graha. Najraniji grah je radi suše prilično požutio, i počeo je polako dozrijevati. Kako je zorio, tako sam svaki dan brala dozrele, bijele mahune. Najviše graha ne spremam suhog, nego “zelenog”, svježeg, mi to zovemo “presni” grah – kad zelene mahune pobijele, tad je najidealnije za branje.

12072011 112072011 31

Ovako je izgledalo na vrtu br 2 sredinom srpnja: najraniji grah je prvi dozorio i požutio, a niže je i ostatak počeo žutiti malo kasnije. Do kraja srpnja, većinu sam pobrala.

13072011 1713072011 18

Istodobno, na biovrtu je situacija bila ipak malo bolja – radi malčiranja i “džungle”, suša ipak nije imala tako veliki utjecaj kao u vrtu br 2 -u takvom okruženju vlaga se duže zadržava. To se najbolje vidi na grahu koji nije požutio:

13072011 1213072011 14

U slučaju da je bilo kiše, grah bi duže cvjetao i formirao više plodova, ali nažalost, radi suše je brzo završio s cvatnjom, a nije uspio niti oformirati sve plodove. Ali, većinu ipak jest, tako da sam ipak zadovoljna urodom graha, unatoč suši.

A s jabukama koje su popadale sa stabla, počela sam kuhati kompote i spremati ih za zimu. Ove godine je to moje prva zimnica, a moram naučiti i kiseliti povrće još (dosad sam to prepuštala mami i baki)

Sredinom srpnja sam konačno privezala i rajčice, neke malo prekasno jer su se radi veličine plodova dosta polegle.

Krumpir ove godine gotovo da nije bio napadnut krumpirovom zlaticom. Svake godine ih je sve manje i manje. Ali je zato rano obolio od plamenjače – a to mi je veliki problem, jer vrlo lako može zaraziti rajčice. I naravno, polovicu su pojele voluharice. Razmišljam čim prije povaditi preostali krumpir, da ne ostanem bez svega.

Tijekom srpnja samo su dvije biljke rajčice oboljele od plamenjače – bolest se je na njima raširila na stabljiki. Zaražene sam biljke uklonila, a bolest se nije dalje proširila. Ove godine imam jako puno rajčice, i puno vrsta. I imam jednu veliku enigmu u vrtu – zašto kod mene rajčice tako kasno zore?? Prvi crveni plodovi, čudno, dozorili su na koktel rajčici koja se je sama zasijala, i koja je najkasnije niknula. A sve ostalo se je više manje zelenilo po vrtu. Pogled preko k susjedima – crvene rajčice. Sadile smo u isto vrijeme, jedino što oni često zalijevaju. Stoga jedino što mogu zaključiti je da zato kod mene rajčice kasnije dozrijevaju – jer ih nisam zalijevala, pa su se više mučile s rastom i preživljavanjem bez vode.

094071

A suša je osim grahu naštetila i ostalim biljkama – na ponekom plodu rajčice crna mrlja – to nije plamenjača, već je to od nedostatka kalcija, prouzročeno nedostatkom vode. Naziva se vršna trulež plodova. A nakon obilnih kiša, poneki plodovi rajčice su – popucali. Dobra je vijest što ovakvi plodovi uobičajeno dobro dozrijevaju i rijetko kad trule na mjestima gdje su “rane”.

vrt 1109

20.07. je konačno pala kišica. U zadnji čas. Dan poslije – pravo ljetno nevrijeme. Oko sat vremena lijalo je kao iz kabla. Voda je u potocima tekla asfaltom. Zalijalo je pošteno, ali manje nego bi očekivali – kopala sam krumpir navečer poslije pljuska, i na slici se vidi da je namočilo samo

  vrt 13

nekih 10-15 cm – a ponavljam, lijalo je oko sat vremena kao iz kabla. Sad si zamislite koji efekt ima zalijevanje mlazom vode za vrijeme suše.

Rupa je naravno od voluharice, koje kako sam već spomenula, devastiraju mi krumpir. A u srpnju sam u zadnji čas naišla na pojedene grmove graničica. Nešto je ipak ostalo s korijenom i to sam posadila u tegle i tako si spasila biljke. U sve te godine kako imam vrt, ovo je prvi put da su pojele graničicu. Ali, ove godine su puno toga prvi put pojele, tako da sam već spremna na sva moguća iznenađenja. Mogu zaključiti da voluharice jedu sve, i da ih ništa ne odbija – radi se samo o njihovom trenutnom raspoloženju i ukusu.

.

U budućem šumskom vrtu oformirala sam gredicu, na mjestu gdje smo palili granje. Tu sam sijala biljke koje nisu baš uspješno niknule na vrtu, da isprobam hoće li niknuti u tlu koje je bogato pepelom (kalijom). Tijekom srpnja sam tu mnogo toga i posadila – suncokrete i nevene, ukrasno grmlje sa sniženja u robnim centrima, drijen, paulowniju…. Odmah nakon kiše sam tu krenula u rasađivanje – nešto što za vrijeme suše nisam mogla ni pomisliti. Rasadila sam amaranthus tricolor, adonis i irski zvončić koji su tamo pregusto nikli. Posijala sam još nešto sljezova, vrtne hibiskuse, bijeli korijen, suncokrete, nevene, echinaceu, presadila cvijeće koje se je mučilo na vrtu,…. a počela sam i tu presađivati livadno cvijeće koje raste posvud po parceli, a nema šanse procvjetati radi košnje – potočnjak, lychnis flos coculi, sanguisorba. Sad je spašeno na toj gredici:)

sumski vrt 2sumski vrt 4

Imam osjećaj da će se ova gredica vrlo brzo razbujati, i da ću opet zaključiti kako sve pregusto sadim i sijem, koliko god to udaljeno izgledalo u toku sadnje i sjetve. Takvu situaciju opet iznova imam u biovrtu – neki dijelovi su opet neprohodni. A prostora sa sjetvu i sadnju – nikad previše :)

Ovaj dio šumskog vrta nažalost neće moći biti iskoristiv jedno dugo vrijeme za ništa drugo osim za uzgoj cvijeća. Imam tu “sreću” da je pokraj zemljište poduzeća “Međimurske vode d.o.o.” i da je pokraj prepumpna stanica za kanalizaciju. Naravno da im se je kanalizacija par puta izlijala, i naravno da su oni tako “pametno” isplanirali svoju parcelu da je odmah voda počela teći na – susjedovo, tj moje (toliko o normama i mjerama predostrožnosti iz Zakona o zaštiti okoliša). I naravno da oni ne vide neke prevelike štete u tome što se je dogodilo, i morala sam inzistirati na nasipu na njihovom zemljištu da se to više ne ponovi. Za vodopravnu inspekciju sam zakasnila jer je trebalo odmah reagirati, jer ono “jezero” o kojem sam u veljači pisala i koje ste mogli vidjeti na fotografijama – nije bila voda iz prirode….prekasno sam shvatila o čemu se radi. Nasip je uglavnom napravljen, ali šteta na tom dijelu zemljišta je ogromna – tu ću kako sam spomenula uzgajati samo cvijeće, a povrće ili začinsko bilje ne dolazi u obzir. A što mogu reći na poduzeće koje je u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, koje se financira iz poreza koje svi mi plaćamo, a koje ne poštuje zakone ove države i koje bezobzirno zagađuje okoliš bez da itko za to odgovara – to je hrvatska stvarnost. A ja koja sam reagirala – pretjerujem??!!? Nemam volje ići na sud s takvima jer imam pametnijeg posla nego živcirati se radi ovog, šteta je napravljena i ne može se ništa previše tu napraviti – nema tog novca koji mi može to nadoknaditi. Najbitnije mi je bilo osigurati se da se više to ne ponovi. Sad ću sadnjom raznovrsnog bilja probati uravnotežiti taj dio zemlje. Ali koje li ironije, kud baš meni ti problemi, koja svim silama pokušavam da sve bude čim prirodnije.:(

Nakon prvih kiša, pa do kraja mjeseca, kiše su bile uglavnom svakodnevna pojava. Na vrtu su se radi previše vlage i vjetra porušili poneki suncokreti, visoki grah na kolcima, polegnule su se rudbekije pa sam morala sve privezivati. Pojavili su se opet španjolski puževi u velikom broju – ovaj put sam ih rješavala svaku večer mehanički – s malom motičicom. Znam, zvuči okrutno, ne mogu reći da nemam grižnju savjesti, ali ovo se svodi na borbu za opstanak – ako ih se ostavi, sve će pojesti.

Mnoge su se biljke odlično oporavile i počele naveliko rasti, i roditi na vrtu.

208190

Odlična stvar je bila što sam se mogla naveliko posvetiti presađivanju – to sam radila do kraja mjeseca – i sve je bilo uspješno. Nezgodno je uslijed toliko kiše bilo što potkraj mjeseca korov više nisam mogla čupati – toliko je bilo blato i toliko se je mnogo zemlje držalo za korijenje. Jedini korov koji se uspješno može čupati u ovakvom blatu je – maslačak. Također, čupanje nije imalo smisla jer se je sav korov nakon čupanja, a uslijed ponovnih kiša – natrag primio. Stoga sam se osim presađivanja još potkraj mjeseca primila sjetve – graška, mahuna, salate, luka, češnjaka….i naravno, naveliko sam skupljala sjeme:)

Slika: busen korova na kojem se je držalo dosta zemlje sam nakon čupanja okrenula da se posuši – međutim nakon prve kiše, korov je pustio novo korijenje s druge strane – zato je čupanje korova u kišnim razdobljima neučinkovito

korov 2korov 3

Kiša, zima, blato na vrtu, upaljeno grijanje – to je bio kraj sprnja 2011 kod mene. U svakom slučaju – nepredvidivo i zanimljivo.

 

O autorici