Svake jeseni nakon prvih mrazeva u našim krajevima vrijeme je za spremanje dalija za zimu. Dalije su porijeklom iz toplih područja i nisu evolucijski prilagođene niskim temperaturama, ali srećom radi svojih gomolja mogu podnijeti razdoblje mirovanja ako ih spremimo na mjesto sigurno od smrzavanja (podrum ili slično).
Dalije su cvijeće koje je jako često u cvjetnjacima mnogih vrtlara/ica. Radi tolike raznolikosti (postoji čak preko 20 000 kultivara) doista im je teško odoljeti, a gomolji se svako proljeće mogu naći u cvjećarnama i trgovačkim lancima koji drže lukovice. Više o dalijama pročitajte na slijedećem linku: https://www.biovrt.com/dalija-georgina-dahlia/
Kako dakle dalije nisu prilagođene niskim temperaturama, prvi ih mrazevi potpuno unište: preko noći od bujnih zelenih grmova prepunih cvjetova ostaje “popareni” ostatak grma koji počinje brzo propadati. Stoga gomolje nakon tih prvih mrazeva treba spremiti u podrum, i to treba učiniti prije jačih smrzavanja. Prvi mrazevi dakle ne štete gomoljima koji su u zemlji, jer u zemlji dolazi do zamrzavanja kod jačih i dugotrajnijih hladnoća. Ali ipak, nemojte dugo čekati. U toplijim krajevima Hrvatske rijetko kad odlazi do zamrzavanja tla i tamo mogu ostati u tlu, ali mogu propasti i uslijed previše vlage u tlu, i to se zimi u tim krajevima često događa, pa je ostavljanje gomolja preko zime u zemlji u toplijim krajevima također rizik.
Kod spremanja dalija, najprije obrežite stabljike dalija na visinu 10-15 cm od tla. To je jako bitno jer je to neophodno da bi vam dalije potjerale iduće godine – nove izdanke potjeraju na prijelazu iz gomolja u stabljike. Najbolje je to napraviti oštrim predmetom, poput noža ili škara za obrezivanje, jer su stabljike šupljikave i teško ćete ih ručno otkinuti na mjestu gdje želite. Doduše, lakše ih je ručno otkinuti na prirodnim “zglobovima” koje ima svaka stabljika na više mjesta (slika ispod lijevo), ali ne uvijek, pa ručno možete napraviti više štete nego koristi. Stabljike su jako krhke i lomljive, stoga budite oprezni da ih ne otkinete s gomolja.
U stabljikama se često nakuplja voda, ali ne u svim – ovisi o vrsti. Stoga ih kasnije treba na jedno vrijeme okrenuti da se ocijedi višak vode iz ostatka stabljike.
Neke dalije dakle imaju više šupljikavu stabljiku i suženje kod “zgloba”, neke imaju prirodne barijere kod “zgloba” stabljike. Sve ovisi o vrstu dalije – što je veća i viša, to ima u pravilu šupljiju stabljiku i nakuplja više vode.
Nakon što ste obrezali stabljike, počnite otkopavati široki krug oko grma – naime, gomolji više rastu u širinu nego u dubinu, pa treba okolo šire otkopati da ne bi oštetili gomolje, koji su također jako krhki i osjetljivi.
Dok otkopate ukrug, probajte primiti za stabljike i sa strane gomolja i pomaknuti ih u zemlji – ako čujete krckanje kod spoja stabljike i gomolja stanite jer možete otrgnuti stabljike i tako napraviti štetu – tad još otkopajte, primite sve sa strane i nježno probajte izvaditi iz zemlje.
Zemlju koja se okolo drži za gomolje probajte čim nježnije otresti dolje – ako ne ide do kraja nemojte forsirati, neka ostane zemlja na gomoljima: gomolji su izuzetno osjetljivi i možete ih oštetiti jačim trljanjem – na slici lijevo se vidi kako sam ih oštetila dok sam skidala zemlju s rukavicama s njih. A svako oštećenje znači potencijalni lakši napad bolesti i štetnika tokom zimovanja, tj. neotpornost gomolja.
Također, sve gomolje koje ste jače oštetili prilikom iskapanja radije otklonite ako ih dovoljno ostaje, jer ako počnu truliti mogu zaraziti i zdrave gomolje tokom zime.
Ako vam s polome gomolji tijekom iskapanja, bitno je da imaju ostatak stabljike, ili prijelaza na stabljiku da bi mogli potjerati iduće godine: takve i pojedinačne gomolje možete spremiti za iduću godinu. I veće grmove možete podijeliti na jesen ili na proljeće na više dijelova i tako razmnožiti biljku: bitno je dakle da imate dio stabljike uz gomolje. Ako se gomolj samo ispod odvoji, bez stabljike, mala je vjerojatnost da će potjerati iduće godine ako ga samo posadite u zemlju, i vjerojatnije će propasti.
Dalije jako vole puževi i često prilikom iskapanja možete naići na puževa jajašca položena na stabljiku/gomolj. Stoga ako spazite ove bijele ili prozirne kuglice, promjera nekih 5 mm, uništite ih, jer ako ih unesete u podrum, izleći će se mali puževi i hraniti gomoljima dalija.
Osim puževa, na gomoljima često možete naići na kišne gliste koje se jako vole zavlačiti među gomolje i na babure. Oboje neće napraviti nikakvu štetu samo im je to omiljeno stanište, stoga ih nježno maknite s gomolja; gliste natrag lagano ukopajte, a babure pustite da odu svojim putem. Babure se hrane ostacima biljaka i vole se zavlačiti među razne pukotine i slično, pa se često sklanjaju i ispod gomolja dalija u zemlji.
Nakon što obrežete, izvadite i očistite gomolje, bitno je dalije označiti. Naravno, ako imate samo jednu ili 2 vrste to nije bitno, ali ako imate više vrsta od kojih su neke niske i neke visoke, to će vam biti bitno znati iduće godine prilikom sadnje. Kako ja imam jako puno vrsta i prvo ih vozim doma u tačkama, da ne zaboravim do doma koja je koja, privremeno si ih obilježim cvijetom, a kad dođem doma napišem nazive/opise na naljepnice i to stavim na stabljike.
Nakon toga, gomolji su spremni za spremanje. Možete ih još jedno kratko vrijeme vani posušiti, te okrenuti da se iscijedi ostatak vode iz stabljike, samo ih nemojte ostaviti da se suše vani na jačem vjetru – vjetar može isušiti gomolje. Ja ih u pravilu ne sušim dugo, par sati, i onda spremam u podrum.
Najidealnije mjesto za spremanje gomolja dalija je podrum, u kojem ne dolazi do smrzavanja i u kojem nema previše vlage. Nekoliko sam ih godina spremala u potkrovlje, ali tokom jedne malo hladnije zime većina mi je smrzla. Tamo sam također imala probleme s dehidracijom gomolja; gomolji su se tokom zime jako smežurali pa sam ih morala povremeno polijati s malo vode. Stoga ih sad spremam u podrum, ali ne moj jer imam problema s viškom vlage, nego u podrum susjeda, u kojem su uvjeti optimalni. Početkom zime su gomolji u sanducima, krajem zime ih stavim na zemljani pod podruma, da povuku nešto vlage i tako nemam problem s dehidracijom.
I tako mogu biti mirna i čekati iduće proljeće za novu sadnju i novu sezonu prepunu raznih predivnih cvjetova. Neki bi možda rekli: previše gnjavaže s spremanjem i sadnjom svake godine iznova, ali realno gledajući: na svojih 30-tak gomolja dalije godišnje imam 2 dana posla: jedan za sadnju, jedan za vađenje, a ostatak samo rastu i divno cvjetaju, bez da se uopće brinem o njima. A to mi je mala “cijena” za užitak u njihovim predivnim cvjetovima.
Pogledajte i video o spremanju dalija: