0
Španjolski puž je najgori nametnik od svih vrsta puževa koji se pojavljuju u našim krajevima. Osim što od 1950-tih godina polako postaje prava pošast diljem cijele Europe, pošast je i na svom autohtonom području – Sjeverna Španjolska, Zapadna Francuska i Južna Engleska.
Španjolski puž se je proširio uvozom povrća, odnosno slabom kontrolom uvoza povrća iz Španjolske i Portugala. Zadnjih nekoliko godina postaje i prava pošast u našoj zemlji.
Osobno, prvi sam ga put zapazila pred 4 godine, te sam godine vidjela samo jedan jedini primjerak. Izgledao mi je baš neobično i simpatično radi svoje jarke boje i načina kako skupljen izgleda kao školjkica, te kako se razvuče u velikog puža dugog oko 15 cm. Ovo su slike prvog španjolskog puža kojeg sam vidjela:
Da sam tada znala s čime imam posla, niti ne bi mislila ništa s prizvukom “simpatično”, niti bi ga ostavila nek ode svojim putem. Iako sam tih godina slušala kako ponegdje u Međimurju ljudi imaju velikih problema s puževima i kako im pojedu sve na vrtu, nekako mi se je to činilo nestvarno, jer kod mene tih problema nije bilo. Međutim, nije im puno trebalo da se rašire posvud i počinju pričinjati sve veću štetu. Ove ih je godine bilo posvud, u velikom broju. A tek ove ih je godine prvi put vidjela i 82-godišnja bakina sestra – i čudom se čudila kakvi su to puževi.
Boja španjolskog puža varira od narančasto smeđe do crveno smeđe, a narastu do 15 cm. Kao i ostalim vrstama puževa, najviše voli vlažna ljeta, a najčešće ćete ih vidjeti na otvorenom danju nakon kiše.
Španjolski je puž hermafrodit (ima i muške i ženske spolne organe) – znači dovoljan je samo jedan da napravi pravu najezdu svojim potomstvom. Iako je samooplodnja rjeđa i češće se međusobno pare, ovaj puž se dakle može i sam oploditi (VIŠE).
A prirodnih neprijatelja kod nas skoro da i nema – navodno luči gorču sluz od naših “domaćih” puževa, pa ga tako ne voli previše niti perad (kokoši i patke), koje uglavnom mogu kontrolirati populaciju puževa. Osim toga, španjolski puž za razliku od domaćih puževa jako dobro podnosi sušu – za vrijeme suše se većina puževih jajašca isuši prije izlijeganja, međutim španjolski puž liježe na stotine jajašca i time ima puno veći postotak izlijeganja od ostalih vrsta. A zadnje 2 godine, prekišne i prevlažne, bile su idealne za širenje svih vrsta puževa.
Iako se najčešće naziva španjolski puž, kako je sve dominantniji nazivaju ga i puž ubojica – jer često zna jesti mrtve ili slabije puževe. U Njemačkoj se je prilično raširio u vegetaciji uz cestu, pa ga nazivaju španjolski cestovni puž (Spanish road slug). Prilagodio se zapravo svim staništima diljem Europe i pričinjava ogromne štete.
Slike: Španjolski puž jede jabuku
Sve o biološkim metodama suzbijanja puževa sam već pisala, tako da to možete pročitati na slijedećim linkovima:
https://www.biovrt.com/puzevi/
https://www.biovrt.com/ekoloske-metode-suzbijanja-puzeva/
Što reći za kraj? Ovo je životinja koje bi se trebali bojati, najiskrenije. Jer kad jednom krenu u “napad”, odnosno hranjenje, malo što ostaje na vrtu nakon njih. Pošast su postali naravno samo zahvaljujući čovjeku, ali nakon što se je nemarnim ponašanjem ljudi uspio raširiti po cijeloj Europi, male su šanse da ćemo ga se riješiti. Možemo samo pokušati shvatiti ga kao ogromnu napast i kad ga vidimo ponašati se kao njegov prirodni neprijatelj.
