Vrt je moje sretno mjesto

Svi mi imamo pojam svoj sretnog mjesta, ovisno o interesima kojima se bavimo.  Za mnoge zaljubljenike u vrtlarenje to je upravo njihov vrt. To je mjesto u kojem stvaraju, u kojem uživaju, u kojem su sretni. Ali to ne mogu svi razumjeti, niti se poistovjetiti s time. Gospođa u fotokopiraoni koja nam je nedavno printala kartice s ovom izrekom nije se mogla načuditi kako bi to vrt nekome mogao biti sretno mjesto. Bilo joj je to nepojmljivo. Vjerujem da je i mnogima tako. Reći ću vam zašto – jer vjerojatno nikad nisu isprobali radost stvaranja u vrtu. Zato mnogi u vrtlarenju vide samo teški rad, fizički napor i znoj, sunce koje peče, kukce koji bodu …. I svatko tko je vrt gledao kao „nešto što se mora“ i kao neku kaznu, naravno da ne može vidjeti ljepotu vrtlarenja. Štoviše, fizički se tako mučiti i blatiti si ruke za mnoge je čak i sramotni posao.

Za vrijeme mog djetinjstva niti ja nisam voljela vrt.  Jedva sam čekala da završim s poslom dok su me mama i baka znale natjerati plijeviti na vrt. Ni u ludilu mi dugi niz godina nije palo na pamet da se „mučim u vrtu“. Sve dok nisam na vrtlarenje počela gledati drugim očima i upoznala radost stvaranja. Dok sam uvidjela kakva čuda mogu napraviti svojim rukama s tek malo sjemenja. Dok sam vidjela ljepotu u svakoj maloj biljčici koja se bori za svoje mjesto pod suncem, u svakom živom biću u toj rapsodiji života oko mene. Od onda, veseli me svo vrijeme i sav trud koji ulažem u realizaciju neke ideje na vrtu – ma koliko to fizički naporno bilo. Nije to više muka, nego samo slatki umor i ponos koji osjećamo dok se na kraju dana osvrnemo na ono što smo napravili. Dok vidimo kako nam se ideje realiziraju i kako sve oko nas buja, raste i napreduje – s saznanjem da smo i mi dio toga, da smo mi sve to pokrenuli. I kad na kraju uživamo u rezultatima rada, neprekidnim obiljem kojim nas priroda stalno nagrađuje u našem vrtu.

Stoga, danas za mene nema sretnijeg mjesta nego je to moj vrt. Bježim u njega svaki slobodni trenutak i jednostavno uživam u svemu što radim u njemu. U miru, u sadašnjem trenutku, u skladu s prirodom.

 

Članak je originalno bio objavljeni 09.12.2018. na blogu “U skladu s prirodom” Silvije Kolar-Fodor na Blogosferi Večernjeg lista.

O autorici