Prosinac 2014 - u velikim radovima - Biovrt - u skladu s prirodom

Prosinac 2014 – u velikim radovima

Mjesec prosinac je bio (pre)topli, nimalo sličan onome što bi prosinac trebao biti. Tako sam u prosincu obavila još jako puno radova u vrtu.

Kako je bilo toplo, čak sam još dio lončanica imala početkom prosinca vani pod nadstrešnicom, to nikad do sad nisam još imala tako dugo. Osteospermumi su još bili u cvatu, pa čak i kadifice u teglama. Ali bilo je i mokro i tmurno, točno kakva je i cijela godina bila. Unatoč kiši i blatu puno toga napravila početkom prosinca: posadila sam pakujce i digitalise koje mi ja mama donijela, presadila sam 5 velika grma pelina s vrta br 2 iza hotela za kukce, presadila sam vrbu – salix hakuro nishiki koju mi je malecku biljčicu prijateljica poslala pred par godina – sad već ima 1,5 metara i lijepo je razgranata ali preblizu drijenu. Dok sam sadila nije se to baš blizu činilo, nikad se ne čini, ali eto poslije problema :D. Bilo je ili presaditi ili nju ili drijen, a kako baš drijen lijepo raste i kako sam baš imala mjesto koje je bilo više poplavljeno i gdje će vrba bolje rasti odluka je pala da presadim vrbu. Usput sam i našla u zemlji lukovice šafrana i narcisa koje nisu propale iako su jako dugo bili u vodi, pa sam ih razmjestila oko vrbe. Presadila sam i phlox koji je bio ispod drijena, nije uopće tamo cvao ove godine… presadila sam ga na rub biovrta skupa s echinaceama i pakujcima na gredici jagoda.

Još sam se bavila i lončanicama, presadila sam 3 tegle amarilisa, te roza i bijele nerine.

Kako kiša nije prestajala, početkom sam prosinca na vrtu pobrala mokru soju na vrtu – bilo je 10-tak stabljika. Čekala sam da se osuše ali ništa od toga, pa sam pobrala sve s stabljikom i stavila pod nadstrešnicu. Neki puzavi sitni korov gušilica mi je na biovrtu počelo gušiti majčinu dušicu – napravio je gusti tepih i guta sve pod sobom pa sam morala oslobađati majčinu dušicu od te napasti. Vlažna je godina jako pogodovala tom, zasad neidentificiranom korovu.

Patke su mi zadavale opet brige – crni mužjak ih je uporno svaki dan vodio do drugog susjeda (otkud je došao), tamo k drugim patkama. Kako je drugi mužjak opet jače šepao, opet su završile u dvorišnom pritvoru. Šteta, jer su brze i dobro skupljaju puževe kojih je i u prosincu bilo puno kad je bilo toplo i mokro, ali eto – na susjedovom gruntu. …

Međutim, kako sam tokom prosinca bila više na vrtu, tako su i patke bile više kraj mene – dakle kako sam ja radila na biovrtu, tako su one došle za mnom i one se držale biovrta. Dakle treba se malo više baviti tim patkama i boraviti s njima na vrtu, pa onda one borave tamo gdje im se  pokaže.

KUKURUZ I MIŠ

Radi velike vlage sam kukuruz unijela nutra i stavila oko peći da se posuši, jer radi toliko vlage to vani nije bilo moguće, a ionako nemam puno kukuruza pa se je lako našlo mjesto za njega. Malo sam i aranžirala nadstrešnicu.

Dan poslije sam otkrila kako nije bilo pametno što sam donjela kukuruz samo tako nutra. Naime, nutra se je skrivao miš. Ovako me iskreno ne bi bila panika, ali s malim djetetom u kući stvarno mi nije bilo svejedno. A miš je projurio kroz dnevnu i sakrio se ispod kuhinjskih ormarića, te navraćao u one ormariće gdje je na leđima rupa za kable. Mačke su bile besuspješne, jer nisu mogle do njega. Postavila sam ljepilo koje nije otrovno i imala sam plan odmah ga polijati uljem ako se uhvati tak da ga zapravo pustim vani, ali nikako da se primi… nije ga uopće privukao sir koji sam stavila na kartone s ljepilom. Ali se je tokom vremena i miš malo previše opustio. Kako sam dugo budna noću za kompjuterom, jer je to jedino vrijeme kad mogu našto bez ometanja napraviti, tokom noći sam ga čula kako ulazi i izlazi iz kante za smeće ispod sudopera – čuo se je klik-klak poklopca kante za smeće. I tako dok sam čula da je ušao, zgrabila sam kantu i stisnula poklopac, te ga odnjela s kantom van na slobodu. Baš mi je drago što je tako dobro završilo (za miša).

 04 12 2014 kukuruz pod nadstresnicom04 12 2014 kukuruz kraj peci

KONAČNO PRESTALA KIŠA

09.12. je konačno stala kiša, ali već u noći je počeo puhati hladni vjetar pa sam većinu preostalih tegli unjela nutra. Izvadila sam i gomolj peruanskog noćurka iz tegle i pospremila na suho, te presadila morski luk. Bez njega sam skoro ostala pred nekoliko godina jer sam ga ostavila na vrtu – sad imam 3 lukovice koje uzgajam iz 3 maleckih koje su onda preživjele. Vani su ostale samo 3 tegle: 1 s peršinom, 1 s preostalim kadificama i ljubičastom mrkvom za sjeme, i u treći veliki sam posložila 3-2 tegle s skimmiom japonica i 1 kalmija – to je neki novi grm kojemu nisam mogla odoljeti u robnom centru. I nisam mogla odoljeti i ponekim lukovicama, iako sam se silno borila sama s sobom da čim manje kupim ove jeseni. Na kraju sam ipak preko u Sloveniji, gdje su bile puno povoljnije i veći izbor, kupila bijeli ukrasni luk i bugarski luk, te 2 amarilisa.

Nakon kiše i hladnog vjetra konačno je od 10.12. počelo ljepše, toplije i sunčano vrijeme. Još sam dovršavala radove oko kuće: pobacala malo ferramola (ekološko sredstvo protiv puževa) u podrumu po dalijama za slučaj da sam unijela s gomoljima i nešto puževa, zalijala paprike i rajčice na zimovanju.

Dobila paket s 12 mladih sadnica borovica – razmjena sadnog materijala s jednom od fb prijateljica. To sam posadila na sjeverni dio voćnjaka, onog gdje već nekoliko godina pokušavam nešto uzgojiti na toj sjevernoj strani…bilo bi super da se to primi – em su pikaste, em vole lošije tlo, em narastu velike, em imaju zdrave bobice – idealna živica i zaštita od sjevera .

13.12. je bio prekrasan sunčani dan. “Uhvatila” sam se kako šećem nasmiješena po gruntu, zadovoljna i radi obavljenog posla, i radi prekrasnog dana – sve je lakše kad sunce sije 🙂

Konačno sam pofarbala voćke s biodinamičkim pripravkom od gline, kravlje balege, čaja od preslice, uskršnje vode… razrijeđenog s sirutkom. Bila sam naime pozvana prije par tjedana na radionicu izrade tog premaza od jedne prijateljice iz biodinamičke udruge i bilo je jako zanimljivo:) Ne bojim voćke s vapnom, ovaj recept mi se čini puno boljim i prirodnijim. Pofarbala sam moju ljetnu jabuku, a ostalo je još za nekoliko voćki, trešnju koje je bila malo oštećena od jelena koji se je češao o nju, … a naišla sam i nažalost bolesnu voćku jabuke – na proljeće ju je isto ogulio jelen, i sve sam tada zamazala voćarskim voskom. Nažalost na jednom dijelu u dužini 20-tak cm stabljike, sve je iznutra istrulilo ispod kore, jedan sloj. A baš šteta, ove je godine prvi put rodila, stark earliest. Morala budem ju odrezati do zdravog – a šteta, jer je krošnja zdrava…ali ok, bude potjerala novo… ili budem možda na proljeće probala napraviti “premosnicu – grančicama se poveže donji i gornji dio voćke – kao da se na jedan način kalemi i onda one dalje provode hranjivo u krošnju kad ta sredina odumre – hm, baš bi mogla probati i to, uvijek ju naknadno mogu odrezati do zdravog ako ovo ne uspije..

I posadila sam lukovice bijelog ukrasnog luka, bugarskog luka i anemona, te presadila “stare” amarilise, i pripremila tegle za nova 2.

15.12. sam uspjela srediti dio ispred kuće – pobrala sjeme ukrasnog slaka i ostatke biljaka skinula s ograde, te time pomalčirala dio nove ograde kod mojih teta susjeda gdje sam sadila ruže krajem kolovoza, da se preostali dio tamo zasije i izraste uz ogradu. Jedna od ruža koje sam presađivala u kolovozu samo što nije procvala, baš lijepo iznenađenje.

Maknula sam i suhe suncokrete, porezala suhe visoke astere i anemone japonica i sve to odnjela na kup za lomaču. Sad se čak i s ceste vidi kuća kroz ogradu.

Dio anemona su počele papati voluharice, malo sam presadila iza na vrt, uz grmlje, da bude rezerva. I još je tu puno posla ispred kuće, svašta treba izvaditi i presaditi jer se sve međusobno guši, ako će vrijeme poslužiti to ću tokom zime napraviti.

18.12. je opet zasjalo sunce, nakon kišnog dana. Na biovrtu sam primjetila da su se na jednom dijelu strašno razmnožile šumske jagode i zauzele preveliki dio, a slučajno su tamo bile zalutale. Stoga sam ih počela presađivati u šumski gdje je radi poplave sve ostalo bez vegetacije. Bilo bi super da se tamo prošire i da čim prije oslobodim mjesto u biovrtu…samo puno je to jagoda, time puno posla.

Na vrtu su bili manji mrazevi, još nije bilo ozbiljnije zahlađenje kakvo inače zna biti u prosincu. Da bi zaštitila zelje koje još nisam pobrala, poslužila sam se bakinim trikom. Naime, ako je moguće, bolje je ostaviti svo povrće čim duže na vrtu, jer će tako biti puno bolje nego u podrumu. Kako je zelje puno osjetljivije na mraz od kelja, glavice zelja treba zaštititi. Najlakše je otrgnuti veliki list zelja sastrane i staviti na samu glavicu – to će ju zaštititi od lakših mrazeva. Zelje fidelkraut nisam mogla zaštititi na taj način, pa sam ga prije pobrala, dolje na fotografiji se jasno vidi kako mraz ošteti glavicu – a dubinski tako može uništiti cijelu glavicu.

 16 12 2014 zelje fidelkrauz nakon blagog mraza24 12 2014 zelje zastita od mraza list na glavici 2

Zelje fidelkraut mi je stvarno pravo otkriće, odlično je za salate, a glavice izrastu ogromne i dugo stoje u podrumu. Evo jednog “kapitalca” od skoro 3 kile:

18 12 2014 zelje fidelkraut kapitalac 118 12 2014 zelje fidelkraut kapitalac 2

 Osim zelja i kelja, na vrtu sam još svašta brala: mladu samoniklu rukolu, radič, matovilec, brokulu…

16 12 2014 radic24 12 2014 broluka

U VELIKIM RADOVIMA…

20.12. nam se je vratilo proljeće. Bilo je stvarno pretoplo. Mislim lijepo je to, ali nije dobro za prirodu. Te sam lijepe dane iskoristila za posipavanje drvenim pepelom po vrtu: napunili smo kantu s pepelom iz kaminske peći i tokom zime to posipavam po vrtu radi povećanja plodnosti i kvalitete zemljišta – tada ilovača nije tako zbijena. A još jedna velika prednost pepela je što šteti puževima – pa je sad to bilo idealno za posipati. Naime, radi pretoplog vremena, na vrtu je sve bilo prepuno mladih nedavno izleglih puževa i jajašca puževa.

Na vrtu br 2 sam pomalčirala dokraja dugu gredicu na koju ću sijati grašak i bob u rano proljeće. I tad mi je sinula ideja da dok budem malčirala da je dobro prije toga tlo ispod malča posipati tankim slojem pepela, pa onda malčirati – opet radi odvraćanja puževa. Samo treba paziti da pepeo ne promijeni pH zemljišta.

Više o primjeni pepela u vrtu pročitajte OVDJE.

Zadovoljna sam s velikim kupljenim balama sijena, od 1 bale sam pomalčirala 2 duuuge gredice češnjaka i dosta je bilo još za pola biovrta. A za malčiranje sam se odlučila jer je ova vlažna godina pogodovala travama i korovima „gušilicama” za širenje, pa da ih zasjenjivanje malčom malo zaustavi i da bude na proljeće puno manje posla. Naravno, i da ispod ostane rahlija zemlja. A puževa ima – bilo s malčom ili bez – skrivaju se u pukotinama, jajašca su ostavili u busenima trave… nadam se da ih je pepeo barem malo uništio.

24 12 2014 1224 12 2014 bale sijena

Evo kako je izgledao dio biovrta – baš zarašteno – toliko kiše ove godine je napravilo svoje, i za to mi je sad na jesen jedino pametno rješenje bilo brzinski počupati koliko sam mogla – nisam se previše trudila biti temeljita jer je nemoguće koliko je mokro, i sve gore onda pomalčirati da malč to suzbije od daljnjeg bujanja. Da sam to ostavila da nepokriveno buja do proljeća, bilo bi to jako puno posla na proljeće.

Nakon toga posipavanje pepelom – dakle da se suzbiju mladi puževi, ali i jajašca koja su bila česta u tim busenima trave. Osim toga pepeo je super za rahljenje tla i gnojidbu, ali se ne smije staviti više od 100 grama na 1 m2 površine, da ne bi poremetio ravnotežu u tlu – on čini tlo alkalnijim. Od povrća odličan je pogotovo za luk i češnjak, te za kupusnjače.

24 12 2014 biovrt zarasao travom24 12 2014 biovrt posipavanje i malciranje 1

i nakon toga raspoređivanje malča  po biovrtu, 2/3 su bile pomalčirane na kraju:

 24 12 2014 biovrt posipavanje i malciranje 224 12 2014 biovrt posipavanje i malciranje 3

VOLUHARICE OPET NAGRIZAJU KORIJENJE VOĆKI

Prilikom malčiranja na biovrtu sam spazila da mi je voluharica načela još jednu jabuku, grrrr , na slabobujnoj podlozi, unatoč staklu s kojim sam ju posadila Kako se radi o slabobujnoj podlozi koja nema veliko korijenje, uzela sam jednu staru limenu kantu, muž je izbušio rupe na dnu i sastrane i ukopala sam kantu u tlo, pa u to posadila jabuku – kao prva linija obrane od voluharica. Stvarno već ne znam kako zaštititi jabuke .. a za slabobujne podloge bude dovoljno prostora u kanti koja će tokom godina polako trunuti… ili treba nekakve mreže izmisliti.

Malo mi na kraju nije ispala na sredini, ali kako je to dakle jabuka s slabobujnim korijenjem, mislim da će biti dovoljno mjesta i tako…samo da voluharice ne mogu do nje. Mada, teoretski, mogu one doći i od gore si iskopati tunel ravno u korijenje…

27 12 2014 sadnja jabuke u ukopanu kantu 127 12 2014 sadnja jabuke u ukopanu kantu 4

Kao i svake godine posipala sam crnogoricu – pepelom i vapnom, protiv mogućih lopova (VIŠE)

26.12. sam pospremila krumpir u podrum. Bio je kod teta u garaži do podruma – doduše i ona je do pola u zemlji, ali kako najavljuju idući tjedan i -16, što je sigurno je sigurno – sve sam pospremila u podrum. Pritom neočekivani posao – puno je krumpira proklijalo jer je bilo jako toplo, pa sam sve morala optrgavati (micati klice). U podrum su spremljeni i oleandri koji su sve do tada bili vani, stare anđeoske trublje, ružmarin, te paprike i paradajz na zimovanju – također su bili u garaži. Čim malo zatopli, opet to ide u natrag u garažu 😀  I tegle s nadstrešnice sam pospremila – bilo ih je par što sam vratila van, sad je sve opet unutra.

Krajem godine sam pobrala i svo zelje u glavicama, neko je već promrzlo i kod -2 prije… dio je završio u frižderu, dio u podrumu – ali neće to tako dugo stajati, treba to jesti. Zato mi je drago kad može čim duže biti na vrtu biti, kako je ove godine bilo. Pobrala sam repe i crnu rotkvu pa to spremila u podrum, u dio podruma s pijeskom na tlu i ograđeno ciglama, te preostalu mrkvicu i ciklu koje sam pospremila u vrećice i u frižder za sokove. Daikon koji je izrastao ogroman i koji sam predvidjela za sjeme je nažalost napuknuo i napali ga puževi – pretrgao mi se je na pola dok sam ga čupala i tu ispod su ga tamanili mali španjolci…  stavila sam ga u teglu u podrum, ako prezimi ta polovica bude za sjeme.

Još sam jedan dio vrta raskrčila i pomalčirala do kraja godine. Naišla sam na kukurijek koji već pupa mlade listove i pupoljke… sitne narcise i jaglaci u pupoljcima…  jedino narcise sam potrgala u vazu jer nema smisla tako ostaviti ih vani. U vazi su se za samo 1 dan iz pupoljaka prekrasno rascvale i prekrasno i opojno zamirisale – to je posebna vrsta koja baš cvate krajem godine.

28 12 2014 narcise29 12 2014 mirisne narcise 2

27.12.sam porezala srpom veliku ukrasnu travu i njome pomalčirala oko smokve da se zaštiti korijen od hladnoće, postavila malo hrane za ptice po drveću jer dok je snijeg i smrznuto nemaju gdje naći hranu – kupila sam 2 plastične boce s suncokretovim sjemenkama baš napravljene za ptice da imaju kamo sletjeti, i nešto lojnatih kuglica.

Zabila sam kolce trima jabukama koje sam posadila za sina i povezala ih. A baš sam ljuta na proizvođače zaštitnih mreža – sve su skuplje, a sve nekvalitetnije – one starije su duže i bolje namotane i to drži skupa, ove nove su kraće – mislim na količinu koja je zarolana, i ne drže – otvaraju se i padaju – morala sam ih ispod posebno privezati da se mreža ne odmota i ispadne. Još sam malo porezala suhe biljke i pomalčirala po biovrtu…. sve je spremno za snijeg i hladnoće koje su počele samo dan poslije.

27 12 2014 privezivanje vocki28 12 2014 hrana za gadne ptice

I tako nakon puno radova, završavala sam 2014 godinu radovima u vrtu i baš sam bila zadovoljna, jer sam napravila skoro sve s liste “za napraviti” . 28.12 je pao snijeg, pa je tad ostalo samo vrijeme za prisilni godišnji odmor od radova na vrtu i vrijeme za raditi nove planove vrta za 2015. godinu.

28 12 2014 21

Sve ostale odabrane fotografije iz mjeseca prosinac 2014 pogledajte u galeriji fotografija na slijedećem linku:

Album Prosinac 2014

 

O autorici