0
Novu godinu smo započeli bez snijega, prošlogodišnji snijeg se je otopio. Bila sam sva u poslu ispred kuće radi nereda i štete koju mi rade psi – iskopavaju lukovice jer misle iskopati put ispod ograde van. Nera, moja labradorka od 40 kila je sve potaracala i zasrala, doslovno (oprostite na izrazu Muku sam mučila s postavljanjem “nerobrana i plutobrana” – zabodene grančice gdje bi uskoro trebale niknuti proljetne lukovice…ali teško je protiv pasa. I tako je odluka donesena da ih selimo s tog dijela jer će mi uništiti svo cvijeće, u dio gdje ne raste cvijeće, ogradit ćemo im prostor iza kuće.
Početkom siječnja sam ipak odlučila presaditi van sve krizanteme koje sam kupila u studenom. Naime, i na potkrovlju smrznu dok padnu temperature preko -7, a opet su bili najavljeni veći minusi i snijeg, a pod snijegom sve ostaje bolje zaštićeno. Zato sam 11.01.2013. iznijela van sve krizanteme i posadila ih oko voćaka u prvom voćnjaku, odmah iza biovrta, te sam na vrtu natrgala suhe stabljike Cosmosa i time zaštitila krizanteme. Ionako su se u glavnini posušile, samo su od ispod malo počele tjerati…zapravo kako koja, i nekako imam osjećaj da će to ipak biti bolje vani, u zemlji, sa svim ostalim živim svijetom, nego gore na hladnom potkrovlju.
Posadila sam i 2 trnine i 2 borovice koje sam dobila od prijateljice, isto su čekale na potkrovlju, kao i 2 grmića i 4 crvena lješnjaka što sam nedavno kupila. I za kraj tog dana sam još dolje iznosila sve tegle biljki koje neće podnijeti -9, a na vrtu sam iskopala Scabiose i posadila ih u tegle, njih sam odnijela na tavan. One su zahvaljujući snijegu preživjele -17, inače se smrznu svake godine, ali su trajnice i probat ću ih održati unutra istim sistemom nošenja tegla gore dolje Za sad mi super ide s onom divnom crvenom kaduljom koju sam posadila u teglu na jesen, još je živa.
Srušila sam i suncokrete, one koji su ogromni narasli sam morala sječi sa sjekirom. Čupati ih je nemoguće jer se puno zemlje drži na korijenje, pa se nema smisla tu mučiti s čupanjem, a i tu baš vole boraviti gliste. Sve sam ih spremila na suho, iako su krhki, možda ću ih kao stupove iduće godine iskoristiti, bitno da nisu na vlazi na vrtu da ne propadaju.
Siječanj je bio mjesec inventure, nabave sjemenja i planiranja sjetve. Imala sam turneju po lokalnim dućanima, ali i šire. Naime, na moju veliku žalost pročitala sam da je jedna sjemenarna čije sjeme je odlično i koji održavaju slovenske i hrvatske autohtone vrste pred stečajem…odmah sam prošla sve dućane i nakupovala sam si njihovo sjeme da ga dalje održavam u svom vrtu. Stoga smo bili i u Sloveniji i u Zagrebu u potrazi za sjemenjem te sjemenarne. Kupila sam puno toga, i baš se veselim svim novim vrstama na mom vrtu, pogotovo autohtonim sortama mahunarki koje sam našla u Sloveniji.
Početkom siječnja sam još na veliko brala kupusnjače i mrkvu u mom vrtu, a konačno sam došla i do ovosezonskih domaćih nešpricanih agruma iz Dubrovnika.
.
Sredinom siječnja sve se je zabijelilo, zatrpao nas je snijeg. Terasa je ovako nekoliko puta izgledala prije nego smo ju očistili.
.
A na vrtu prava idila koja je potrajala sve do kraja veljače.
Početkom veljače sam uzela reznice – plemke voćaka kod mene, susjeda i sestre za razmnožavanje, radi se o divnim starinskim sortama jabuka i krušaka. Sve su spremljene u frižider i čekaju povoljno vrijeme za kalemljenje.
A tijekom veljače snijeg, snijeg i snijeg. Baš zanimljivo. Inače sam znala gunđati prijašnjih godina, ali ove sam se jednostavno prepustila. Ok, zima je i snijeg je, i bolje za sve vani. Bude vremena i za poslove vani, dok dođe proljeće.
Jedino bob nije posijani, ali bude. Ionako sam bila toliko zatrpana drugim obavezama da i ne bi stigla. Stalno neka snimanja,predavanja ili razmjene sjemenja, pa se pripremaj ili pakiraj. Tijekom veljače održala sam 3 predavanja – u Čakovcu 07.02. i Nedelišću 09.02., te u Varaždinu 16.02.2013. Odaziv na predavanja je bio izniman i veseli me što teme biovrtlarstva zanima sve više ljudi. Također, gostovala sam u emisiji Dobro jutro Hrvatska na HTV1 12.02.2013, te u emisiji Poljoprivredni savjetnik Srce TV 16.02.2013.
Hranila sam i ptičice tijekom veljače, kako je stalno padao snijeg i sve bilo zamrznuto, one nisu imale gdje naći dovoljno hrane.
Krajem veljače, točnije 25.02.2013. je nakon dugo dana prosvijetlilo sunce i ptičice su zapjevale na sav glas…moglo bi to biti proljeće za uglom. Dan poslije, 26.02.2013. sam sijala paprike, patlidžane, feferone i peruanske jagode. A nešto rajčica koje sam sijala na predavanjima mi je već niknulo. Raskrčila sam jednu prozorsku daski i zakrčila sve s malim teglicama.
A kao je počelo toplije vrijeme, sav onaj silni snijeg počeo se je topiti. Vele pazi se onog što želiš jer bi to mogao dobiti. Pa ako ste pratili moje ideje oko jezerca, evo što me je dočekalo krajem veljače u šumskom vrtu – jezerce je označeno crvenom bojom.
A nažalost, radi puno snijega i divljač je bila gladna. Nisam do kraja zaštitila mrežom tek nekolicinu voćaka – sve su uništene. Zapravo, prijašnjih je godina “patent” s kolcima oko voćki palio, ali sad su zečevi bili očito pregladni da bi ih to zaustavilo. Ali da, i divljač treba nešto jesti, a ja idem opet ispočetka s određenim voćkama. Ako ništa drugo, opet sam nešto novo naučila.
I priroda se je počela polako buditi. Procvali su kukurijeci.
pojavila se je salata ispod snijega, a mak i kukolj su bujali.
U veljači su mi jedina aktivnosti bile na vrtu gnojenje drvenim pepelom. Pepeo je odlično gnojivo prepuno kalija, posebno dobro za lukovičasto i gomoljasto povrće. Jedino treba paziti da se ne pretjera ovisno o pH zemlje, jer on čini tlo lužnatijim. A u globalu kod nas zemlje ionako naginju kiselosti pa je dobro dodati malo pepela. Baš idealno što je i bilo snijega, pa se je to sve skupa otopilo. A vrt je još više manje pod snijegom čekao pravi početak proljeća.
