0
Sedmolist, jarčevac (Aegopodium podagraria) je “korov” dobro poznat mnogim vrtlarima koji vode bitku s njime i pokušavaju ga istrijebiti s vrta ili pak cvjetnih gredica. Naime, gdje se pojavi ova biljka, vrlo brzo kreće u invaziju i guši sve pred sobom. I k meni je došla slučajno, sitni je korjenčić ostao na korijenju ribiza koje mi je kolega poklonio pred 15 godina – i od onda se borim s njime na vrtu. Prvih par godina ga zapravo nisam shvatila ozbiljno, a onda kad se je pošteno proširio – jao.
Ima razgranato, rizomatsko bijelo korijenje, kao konce – sitnije i deblje – i nevjerojatno se dobro širi ako mu uvjeti odgovaraju. Voli vlažna staništa, polusjenovita i bogato tlo. Kad ga iskopavate, redovito se to korijenje odlomi jer je jako krhko, pa rijetko kad uspijete povaditi sve. Ne možete vi biti toliko temeljiti koliko on može biti uporan. A kako se on širi – tako polako guši biljke. Vrtlarima pričinjava velike muke kad završi u vrtu i cvjetnjaku.
Tek zadnjih nekoliko godina, nakon što sam pročitala u knjizi “Vrtlarski trikovi iz starih vremena” Andree Kern, gdje se preporuča između ostalog jesti ga da bi ga se zauzdalo, počela sam ga malo ozbiljnije uvoditi u jelovnik. I sad mi je žao što nisam radila prije, jer je jako fini i imate mlado povrće u vrijeme kad zapravo nemate baš nešto drugog povrća na vrtu – tijekom ožujka i travnja. Štoviše, do 17-tog stoljeća, ovo je bilo povrće koje se je uzgajalo u europskim vrtovima.
Sedmolist je i jestiva i ljekovita biljka. Zanimljivo – ima puno više C vitamina od limuna, a koristio se je i kod reume i gihta, i iznutra, ali i izvana kao oblog. Mladi listovi se na proljeće mogu jesti i sirovi i kuhani. Kako je ovo biljka iz obitelji štitarki, dakle srodnik peršina, mrkve, celera, i on okusom podsjeća na peršin. Za jelo se jedu sasvim mladi listovi dok se oni stariji kasnije mogu osušiti i koristiti kao začin kao peršin.
Kod identifikacije trebate biti jako oprezni, pogotovo s biljkama iz obitelji štitarki, jer postoje i otrovni srodnici. Ako niste sigurni, uvijek biljku pratite barem godinu dana, od prvog lista do cvijeta, usporedite sve dijelove i stanište biljke, i tek ju onda slobodno koristite. Kod sedmolista je karakteristično što nema okrugle stapke listova, nego trokutaste, pa je to još jedan način kako sigurnije identificirati biljku.
A kako brati sedmolist i kako ga koristiti, pogledajte u mom videu:
