0
Početak rujna je započeo/nastavio se velikom sušom. Iako se je sve više manje dobro držalo, određene biljke su počele pokazivati nedostatak vode. Ponajprije su to bile rudbeckije, čiji su cvjetovi baš na očigled izgledali tužno.
Slike: rudbeckia fulgida i rudbeckia hirta pokazuju znakove nedostatka vode obješenim laticama
Iako su određene vrste pokazivale posljedice nedostatka kiše, neke vrste odlično su uspijevale. Ponajprije su to bili korovi koji su se nakon čupanja skoro svi opet primili i nastavili rasti. Ali da nije tako strašno moglo se je zaključiti i po travi, koja je ipak ostala zelena za razliku od lipnja/srpnja kada je sve bilo suho – a to je bilo zahvaljujući obilnim jutarnjim rosama.
Evo kako je vrt izgledao početkom rujna – veselo i šareno.
Početkom rujna sam imala nove probleme u vrtu – napad krumpirovih zlatica, ponajprije na salpiglosis i ukrasni duhan. U ovo doba godine normalno je da zlatice kreću nakon krumpira u pohode na sve ostalo što je hranjivo, i baš sam se neugodno iznenadila kad sam primjetila kako tako jako vole salpiglosise. Skupljala sam ih i gnječila/gazila gotovo svakodnevno.
Novo otkriće mi je bilo i to da su bobice crne pomoćnice – jestive (na slici s krumpirovim zlaticama, i nju često napadaju). Uglavnom, od djetinjstva su me učili da su crne bobice crne pomoćnice otrovne i da ih se ne smije jesti. Ali pretražujući podatke o njoj na internetu našla puno podataka o korištenju i jestivosti crne pomoćnice. I tako sam se konačno odvažila i probati ih – nije loše. Doduše, nekako još uvijek imam velike kočnice glede konzumiranja tih bobica, i na internetu podaci o njoj nisu sasvim bez upozorenja. Svejedno, probala sam ju i znam kakvog je okusa.
U rujnu sam nastavila s berbama – dovršila sam vađenje krumpira, berbu visokog graha, te rajčice. Polako je počela zoriti i soja, prvo je dozorila žuta soja, a crna nešto kasnije (na fotografiji 2 se jasno može razabrati žuta zrela soja, od crne, nedozreljene)
Baka mi je rekla jednu staru poslovicu:jedna sušna godina rodi toliko koliko 3 močvarne godine skupa. I zaista, iako je cijele ove vrtlarske sezone stalno falilo kiše, i iako je u prosjeku pala samo jedna kiša na mjesec i baš je bila suša, u usporedbi s prijašnjim previše kišnim godinama, puno mi je toga više rodilo. Najviše sam ponosna na rajčicu, koje je ove godine stvarno u izobilju, i krajem rujna još je mnogo stabljika bilo živo i još cvalo na vrhovima.
Krajem rujna sam opet bila u berbi graška i mahuna, koje sam sijala tokom ljeta, a dozrijelo je i nekoliko lubenica, unatoč suši i nezalijevanju. Tikve su također bile spremne za berbu.
Tokom rujna sam još proširivala gredicu u šumskom vrtu i tu sadila grmlje i cvijeće. Također sam konačno posadila i 2 jestiva i 2 ukrasna drijena koja sam dosta davno kupila ali do tada nisam našla idealan trenutak za sadnju. Rijetko se kad mogu oduprijeti kupovini biljaka, pa se barem jednom na mjesec počastim nekom sadnicom – u rujnu su to bile calluna vulgaris, krizantema, sedum, encijan, vilburnim tinus, cosmos trajnica,…a dobila sam na poklon i neke biljčice. Sve je to trebalo posaditi, i nije mi teško palo:) A počela je i sezona lukovica, u rujnu sam se još dobro kontrolirala i kupila tek pakiranja.
20.09. je konačno pala poštena kiša i dobro je zalijala. Nakon toga sam se odvažila i na presađivnja u vrtu – presadila sam brusnice koje sam imala posađene ispod hrasta i očigledno im tamo nije pasalo, te sam rasadila vrtne hibiskuse koji su mi nikli u velikom broju. S njima planiram u šumskom vrtu napraviti živicu lijevo uz parcelu s Međimurskim vodama, uz kombinaciju s ostalim ukrasnim grmljem.
Na biovrtu sam prekasno shvatila da sam ostavila jednu vrstu jestive lobode, tzv. špinat drvo da ode u sjeme, i to previše biljaka. Ta se mi je loboda s male biljčice prošle godine rasijala na sve strane…a ove godine je bilo nekih 5 ogromnih biljaka koje su narasle preko 1,5 metara i bile prepune sjemenja. Uglavnom, znam što me čeka iduće godine, ha, ha, sve prepuno tih malih loboda s roza vrhovima. Da probam spasiti stvar, odnosno ublažiti, krenula sam ih porušiti i maknuti s vrta prije nego se raspe apsolutno svo sjeme…neke su toliko velike i čvrste narasle da sam ih morala rušiti sjekirom. A na tom mjestu sam pripremila i razrahlila zemlu i posadila lučice luka i češnjaka. Također sam posijala i zimsku salatu i rotkvice, te špinat.
Luk sam spazila u dućanu i ovo je sad bila impulzivna kupnja, uzela sam jedno pakiranje za jesensku sjetvu. Na vrtu imam i svoje uzgojene lučice iz sjemenja, i njih sam ostavila na vrtu tako preko zime. Inače sam sadila luk i na jesen i na proljeće, i ako sam dobro pogodila trenutak na proljeće – bio je isti po rastu kao i jesenski luk, tako da mi se jesenska sadnja ne čini nikakvom prednosti. Ali naravno da svaka zima nije ista, pa ajd, nek bude jedno pakiranje na jesen, a glavninu budem sadila na proljeće.
Paprika je bila jako pogođena sušom tokom rujna, ona ima veće potrebe za vodom, a kako ju nisam zalijevala, bila je već sva povehnuta. Čim je pala kiša počela je natrag cvjetati na vrhovima i razvijati plodove – ako neće biti ranih mrazeva, još će biti mnogo paprike.
Ponovo su počele cvasti i roditi šumske jagode mjesečarke, a konačno i peruanske jagode. Ove godine su izuzetno rodne.
Voluharice su mi i dalje problem, pojele su većinu mrkve i na moju veliku žalost – veliku gredicu peršina. Napola pojedene biljke peršina koje su preostale sam povadila i posadila u veliku teglu – tu će nastaviti dalje rasti i tako ću imati svježe lišće peršina za koristiti i dalje.
A dani su postajali sve kraći i kraći….u 19 sati već je mrak. A to znači i malo vremena za radove na vrtu, nažalost. Vrijeme je i na kraju rujna ostalo nadprosječno toplo, što je stvarno prekrasno za ovo doba godine. Ako usporedim što sam pisala prošle godine o rujnu, ova je godine čista suprotnost – prošle je godine bilo prehladno i previše kiše, ove godine vruće i sušno. Prošle godine sam skupila rekordno malo sjemenja u vrtu, s time da neke biljke nisu niti uspjele doći u sjeme, ove godine sve buja, cvate, i puno je sjemenja.
Ono što je isto i što obilježava rujan, to su asteri…s time da je ove godine bilo puno sunčanih dana, i time puno više pčelica oko astera.
i ukrasne trave pokazale su svoju ljepotu
te uspravni amaranthus koji je najljepši u ovo doba godine
cinije su također ukrašavale mnoge gredice na vrtu, a procvali su i mrazovci
saponaria i kaloper (tanacetum balsamita), te amaranthus tricolor koji je konačno počeo mijenjati boje
lavatera i rudbeckia hirta – slika prije i poslije
U šumskom vrtu na gredici prekrasni su bili irski zvončić i amaranthus tricolor, a sukcokreti koje sam kasnije sijala počeli su cvjetati tek polovicom rujna – tako sam im kasnom sjetvom produžila vrijeme cvjetanja i dugo uživala u njihovim cvjetovima.
a na vrtu br 2 konačno su se pokazali u punom sjaju dragoljubi i margarete
prvi put imam i Lespedezu thunbergii i Caryopteris
Rujan je ove godine bio prekrasan i rascvjetani mjesec, na svakom je kutku nešto cvalo. Evo i slike vrta krajem mjeseca za kraj: 
