0
Rujan je uglavnom bio mjesec berbi u biovrtu. Redovito se je bralo sjeme i suhi grah. Osim toga, pobrali smo krumpir, onaj na udaljenijoj parceli – platili smo uslugu vadilice da se je krumpir njome izvadio na površinu zemlje i onda smo ga ručno pobrali. Nismo imali puno, svega 4 reda, pa se je to brzo pobralo. Nakon toga, kad ionako nije bilo puno krumpira, odmah smo i tikve pobrali koje su rasle na parceli pokraj. Radi suše tikve su jako podbacile, a tuča u kolovozu je još i dio tikvi jako potukla, pa je dio počeo gnjiliti i propao već na polju 🙁 Ali nakon berbi je počelo promjenjivo vrijeme s čestom kišom, pa se je vađenje koštica protegnulo tjedan dana, a zeznuto je bilo i sušiti – kod mojih roditelja na prikolici, dok je bilo sunčano se je sve vuklo van, dok je bila kiša sve pod krov. Koštice smo ove godine sve baš ručno povadili, jer dok se vade s usisavačem se usisa i veliki dio pulpe – mesa tikve, pa je onda puno posla kod pranja i sušenja tikvi to sve probrati van. A i samo je vađenje bilo teže ove godine – tikve su ostale manje, i nisu se baš onako pošteno dozorile pa su se i sjemenke jače držale u tikvi i teže ih je bilo čistiti.
Osim klasičnih, kod berbe krumpira uvijek se nađu i oni malo neobičniji 🙂
Tijekom mjeseca sam još motikom ručno iskapala ostatak krumpira na vrtu br 2, kako sam našla vremena. Ispalo je da je iz istog sjemenja, koje zapravo izdvajam već godinama iz krumpira kojeg uzgojim, na vrtu na jednom dijelu narastao puno rodniji i deblji krumpir nego na parceli koju smo prije pobrali – stoga, ne ovisi urod samo o sjemenju. Kako je nastupilo jako promjenjivo vrijeme, na dosta se je polja moglo vidjeti kako je ljudima krumpir počeo ponovo pupati i rasti nove biljke. To se zna dogoditi, zato je bitno na vrijeme izvaditi krumpir. Ipak, nakon velikih vrućina treba prvo pričekati da se tlo ohladi, i tek ga onda izvaditi, inače brzo propada – ali opet dakle prije većeg zahlađenja i previše kiša – jer to može uzrokovati ponovnu vegetaciju.
Sredinom rujna sam konačno brala i puno paradajza, s kantama po vrtu…nakon čega je slijedilo i vađenje sjemenki i kuhanje za sos:)
I visoke mahune su konačno počele dozrijevati, jer tijekom suše one su stale s rastom. Mahune crvenog graha – phaseolus coccineus su mi pravo otkriće – iako tako ne djeluju na prvi pogled, jako su fine i hrskave, a vrsta koju sam nabavila na proljeće ima jako duge mahune, i prekrasan crveni cvijet. I mahune “kiflice” su novitet u mom vrtu.
Lisnati kelj je super izgledao i napredovao – kovrčavolisni kelj i lisnati kelj nero di Toscana
Dozorile su vinogradske breskve, jabuku “mušanjku” sam još čekala da dozori.
Došlo je i vrijeme oraha, konačno su i moji orasi počeli roditi – imam 2 stabla u šumskom vrtu, 2 u voćnjaku malo dalje. A najbolji su mi onako svježi s drveta, dok se im guli kožica, imaju sasvim drukčiji okus od sušenih.
Našla sam čak i vremena za presađivanje bilja u teglama – nakon tuče bilo je oštećeno dosta tegli, a i neke su biljke prerasle tegle. A kako je malo zahladilo i bilo malo kišnije, počela sam malo i po cvjetnim gredicama presađivati. Za početak, presadila sam pakujce i delphinium. Pakujac je tijekom godina na jednom mjestu postajao sve manji i manji grm, pa sam zaključila da nešto ne štima s mjestom gdje raste. A delphiniumi, imala sam ih brdo pred par godina, i onda sve manje i manje…sad sam išla tražiti preostala 2, da i to premjestim, jer i tu je očigledno greška mjesto – kad sam ja to iskopala, ajoj siročad, sve se vidjelo kako su pokušavali sad potjerati lišće, ali sve su puževi potkresali u ravnini s zemljom…to je bio razlog što su svi nestajali…preselila sam ih na drugu gredicu, i brzo su tamo potjerali listove. Razlog: iza kuće narasla je jako kovrčava vrba, i gredica je tijekom dana bila u sjeni – što ne paše delphiniumima, ali jako paše puževima.
Krajem rujna odlučili smo se za dovršetak uređenja dvorišta i staviti asfalt do garaže – prošle smo godine napravili pripremu – iskop i navoz šljunka, a kako je to jako brzo počelo zaraštati u travu i korov odlučili smo završiti to (čak se i majstori nisu mogli načuditi kako kod mene brzo trava na šljunku napreduje). O biranju između tlakovca i asfalta radije smo odabrali asfalt za taj dio, jer prije ili poslije kroz tlakovce tj između njih počinje rasti trava i korov – pa treba ili prskati otrovom što ne dolazi u obzir, ili ručno čistiti između tlakovca, za što vremena pored svega ostaloga realno nema. A bilo mi je i zapravo najbitnije da se sve to završi da imam konačno postavljene prave rubnike i imam točno ostavljeno točno i trajno mjesto za cvijeće sa strane i da znam da se tu više ništa neće kopati ili betonirati. Naime, muž je tijekom godine izbetonirao i ukopao rubnike, međutim to nisu bili tvornički vibrirani rubnici koji bi imali otpornost i čvrstoću, pa kad nam je bio zadnji put kamion na gruntu – pola ih je uništio. Stoga je to trebalo sve izvaditi i ukopati nove, i tako dugo ja nisam mogla završiti moje cvjetnjake. Prije radova sama sam napravila pripremu za rubnike tj izvadila svo cvijeće koje bi moglo smetati – unatoč uvjeravanju majstora da će oni paziti na cvijeće i da će oni iskopati što će smetati – ali kako bi oni znali gdje su lukovice i sl… ruku na srce, i ako žele nešto zaraditi moraju raditi brzo, pa bi sigurno i uz najbolju volju sigurno bilo pola toga uništeno što bi bilo na putu.
I nakon što su radovi ili gotovi, bilo je vidljivo da su neki dijelovi gredice previsoki, neki preniski, dakle da je negdje višak a drugdje manjak zemlje, pa nisam sam tako mogla natrag sve izvađeno posaditi. Ali kako je opet počela kiša, i ti radovi su stavljeni na čekanje.
Na vrtu je osim berbi plodova i dalje bilo aktualno skupljanje sjemenja, jer su bile već dogovorene i neke razmjene sjemenja početkom listopada.
A osim berbi, rujan je definitivno bio mjesec dalija. Tijekom ljeta nikako nisu uspijevale radi prevelike suše i vrućine, ali tijekom rujna sve su pokazale svoju pravu ljepotu…i jednostavno im se ne mogu nadiviti i jedna mi je ljepša od druge.
Evo samo nekoliko od njih:
Dalija hi-pimento i dalija kaktus crveno-žuta
Dalija pompon i dalije crveno-bijele
Cosmosi (uresnica) su isto zablistali u punom sjaju u rujnu
I još puno toga je cvalo – ostale fotografije možete pogledati u galeriji fotografija iz rujna 2013 na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/galerija/rujan-2013/
