Ricinus communis je ukrasna, ljekovita i otrovna biljka iz obitelji mlječika, Euphorbiaceae. Porijeklom je iz Istočne Afrike i Indije, a u tropskim područjima se raširio kao da je autohtona biljka. Uglavnom se u našim krajevima uzgaja kao ukrasna jednogodišnja biljka. Ako mu uvjeti odgovaraju naraste i preko 2 metra, dok u tropskim krajevima raste kao višegodišnje drvo i naraste čak do 10-12 metara. Postoje mnogo varijeteta ricinusa, razlikuju se uglavnom po boji listova, čahura sa sjemenjem, te veličine sjemenki. Ponegdje ga nazivaju i kristova palma, radi ljekovitog djelovanja ricinusovog ulja za liječenje i zacjeljivanje rana.
Sije se na proljeće, u ožujku u tegle na zatvorenom, ili krajem travnja te tijekom svibnja direktno na otvoreno. Ne podnosi proljetni mraz. Kod sjetve u teglice treba paziti da se previše ne zalijeva jer previše vlage može uzrokovati truljenje sjemenke. Koliko će u visinu narasti ovisi o uvjetima u kojima raste i koliko je rano posađen – preporučam u slučaju suše zalijevati, mada dobro podnosi i sušu, samo je onda nižeg rasta.
Ricinus cvate od početka kolovoza nadalje, a nakon cvatnje ostaju bodljikave čahure koje imaju 3-4 sjemenke. Sjeme ricinusa liči na grah, navodno ima okus po orahu a sadrži opasan otrov ricin, koji je 7 puta otrovniji od otrova kobre. Kod odrasle osobe 4-12 sjemenki može uzrokovati smrt. Prema Guinessovoj knjizi rekorda 2007 proglašen je najotrovnijom biljkom na svijetu – ali slučajevi trovanja su rijetki, a i hrana je nekim pticama. Radi toksičnosti ricina istražuje se njegov potencijal kao insekticid, a sadrži i jednu kiselinu koja je prirodni fungicid. U više se je navrata koristio kao biološko oružje, već je bio spremljen za upotrebu od prvog svjetskog rata, razvijena je i britansko-američka W-bomba koja srećom nije bila upotrijebljena. Ricin kao biološko oružje povezuju i s ruskom mafijom.
Najpoznatiji “proizvod” od ricinusa je medicinsko ricinusovo ulje kao sredstvo za čišćenje probavnog sustava koje ne sadrži otrovne tvari – stoga neka vam ne pada na pamet napraviti “kašu” od sjemenki ricinusa (čula sam takve ideje) i koristiti kao ricinusovo ulje – ponavljam, sjemenke su jako otrovne.
Osim u medicinske svrhe, od ricinusa se rade različiti proizvodi, kao maziva, goriva, gnojiva, svijeće, sastavni je dio sapuna, kapi za oči i kozmetičkih proizvoda…
Ricinus se može bez problema kompostirati, ali se ipak malčiranje njime ne preporuča radi otrovnosti. Pogotovo oprezni morate biti s djecom, jer su im čahure s sjemenkama jako zanimljive radi svog izgleda.
Sjemenke ricinusa su također različite, ovisi o vrsti, pa mogu biti prošarane u različitim kombinacijama i biti različite veličine. Ja uzgajam ricinus plavih i crvenih čahura – od crvenog su čahure i sjemenke dosta veće i od plavog.