0
Ribiz (Ribes spp) biljni je rod drvenastih grmova iz porodice Grossulariaceae. Porijeklom je iz Europe. Karakterističan je po grozdastim bobičastim plodovima i glatkim granama bez bodlji.
Vrste ribiza:
Crveni ribiz – Ribes rubrum
Bijeli ribiz – kultivar crvenog ribiza Ribes rubrum
Roza ribiz – kultivar crvenog ribiza Ribes rubrum
Crni ribiz – Ribes nigrum
Crveni ribiz (Ribes rubrum) kao i njegovi kultivari bijeli i roza ribiz, karakteristični su po osvježavajuće kiselkastim plodovima koji dozrijevaju u svibnju i lipnju. Crni ribiz ima znatno intenzivniji okus koji se mnogima u sirovom stanju ne dopada. Po mom iskustvu, treba se zapravo naviknuti, ali i jesti ga tek dok je stvarno zreli – a to je nekoliko dana duže od trenutka dok bobice pocrne i kada se lako otkidaju s grana. Crni ribiz dozrijeva u našim krajevima tijekom lipnja.
Crveni ribiz cvate rano, jedna je od prvih voćnih vrsta koja cvate u proljeće. Vrlo je otporan na proljetne mrazeve. Cvjetovi mogu izdržati temperaturu od -5ºC, ali nažalost mladi cvjetovi i plodovi mogu biti uništeni od strane hladnog proljetnog vjetra. Crni ribiz još bolje podnosi proljetna zahlađenja i kasne mrazeve dodatno iz razloga što cvate malo kasnije od crvenog ribiza. Oprašuju ih pčele i osolike muhe.
Cvijet crvenog i crnog ribiza:
SADNJA I UZGOJ
Možete ga saditi na jesen ili u rano proljeće prije nego krene s vegetacijom. Kontejrirane sadnice možete saditi i malo duže, dok krene vegetacija, ali nemojte tad saditi bez redovitog zalijevanja dok se ne ukorijeni.
Podnosi djelomičnu sjenu, ali bolje rodi i uspijeva na suncu. Za uzgoj je poželjno bogato i dobro drenirano tlo koje ima sposobnost zadržavanja vlage. Preporučljivo je i malčirati ga kako bi se čim duže zadržala vlaga. Ribiz ima plitko korijenje i bez redovitog zalijevanja neće preživjeti suha ljeta u šljunčanim ili pjeskovitim tlima. Radi plitkog korijenja nije preporučljivo okopavati oko njega da se ne ošteti korijenje – zato je također poželjni malč ili npr. šumske jagode kao pokrov oko ribiza. U ilovasto-humusnoj zemlji koja dobro zadržava vlagu može preživjeti sušna i vruća ljeta bez zalijevanja. Ovo pišem iz iskustva jer godinama uzgajam ribiz oko svog biovrta i tamo raste bez imalo brige i zalijevanjha, dok su se sve mlade sadnice u jednom mom voćnjaku s lošim šljunčanim tlom tijekom sušnog ljeta posušile.
Ribiz za optimalan rast treba dovoljno kalija. Ukoliko ga nema dovoljno listovi mu se uvijaju. Preporučam posadite gavez u blizini i malčirajte njegovim listovima – to je izvor kalija. Također, ribiz ne podnosi klor.
RAZMNOŽAVANJE
Ribiz se vrlo lako razmnožava reznicama (VIŠE). Također ga i rasađujem svakih nekoliko godina dok se umnoži u grmu.
BERBA I KORIŠTENJE
Nakon što ribiz dozori, može ostati na granama još nekoliko tjedana prije nego plodovi počnu polako propadati i opadati s grana. Odličan je za konzumaciju u svježem stanju, onako „s nogu“, a prerađuje se i u razne slastice, sokove, džemove, vino… Možete ga i zamrznuti pa kasnije koristiti za kolače i sl.
Ribiz sadrži velike količine C vitamina, a po sadržaju vitamina, minerala i antocijana svakako je najvrijedniji crni ribiz. Kod crnog ribiza ljekoviti su i listovi, a više o primjeni pročitate na linku https://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Ribes+nigrum
BOLESTI I NAMETNICI
HRĐA RIBIZA (Cronatium ribicola)
Od bolesti, ribiz često napada gljivična bolest hrđa ribiza. Pojavljuje se prvenstveno na crnom ribizu, prvotno kao smeđe i žute mrlje na licu i naličju lista. Kasnije dolazi do ranog opadanja listova a time i do nemogućnosti stvaranja pupova za iduću godinu. Američki borovac i bor limba služe ovoj gljivici kao međudomaćin i na njima mogu biti znatne štete. Crni ribiz se stoga ne preporuča saditi u blizini američkog borovca (Pinus strobus). Od prirodnih pripravaka, kod hrđa je djelotvorni pravi, gorki pelin (Artemisia absintum)
Lice i naličje lista zaraženog ribizovom hrđom:
RIBIZOVA LISNA UŠ (Cryptomyzus ribis)
Na ribizu su uši uobičajena pojava svako proljeće. Najčešće su na crvenom ribizu i to na naličju listova, dok na listu možete uočiti mjehuraste nabrekline na gornjoj strani listova, često crvene boje. Prema mom iskustvu, ukoliko održavate bioraznoliki vrt i privlačite korisne kukce u njega, uši i ostale moguće nametnika na listovima ribiza držati će pod kontrolom bubamare, ličinke osolike muhe i ostali predatori – pa ja na uši uopće ne reagiram (VIŠE).
RIBIZ NE VOLE VOLUHARICE
Dobra vijest – ribiz ne vole voluharice. Nikad do sad nisam doživjela da bi mi voluharice gricnula korijen ribiza, a crni ih navodno i tjera svojim mirisom. I uistinu, čak i korijen crnog ribiza ima karakteristični, jako intenzivni miris koji možete osjetiti prilikom (pre)sadnje ako malo oštetite korijen.
DJECA OBOŽAVAJU CRVENI RIBIZ
Koliko god bile kisele crvene bobice, djeca ga naprosto obožavaju, pa svakako ne propustite posaditi grmić ribiza za njih. Više na: https://blog.vecernji.hr/silvija-kolar-fodor/ribiz-grm-za-svaki-vrt-8929
