Razne boje mrkvi - Biovrt - u skladu s prirodom

Razne boje mrkvi

Znate li da su prve kultivirane mrkve bile ljubičaste? Danas se mnogi čude upravo ovoj boji mrkve, no ona je bila uobičajena sve do 17 stoljeća. Tek onda su u Nizozemskoj tamošnji uzgajivači križanjem i odabirom uspjeli uzgojiti narančastu mrkvu kakva nam je danas poznata.

Predak kultivirane mrkve – Daucus carota je divlja mrkva, vrsta koja i danas raste na livadama. Mrkva koja se danas uzgaja je porijeklom iz područja današnjeg Afganistana, a bila je uglavnom ljubičaste, rjeđe žute ili bijele boje, i još danas postoji takva vrsta od koje se na tom području rade alkoholna pića. Tokom povijesti, mrkva nije bila toliko zanimljiva radi korijena jer prvotne mrkve su imale manje i žilavije, pomalo gorkasto korijenje. Najviše se je uzgajala radi sjemenja koje se koristilo u ljekovite svrhe, te radi lišća. Tek su dakle nizozemci krajem 16 stoljeća uspjeli uzgojiti mrkvu većeg, slađeg i sočnijeg korijena radi čega je upravo ta nova narančasta mrkva ubrzo postala omiljena vrsta. Narančasta boja govori još jedno – da je prepuna beta karotena (vitamin A).
Prema nekim informacijama, postoje 2 tipa mrkve koji su se razvijali kroz povijest:
– istočna mrkva (anthocyanin – ljubičasti pigment) – mrkva ljubičastog ili žutog razgranatog korijena, sivo-zelenih listova, porijeklom iz Afganistana
– zapadna mrkva (carotene) – žuti, narančasti, crveni ili bijeli korijen bez grananja, žuto-zelenih listova, porijeklom iz područja Turske, ali moguće da je mutant one prve u kojoj se je izgubio pigment antocijanin.
Više o povijesti mrkve možete pročitati ovdje:
Kod mene na vrtu došlo je do križanja cvjetova narančaste mrkve s divljom mrkvom, i iz tog sjemenja iduće mi je godine niknuo dio narančastih mrkvi, ali i dio bijelih razgranatijeg korijenja, ali i jedna bijelo-ljubičasta – što doista ukazuje na porijeklo ljubičaste mrkve.
mrkva daucus carota 7
Ove sam godine prvi put uz klasične narančaste i žute mrkve sijala i sjeme ljubičaste i bijele mrkve.
Od narančastih već godinama uzgajam sorte poput Nantes, Chatenay i Flaker. Žuta mrkva je Ljubljanska žuta. Sjeme ljubičaste mrkve Purple haze sam našla na internetu prošlo proljeće, a sjeme bijele mrkve Kuttiger sam dobila na poklon od jedne prijateljice iz Švicarske, to je tamo autohtona sorta.
15122013 mrkve 1
Sve 4 mrkve sam nedavno izvadila nekoliko primjeraka i degustirala. Razlike u okusima su bile ogromne, iako su mrkve rasle prilično blizu, pa dakle nije velika razlika u tlu gdje su rasle. Najbolja, najsočnija i najslađa mrkva je ljubičasta, odmah iza nje je bijela koja je isto tako fina, narančasta klasika, a neznam zašto, ali žuta mi baš i nije baš fina – u usporedbi s slatkom ljubičastom – razlika je bila ogromna – stvarno je velika razlika okusa u sortama. Nekoliko mi je ljudi već rekla da im je najbolja upravo žuta mrkva, koja mene uopće nije oduševila, pa eto, postoje i velike razlike u ukusima.
Ljubičasta mrkva Purple haze nije potpuno ljubičasta mrkva i to nije ona mrkva koju spominjem na početku teksta – radi se o novoj vrsti koja je zapravo mješavina ljubičaste i narančaste mrkve: ljubičasta je samo izvana, dok je iznutra narančasta. Stoga je bogata i beta-karotenom i antocijaninom, ljubičastim pigmentom i antioksidansom. Uz to je kako sam već i napisala izuzetno sočna i slatka. Kuhanjem gubi dio boje, pa se preporuča servirati ju sirovu u salatama i sl.
15122013 mrkve 3
Kako ja imam ove mrkve prvi put, a mrkva kao dvogodišnja biljka cvate tek druge godine, imam plan rasaditi mrkve po vrstama zasebno nekoliko najljepših primjeraka iduće godine da probam skupiti svoje sjeme. Međutim, s mrkvom je jako teško spriječiti križanja, jer se gotovo uvijek, kako god bila udaljena od svega, nekim čudom (i kukcima ) skriža s divljom, pa često niknu između domaćeg sjemenja i “divljaci”. Stoga je potrebno cvijet u vrijeme početka cvatnje zaštititi nekom mrežom: dakle napraviti nekakav “kavez” u koji bi se onda zatvorili kukci koji su već na tom cvijetu i tamo da ostanu, ali da ne dolijeću novi tako dugo dok ne ocvate – da ne donesu pelud s drugih mrkva koje ne želimo da se tu iskrižaju. To mi je plan za iduće proljeće, a kako su mi sada te mrkve još u zemlji, tu postoji opasnost da sve pojedu voluharice, pa ću dio izvaditi i spremiti u podrum i posaditi iduće proljeće.
Ako želite skupiti sjeme mrkve, uz sve detalje na koje morate paziti, jako je i bitno s kakve vrste skupljate sjeme. U prodaji su kod nas bile i vrste šarenih mrkvi ali s oznakom F-1 na pakiranju – to je oznaka da se radi o hibridima – s hibrida nije moguće skupiti isto sjeme, tj sjeme ne daje iste biljke kao i “roditelji”, pa dakle postoji velika šansa da sjemenje s tih vrsti neće dati mrkve iste boje. Stoga preporučam s hibrida bolje niti ne pokušati uzgojiti sjeme.
Više praktičnih savjeta o kupovini sjemenja pročitajte ovdje:
A ideju kako zaštititi mrkvu od križanja prilikom uzgoja za sjeme pogledajte na ovom kratkom filmu
 

O autorici