0
Znate li da su prve kultivirane mrkve bile ljubičaste? Danas se mnogi čude upravo ovoj boji mrkve, no ona je bila uobičajena sve do 17 stoljeća. Tek onda su u Nizozemskoj tamošnji uzgajivači križanjem i odabirom uspjeli uzgojiti narančastu mrkvu kakva nam je danas poznata.
Predak kultivirane mrkve – Daucus carota je divlja mrkva, vrsta koja i danas raste na livadama. Mrkva koja se danas uzgaja je porijeklom iz područja današnjeg Afganistana, a bila je uglavnom ljubičaste, rjeđe žute ili bijele boje, i još danas postoji takva vrsta od koje se na tom području rade alkoholna pića. Tokom povijesti, mrkva nije bila toliko zanimljiva radi korijena jer prvotne mrkve su imale manje i žilavije, pomalo gorkasto korijenje. Najviše se je uzgajala radi sjemenja koje se koristilo u ljekovite svrhe, te radi lišća. Tek su dakle nizozemci krajem 16 stoljeća uspjeli uzgojiti mrkvu većeg, slađeg i sočnijeg korijena radi čega je upravo ta nova narančasta mrkva ubrzo postala omiljena vrsta. Narančasta boja govori još jedno – da je prepuna beta karotena (vitamin A).
Prema nekim informacijama, postoje 2 tipa mrkve koji su se razvijali kroz povijest:
– istočna mrkva (anthocyanin – ljubičasti pigment) – mrkva ljubičastog ili žutog razgranatog korijena, sivo-zelenih listova, porijeklom iz Afganistana
– zapadna mrkva (carotene) – žuti, narančasti, crveni ili bijeli korijen bez grananja, žuto-zelenih listova, porijeklom iz područja Turske, ali moguće da je mutant one prve u kojoj se je izgubio pigment antocijanin.
Više o povijesti mrkve možete pročitati ovdje:
Kod mene na vrtu došlo je do križanja cvjetova narančaste mrkve s divljom mrkvom, i iz tog sjemenja iduće mi je godine niknuo dio narančastih mrkvi, ali i dio bijelih razgranatijeg korijenja, ali i jedna bijelo-ljubičasta – što doista ukazuje na porijeklo ljubičaste mrkve.
Ove sam godine prvi put uz klasične narančaste i žute mrkve sijala i sjeme ljubičaste i bijele mrkve.
Od narančastih već godinama uzgajam sorte poput Nantes, Chatenay i Flaker. Žuta mrkva je Ljubljanska žuta. Sjeme ljubičaste mrkve Purple haze sam našla na internetu prošlo proljeće, a sjeme bijele mrkve Kuttiger sam dobila na poklon od jedne prijateljice iz Švicarske, to je tamo autohtona sorta.
Sve 4 mrkve sam nedavno izvadila nekoliko primjeraka i degustirala. Razlike u okusima su bile ogromne, iako su mrkve rasle prilično blizu, pa dakle nije velika razlika u tlu gdje su rasle. Najbolja, najsočnija i najslađa mrkva je ljubičasta, odmah iza nje je bijela koja je isto tako fina, narančasta klasika, a neznam zašto, ali žuta mi baš i nije baš fina – u usporedbi s slatkom ljubičastom – razlika je bila ogromna – stvarno je velika razlika okusa u sortama. Nekoliko mi je ljudi već rekla da im je najbolja upravo žuta mrkva, koja mene uopće nije oduševila, pa eto, postoje i velike razlike u ukusima.
Ljubičasta mrkva Purple haze nije potpuno ljubičasta mrkva i to nije ona mrkva koju spominjem na početku teksta – radi se o novoj vrsti koja je zapravo mješavina ljubičaste i narančaste mrkve: ljubičasta je samo izvana, dok je iznutra narančasta. Stoga je bogata i beta-karotenom i antocijaninom, ljubičastim pigmentom i antioksidansom. Uz to je kako sam već i napisala izuzetno sočna i slatka. Kuhanjem gubi dio boje, pa se preporuča servirati ju sirovu u salatama i sl.
Kako ja imam ove mrkve prvi put, a mrkva kao dvogodišnja biljka cvate tek druge godine, imam plan rasaditi mrkve po vrstama zasebno nekoliko najljepših primjeraka iduće godine da probam skupiti svoje sjeme. Međutim, s mrkvom je jako teško spriječiti križanja, jer se gotovo uvijek, kako god bila udaljena od svega, nekim čudom (i kukcima ) skriža s divljom, pa često niknu između domaćeg sjemenja i “divljaci”. Stoga je potrebno cvijet u vrijeme početka cvatnje zaštititi nekom mrežom: dakle napraviti nekakav “kavez” u koji bi se onda zatvorili kukci koji su već na tom cvijetu i tamo da ostanu, ali da ne dolijeću novi tako dugo dok ne ocvate – da ne donesu pelud s drugih mrkva koje ne želimo da se tu iskrižaju. To mi je plan za iduće proljeće, a kako su mi sada te mrkve još u zemlji, tu postoji opasnost da sve pojedu voluharice, pa ću dio izvaditi i spremiti u podrum i posaditi iduće proljeće.
Ako želite skupiti sjeme mrkve, uz sve detalje na koje morate paziti, jako je i bitno s kakve vrste skupljate sjeme. U prodaji su kod nas bile i vrste šarenih mrkvi ali s oznakom F-1 na pakiranju – to je oznaka da se radi o hibridima – s hibrida nije moguće skupiti isto sjeme, tj sjeme ne daje iste biljke kao i “roditelji”, pa dakle postoji velika šansa da sjemenje s tih vrsti neće dati mrkve iste boje. Stoga preporučam s hibrida bolje niti ne pokušati uzgojiti sjeme.
Više praktičnih savjeta o kupovini sjemenja pročitajte ovdje:
A ideju kako zaštititi mrkvu od križanja prilikom uzgoja za sjeme pogledajte na ovom kratkom filmu
