0
Još kao dijete borila sam se s najezdom kupina u nasadu bagrema u obiteljskom vrtu. Tada sam zapazila jedno zanimljivo svojstvo kupina: ako vrh biljke ostane u dodiru s tlom i travom, gdje se zadržava vlaga, ubrzo će potjerati korijenje i tako će iz vrha nastati nova biljka. Na taj način one se brzo šire na sunčanim rubovima šuma i često su u stanju napraviti pravu invaziju. Kultivirane kupine imaju istu sposobnost – kad tokom ljeta jako narastu i vrhovi su u dodiru s tlom, nerijetko se ukorijene.
Ove sam jeseni zapazila to isto i s malinama. Naime, kupila sam pretprošle jeseni nekoliko sadnica crne maline (uvodna fotografija) – tek toliko za probu, jer nisam znala kakvog će okusa biti i da li će mi se dopasti. Ove su godine prvi put rodile i oduševile su me. Stoga mi je svakako zanimljiva ideja kako ih čim više razmnožiti.
Nakon berbi na rodnim granama koje iste sezone odumiru, maline i kupine potjeraju iz korijena nove mlade biljke koje će roditi iduće godine. One mogu prilično narasti, te se stoga obrezuju u rano proljeće. Ja ih prilikom proljetne rezidbe ostavljam na visini od 1 metar. Te biljke koje su narasle tokom ljeta počele su se sada na jesen povijati prema tlu, a vrh najveće biljke koji se je povinuo i ostao u travi pustio korijenje.
To mi je dalo ideju da jednostavno to napravim s svim ostalim vrhovima i tako potaknem zakorijenjivanje.
Stoga sam jednostavno pripremila tlo oko postojećih sadnica crne maline.
Nakon toga sve vrhove biljaka koje su narasle tokom ove godine sam jednostavno lagano ukopala u tlo. Kako je dovoljno vlažno vrijeme, to će dodatno pogodovati ukorijenjivanju vrhova ove crne maline.
Uz malo sreće, većina će ovih vrhova pustiti korijenje i na proljeće ću imati nekoliko novih biljaka. Tada ću prilikom obrezivanja maline skratiti na 1 metar, a zakorijenjene vrhove na nekih 50 cm. “Stare” maline će roditi iduće godine, dok će kraj zakorijenjene biljke tj iz istog korijena narasti mlada biljka koja će roditi godinu dana poslije.
Stoga, ako imate maline i kupine u vrtu i želite ih razmnožiti, početkom jeseni ukopajte njihove vrhove u tlo. Naravno, postoje određene vrste maline koje se tako brzo šire rizomatskim korijenjem da nema potrebe za ovakvim razmnožavanjem, ali eto, kod crne maline se ovo pokazalo korisnim jer se ne širi sama tako brzo. To isto sam napravila ove jeseni s sadnicom tajberrija, kojeg imam zasad samo jednu sadnicu.
Za razliku od toga, s “klasičnim” malinama mučim muku kako ih obuzdati na vrtu i svake ih godine moram rasađivati.
Izuzetak od ovog su i maline mjesečarke (dvorodne maline) koje nakon proljetne berbe isto tako tjeraju nove biljke – ali te nove već rode ne jesen. Istodobno pokraj opet tjeraju nove mlade biljke koje će biti rodne na proljeće. Dakle imaju 2 ciklusa u godini. Kako na jesen imate opet berbu plodova, nisu pogodne za takvo zakorijenjivanje. Ako se savinu prema dolje, zreli plodovi nerijetko privlače puževe. Stoga je za ovu vrstu malina preporučljivo napraviti konstrukciju (kod mene štapovi i uže) koji će spriječiti polijeganje rodnih grana prema dolje.
Slika: malina mjesečarka (dvorodna malina) – i na jesen je prepuna plodova
I ne zaboravite na još jednu stvar – dobro promislite gdje ćete posaditi maline i kupine, jer ako se dobro ukorijene, više ih nikada nećete moći do kraja iskopati s tog mjesta. Više o tome pročitajte OVDJE.
