0
Na naslovnoj fotografiji su sastojci za krumpir salatu u kojoj smo prekjučer uživali za ručak. Ne znam za vas, ali ja kad vidim ovakvo zeleno obilje, meni odmah cure sline.
Zahvalna sam za ovu divotu na stolu i mogućnosti da si ovo berem kad god poželim. Fućkaš paradajze i paprike, tikvice i tko zna što se sad nudi u dućanima, kad to jednostavno nije prirodno jesti u ovo doba godine – em se koristi toliko nepotrebnih resursa za uzgoj van sezone (grijanje, umjetna svjetlost, zaštitna sredstva….), em to nema niti približno toliko vitamina i minerala koliko ima ona prava, “divlja” hrana koja upravo sada raste u vašoj okolici, i koja je upravo ono što vaš organizam treba.
Ja vodim stalnu bitku s mojom roditeljima koji tako rado u ovo doba godine kupe povrće van sezone – a zapravo toliko je to žalosno jer imaju svoje imanje, svoje povrće na dohvat ruke, brdo zimnice i nema nikakve potrebe za time. Ali eto, ona ljudska obijest – “mogu si to priuštiti”, ili “baš sam se zaželio/la toga, pa zašto ne”… ali zapravo, da, upravo zato NE – jer time samo pridonosimo i našem lošijem zdravlju, i podržavamo rad onih koji to rade na loš način, gdje se suludo troše brojni resursi za uzgoj van sezone, podržavamo sustav koji vodi i stanje planeta i naše zdravlje u krivom smjeru. A u vrijeme rastućih cijena energenata i nestašica, tim je to još luđe.
Povezani smo s prirodom i priroda nam uvijek sezonski nudi ono što naše tijelo najviše treba – a u ovo doba godine nakon osiromašene zimske prehrane, treba nam bomba vitamina i minerala. I upravo to nudi divlje samoniklo bilje. Kod mene je stoga u ovo doba godine na stolu juha i popečki od koprive i nešto ovakvo. I ne, ne pada mi na pamet u ludilu ići u trgovinu i kupovati tikvice i rajčice. Štoviše, zaista to smatram suludim. I trudim se to objasniti svom sinu, gdje stalnu bitku vodim protiv mojih roditelja koji bi vam na sve ovo reklo – “Ma daj, kaj pretjeruješ” …ah… ma ne odustajem.
Prekjučer sam ubrala sam listove mladog maslačka, malo sedmolista i mladi luk – kojeg sam zapravo zaboravila pobrati prošle sezone. Baš je super uspio i jučer sam s velikom zahvalnošću ubrala dio.
Sedmolist mi je inače pravo otkriće za proljetno samoniklo povrće. Prije mi je bio samo dosadan korov, ali kad sam u knjizi Andree Kern “Vrtlarski trikovi iz starih vremena” pročitala da je najbolji način za suzbiti sedmolist – pojesti ga, krenula sam u akciju. Ima prekrasni blagi okus koji podsjeća na okus peršina (naravno kad mu je srodnik), te ga stavljam u proljetne juhe i salate. Svakako preproučujem isprobati i vama, samo je bitno da se beru mladi listovi, i naravno, da ste 100% sigurni u identifikaciju bilja koje berete..
