0
Rajčica, paradajz (Solanum lycopersicum, syn. Lycopersicon lycopersicum & Lycopersicon esculentum ) je povrće iz porodice pomoćnica (Solanceae), porijeklom iz Južne Amerike. Uobičajeno naraste u visinu 1-3 metara i za rast uobičajeno treba potpornje, uglavnom se koriste drveni ili metalni stupovi uz koje se privezuje. Rajčica je trajnica, ali se u našim krajevima uzgaja kao jednogodišnja biljka.
Rajčica je samooplodna biljka, voli sunčanu gredicu i dosta vlage.
Gledano s botaničke strane, rajčica jest voće, no uglavnom se s kulinarskog stajališta tretira kao povrće.
Rajčica je jestiva i ljekovita biljka. Pulpa rajčice je dobro sredstvo za pranje masne kože, narezani plodovi odlični su za obloge kao prva pomoć za opekline. Likopen (antioksidans koji daje rajčici crvenu boju) kojeg sadrži kora rajčice štiti od srčanog udara i blagotvorno djeluje na prostatu, te štiti od raka. Također se je pokazalo da ljudi koji konzumiraju svakodnevno rajčicu ili pripravke od rajčice imaju otporniju kožu na djelovanje sunčevih štetnih zraka.
UZGOJ:
Rajčica najbolje uspijeva kad je stalno posađena na istom mjestu, čak se i malčira s lišćem koji se trgaju s nje. Rajčica se dobro slaže s kupusnjačama, celerom, bosiljkom i nevenom. Sije se krajem 2. mjeseca u posudice u toplom, na gredice se sadi nakon prestanka opasnosti od mraza, ali uz obavezno razdoblje privikavanja na vanjske uvjete – barem ih tjedan-dva treba tokom dana iznositi na terasu ili sl. i noću unositi na zaštićeno mjesto. Rajčica se može i direktno sijati na gredice, od druge polovice travnja. Uz rajčicu se uobičajeno stavljaju kolci tj. stupovi za koje se ona povezuje, a preporuča se otkidati izbojke grana u donjem dijelu biljke u pazdušcu listova, nego ostaviti samo izbojke na gornjem dijelu biljke.
Slika: cvijet rajčice
BOLESTI RAJČICE:
Najčešća bolest od koje stradava rajčica u našim krajevima je gljivična bolest plamenjača, a osim toga rajčice mogu oboljeti i od virusa mozaika duhana (duhan je iz iste porodice) – ako pušite obavezno perite ruke prije odlaska na vrt da ne bi eventualne moguće patogene s duhana prenijeli na rajčicu, a isto se odnosi i na papriku. Također ju napadaju plijesni. (više o bolestima biljaka pročitajte ovdje).
Plamenjača rajčice je gljivična bolest, smeđa trulež se širi na vlazi – oboljeva uglavnom nakon kiše. Pogađa uglavnom rajčicu i krumpir (pomoćnice). Kad se jednom biljka zarazi, potrebno je odmah odstraniti sve oboljele dijelove biljke i spaliti. Ako se reagira na vrijeme, u toj fazi se još da nešto spasiti. Može se i nekoliko biljčica uzgajati ispod malog “plastenika” – može se kupiti, kao “tuš kabina” za rajčicu. Ipak, kad se zarazi – može se samo usporiti napredovanje. I bitno – treba na kraju sve pokupiti s gredice i spaliti – ne koristiti iste stupiće slijedeću godinu.
Ono što se da učiniti je pokušati spriječiti zarazu. To se može tako da se njeguje tlo, jer je ono osnova zdravog rasta. Ako biljka ima dosta hranjiva u tlu biti će otporna i teže će se zaraziti. Zalijevate ih tekućim gnojivom od koprive 1 tjedno – biti će vam zahvalne. I najbitnije – prskajte čajem od preslice. Preslica sadrži mnogo silicijeve kiseline i djeluje preventivno protiv gljivičnih oboljenja. Za pripremu gnojiva treba 1 kg svježe ili 150 g osušene biljke, namočiti u 10 litara vode tijekom 24 sata, slijedeći dan juhu proključati na pola sata. Rijedi se s peterostrukom količinom vode, prska za suhog vremena tijekom sunčanih dana, i to sve od proljeća do ljeta, a kad postoji opasnost zaraze onda obavezno 3 dana za redom. Može se pomiješati i s koprivinim tekućim gnojivom i prskati. Protiv plamenjače pomaže i prskanje s obranim mlijekom razrijeđeno s vodom 1:10, ove sam godine i to probala i mogu reći da je pomoglo.
Moj savjet: nabavite više sorti rajčice. Primijetila sam pred 2 godine da mi se prvo zarazila sorta “san marzano” – ona “hibridna industrijska” duguljasta koja se koristi za pelate – nju zato više ne sijem, a najduže mi je opstala sorta malih bobica – koktel rajčica. Dakle, toplo preporučam sortu “koktel” rajčice, plod je veličine bobice grožđa, promjera do 1,5 cm – stvarno odolijeva plamenjači.
Slike: list rajčice zaražen plamenjačom, u kasnijem stadiju lišće se potpuno osuši:
1 plod “koktel”rajčice zaražen plamenjačom, ali ostali plodovi su zdravi:
Jedini nedostatak mu je što nije dobar za kuhanje umaka (umak je previše rijedak), ali barem možete jako dugo jesti rajčicu s svog vrta.
Rajčica je biljka koja se može pronaći u bezbroj različitih sorti, koje se razlikuju po visini (od 20 cm do 2 metra), po boji (crvena, roza, bijela, crna, zelena, žuta, narančasta, tigrasta..), te po obliku ploda (okrugli, ovalni, kruškoliki, duguljasti, naborani…). Razlikuju se i po izgledu lista, cvjetovima te načinu rasporeda plodova (cvatu)… Ukoliko uzgajate više vrste rajčica, primijetiti ćete i da nisu sve istog okusa – neke su više slađe, neke slane, neke sočnije, neke vodenije…
Još jedna izdržljiva i otporna sorta je rajčica black plum, crni šljivar:
NAMETNICI:
Rajčicu često napadaju krumpirove zlatice. Upravo radi zajedničkih nametnika i bolesti ne preporuča se sadnja rajčice i krumpira blizu jedne vrste drugoj. Krumpirove zlatice će ipak prvo odabrati krumpir, tek krajem ljeta više počinju napadati rajčicu, razne vrste duhana, patliđan.
Osim krumpirove zlatice, rajčicu napadaju i lisne uši te razne vrste insekata i gusjenica. S obzirom da dosad nisam imala problema s nikakvim nametnicima na rajčici osim krumpirove zlatice, ne mogu nažalost više o nametnicima napisati.
SKUPLJANJE SJEMENJA
Za sjeme biram plodove s najzdravije (najmanje bolesne, dakle najviše otporne) biljke, a sjeme se uzima s zrelog ploda, ja ga ispirem vodom s rajčice u cjedilo i sušim ga na novinskom papiru.
Više o skupljanju sjemenja rajčica možete pročitati i pogledati ovdje.
Sjeme raznih vrsta rajčica možete potražiti u našim viškovima sjemenja iz biovrta OVDJE
