Prosinac je u mom biovrtu protekao u radovima, barem početak mjeseca. Početkom prosinca konačno sam napravila nešto što sam planirala duže od godinu dana: dovezla sam od mame 5 smreki koje je ona imala posađeno u teglama i koje su joj bile viška, i posadila na kraju šumskog vrta, kraj kanala na sjevernoj strani. Tamo sam već na proljeće posadila 3 male jele i tu bude dakle red crnogoričnog drveća za zaštitu od jakog sjevernog vjetra zimi i na proljeće. Zato sam i sve posadila malo gušće, na 3 metara, da napravi gustu zaštitu od vjetra. Kasnije sam se počela premišljavati da to možda i nije pregusto, ali zasad je tako ostalo.
Dok sam vozila smreke sam kod meme spazila i kako je bacila 4 oleandra i ostavila vani da smrznu, pa sam ih odlučila spasiti. Najmanji je problem spremiti ih u podrum. Moja mama često to tako zna napraviti, umjesto da nekome pokloni…ali eto, oleandri su imali sreće što sam nabasala na njih.
Presadila sam i jednu bazgu, a još nekoliko moram jer sam ih prošlu godinu posadila na krivo mjesto. Eto, krivi proračun i sad su problem jer je prevelika gužva na tom mjestu.
Završila s i stavljanjem zaštitnih mreža oko voćaka i popisala sam si sve voćke koje imam, tj sve vrste i napravila sam si mapu. Previše ih je da bi sve pamtila, a i kako su sve omotane mrežama, niti ne vidim etikete bez da moram opet micati mreže.
Početkom prosinca sam još brala sjeme na vrtu. Doduše bilo je mokro od rosulje, ali sam ga kraj tople peći brzo posušila. Pobrala sam i rotkvice s vrta, puževi su ju počeli grickati. Pobrala sam salatu ispod agrotekstila, jako je lijepo narasla, ali…hm, nažalost ta salata ipak nije fina kao na otvorenom i malo mi ima okus/miris agrotekstila, jer ponegdje on dodiruje salatu, a to dakle ne bi smjelo…pa ako ću koristiti to kao pokrov, moram nešto izmisliti da ne bude u dodiru s biljkama.
Oko mrkve sam ukopala kosu za zaštitu od voluharica. Ovo je jedna od ideja kako probati zaštiti gomoljasto povrće od tih proždrljivca tijekom zime na vrtu, nadam se da će djelovati.
Počelo je i moje tradicionalno zimsko razgibavanje s teglama. Za početak sam krizanteme s nadstrešnice odnijela na tavan tj potkrovlje, a dolje neko osjetljivije cvijeće….imam crvene amarilise koji tek zimi cvatu, pustili su pupoljke , grewia je isto jako osjetljiva pa sam ju odnijela dolje…uglavnom prema prognozama nosim biljke gore dolje, ovisi koliko hladno najavljuju.
Dugo su i lukovice tulipana u teglama čekale sadnju u velike tegle kraj kuće, do sad je tu bilo ljetno cvijeće…i to sam konačno obavila početkom prosinca. Doduše već je pao mrak i padao snijeg, ali stvarno sam to željela završiti pa se nisam dala otjerati dok nije bilo završeno. I tako sam konačno prekrižila dosta stavki s popisa stvari za obaviti ove godine. Presadila sam i nekoliko ukrasnih trava iz tegla na otvoreno. Jedino nisam stigla do kraja navoziti pepeo na gredice češnjaka: jednu sam dovršila u prosincu, ali nažalost drugu nisam uspjela.
Na vrtu je početkom mjeseca povrće super napredovalo: špinat i matovilec
zimska salata i luk srebrenac
Još je uvijek i dosta toga cvalo na vrtu: gaillardia i krizantema
i još krizantema…
crveni biserak Symphoricarpos orbiculatus coralberry je ostao bez lišća, a čak je i lunaria cvala
A vrt je početkom prosinca u globalu izgledao smeđe, neuredno i zapušteno: baš kako treba izgledati da u njemu može pronaći sklonište čim više kukaca, a mnoštvo gladnih ptičica hranu.
Konačno smo suprug i ja našli vremena za rušenje jedne bijele vrbe koju smo narezali na 2 trupca i u njih posadili micelije gljiva – bukovača i shitaka. Većinu gljiva smo posadili u studenom kod sestre, a nešto malo što je ostalo je sestra poklonila meni, tako da sada i ja imam svoje stupiće s gljivama. Nakon “sadnje” ukopala sam stupiće i zemlju i zaštitila ih do proljeća. Više o tome kako se “sade” gljive će biti u jednom od sljedećih tekstova:)
08.12.2012. cijelu je Hrvatsku zatrpao snijeg. Nažalost, taj dan sam trebala održati predavanje u Rijeci na humanitarnoj akciji “Prirodom bez granica”, ali nažalost radi snijega i kolapsa na cestama nije bilo moguće krenuti na put. Nadam se da će akcija biti ponovljena na proljeće, pa ću onda sudjelovati.
Idući dan se je vrijeme smirilo i sudjelovala sam na razmjeni sjemenja u Zagrebu, te tamo održala predavanje “Zašto imati svoj biovrt”. Nabavila sam na razmjeni nove vrste povrća, jako im se veselim.
Ovako je izgledao biovrt prekrivan snijegom:
A nakon snijega, nije bilo više puno posla osim seljenja tegli. I kako je bilo jako hladno, čak i -17, te je sve bilo smrznuto danima, te dane sam hranila sjenice suncokretovim sjemenkama. Bilo je prekrasno promatrati kako sjenice oprezno slijeću po 1 sjemenku, odlijeću na sigurno gore na granje drveća ili ogradu, te se opet vraćaju po još … dok vrabac sleti i ne miče se, jede koliko može odjednom, pa ga onda sjenice ganjaju, a unutra moj mačak Zvonko mijauče u pogledu na sve te ptičice.
Nakon snijega još je uvijek bilo toga za ubrati – određene vrste kupusnjača, a više o tome pročitajte na sljedećem linku:
Dok se je snijeg počeo topiti, bilo je čarobno gledati kako se biljke oslobađaju iz snijega. Snijeg je odličan izolator i puno je toga ispod snijega bez problema preživjelo dok je bilo -17. Više o tome na sljedećem linku:
Snijeg odlican izolator biljkama
I krajem mjeseca sam još imala jednu, posljednju berbu sjemenja. Pobrala sam još sjeme slaka, uspravnog amaranthusa, žutog clematisa, rudbeckije fulgide. Konačno sam počela “raskrčavati” svo sjeme iz kuhinje i tavana koje je čekalo u posudicama i kutijama da ga očistim i spremim. Sve iz kuhinje sam konačno počistila i spremila, a riješila sam i većinu toga u kutijama na potkrovlju (neočišćeni lupinus, crna soja, rudbeckija, gaillardija). Čak sam i malo presađivala kućno cvijeće, neke su biljkice hitno trebale veće tegle. U glavi sam već počela raditi plan sjetve na vrtu ovo proljeće, kupila sam neko sjeme na netu…kako je prošao zimski solsticij nakon kojeg su dani sve duži, sva sam u sjemenju i biljkama.
I za kraj godine, muž je porezao velike ukrasne trave ispred kuće. Tu imam ogromne muke sa psima ispred kuće i taj dio cvijetnjaka mi je u komi kako su sve zgazili i doslovno zasrali Ljeti još i Pluto kopa rupe da se rashladi, a Nera je pravi tenk…moram puno toga otud presaditi jer nema šanse tu rasti. Postavila sam “Nerobrane” – posvud sam zabola suhe grančice oko mjesta koja pogotovo želim da zaobiđu…jer su već zumbuli počeli nicati, a neće izdržati ako će Nera tud galopirati … izgleda smiješno, ali kad mi ništa pametnije ne pada na pamet za sad. Dugoročno, ili tu imati samo grmlje i trave, ili odseliti pse, ovako to nažalost ne ide.
I zadnji dan u godini bio je prekrasan, okićen injem. Evo nekoliko fotografija iz vrta na dan 31.12.2012.
kupina i gypsophila
kovrčavi kelj i mak
rudbeckija i gaillardia
pamuk čičak i spiralna vrba
i biovrt 31.12.2012.