0
Kako postići ravnotežu između “štetnika” i “korisnih kukaca” na vrtu veliki je izazov za svakoga tko želi obrađivati svoj vrt bez kemijskih sredstava. Jer, čisti vrt bez korova i nametnika izmišljotina je kemijske industrije koja želi prodati svoje proizvode za suzbijanje istih. Svatko tko je malo više sagledao prirodu oko sebe počinje shvaćati da to nije tako u prirodi i da takva ideja nije održiva. U prirodi postoji savršena ravnoteža i sve što postoji oko nas jako je bitna karika u vrlo krhkom hranidbenom lancu. Samo za čovjeka koji gleda na prirodu s materijalne strane i sve gleda s aspekta zarade, smatrati će neke vrste “štetnicima”, jer mu rade ekonomsku štetu na “eksluzivno njegovim” plodovima . U prirodi nitko nije izričiti vlasnik ničega, a i ti “štetnici” su neophodni, jer kako će inače preživjeti i one vrste koje su nam korisne? Pa tako naprimjer i muhe i komarci imaju bitnu ulogu u biosustavu, kao hrana žabama i pticama. Dakle ne možemo ciljano uništavati neke vrste jer nama smetaju, i ne utjecati na ostatak biosustava. Isto tako, primjenom kemije ne uništavate samo “štetnike”, uništavate i korisne kukce, trujete zemlju, i na kraju, i sebe. Stoga, sve više ljudi se okreće raznim alternativama, jer ne žele trovati sami sebi hranu.
Postoji mnoštvo raznih recepata za prskanje protiv ušiju, od koprive, pelina, ljutih papričica….ali o njima neću sada pisati. Ima mnogo recepata na internetu pa možete pokušati 🙂 Tijekom promatranja svog biovrta godinama, primijetila sam da biljne uši, pogotovo one crne koje su i zapravo na vrtu najčešće, preferiraju neke vrste povrća, ali i neke vrste “korova”. I tako sam polako počela razvijati svoje tehnike mamaca za uši na vrtu. Crne uši najčešće napadaju bob, špinat, blitvu, grah i mahune. Ali, kako sam primijetila kroz više godina, crne uši više vole bijelu lobodu i kamilicu, pa će ih prije naseliti nego ostalo povrće. I tako sam te biljke počela koristiti kao prirodne mamce za uši na vrtu.
Slika: bijela loboda kao mamac za crne uši i vrtna pepeljuga
Bijela loboda (Chenopodium album), biljka koju mnogi smatraju korovom, zapravo je jestiva biljka – odlična za salate, a mladi se izdanci mogu kuhati kao šparoge. Ne tako davno bila je puno češće na stolovima kao česta namirnica, u prošlosti, nakon rata čak je i spasila mnoge od gladi, danas nažalost njena je hranjivost poznata samo znalcima. Po svom sastavu puno je bogatija vitaminima i mineralima od špinata, a priprema se kao špinat. Ali s samoniklim biljem treba biti oprezan: postoji još nekoliko vrsta lobode koje su joj slične ali nisu jestive – smrdljiva ili opora loboda i srcolisna loboda, a postoji i grozdasta loboda čije eterično ulje sadrži otrovne tvari – najbolje ih možete otkriti po neugodnom mirisu nakon što list protrljate prstima.
Postoji i jedna posebna vrsta jestive lobode, Atriplex hortensis, više o njoj možete pročitati na slijedećem linku: Jestiva loboda Atriplex hortensis
Bijelu lobodu ćete najlakše prepoznati po bijelom prahu na vrhu biljke tj na najmlađim izdancima, i s prstima možete skinuti taj bijeli prah. Po tom bijelom prahu je i bijela loboda dobila naziv.
Nemojte bijelu lobodu smatrati samo dosadnim korovom kojeg treba čim prije iščupati i maknuti s vrta, njena korist je višestruka. Od raznih ukusnije jela i zelenih sokova, pa sve do mamca za uši. Dakle ostavite nekoliko biljaka na vrtu, pogotovo one u blizini povrća koje inače napadaju crne uši. Primijetiti ćete da će uši najviše biti na lobodi, i tako postoje velike šanse da vam ostalo povrće ostane pošteđeno napada.
Slike: bijela loboda u blizini graška i špinata, uši su zasad samo na lobodi i ne napadaju ostalo povrće:
Na nekim gredicama ipak mi je napadnut i špinat, dakle nemojte smatrati ovu metodu 100% učinkovitu. Ali iz mog iskustva, preko 80% je učinkovita , dakle stvarno vrijedi isprobavati.
Također, jako je bitno pratiti kako se uši šire i ponašaju na lobodi, jer dok se jako razmnože uvijek postoji šansa da pređu na ostalo povrće, pa u takvom slučaju iščupajte i maknite tu lobodu prepunu ušiju s vrta, i najbolje spalite.
Slika: većina uši nalazi se na lobodi koja raste pokraj graha, ali ipak je jedan mali bio prešao na grah, tad mičemo lobodu s ušima s vrta.
Uši većinom nisu same na biljkama. O njima najčešće brinu mravi, premještaju ih po biljkama, brane od predatora i skupljaju medenu rosu. Više o ovim zajednicama obostrane koristi pročitajte OVDJE.
Ono najbitnije što morate znati je i to da dok se pojave uši, doći će i bubamare, prirodni neprijatelji biljnih ušiju. Ako malo bolje promotrite situaciju na vrtu, vidjeti ćete da nakon što su došle uši, došle su i bubamare hraniti se njima, i tu se onda one i razmnožavaju. I tako se stvara prirodna ravnoteža u vrtu u kojem je svaka vrsta dio hranidbenog lanca.
Nakon nekoliko godina promatranja i pokusa ne mogu reći da znam kako s lobodom, kamilicom i bubamarama napraviti savršeno stanje u vrtu da nemam štete od ušiju i da imam taman toliko bubamara koliko mi treba, ali promatram i učim. Zasad mi najveći izazov predstavlja koliko lobode ostaviti na vrtu i kad je trenutak da ju maknem s vrta jer su se uši previše raširile. Jer, ako maknem sve i napravim savršeno uredan vrt, nema razloga da bubamare dođu u vrt, ali ako ostavim previše lobode ona je prevelika i zaraste vrt i ako se uši previše razmnože, napadaju i ostalo povrće. Uglavnom interveniram kad stvarno prelaze na ostalo povrće, ali se trudim ostatak lobode s ušima ostaviti na vrtu, da budu hrana bubamarama.
Bijela loboda najčešća je na površinama koja se intenzivno obrađuju, tj preoravaju ili prekopavaju. U biovrtu koji ne preoravam i jako malo kopam je puno rjeđa, ali tu mi zapravo više niče kamilica koja se sama zasijava, pa tako na tim površinama za svrhu mamca koristim kamilicu, isto tako uši više vole nju.
Stoga, ako dosad niste, vrijeme je da sagledate na “korove” i “štetnike” iz malo drukčijeg kuta 🙂 Kamilicu i lobodu vrlo je korisno imati na svom vrtu, jer te biljke nipošto nisu samo dosadni korovi koji smetaju vašim usjevima, nego od njih možete imati višestruku korist, i za sebe i za vaš vrt:)
