Prepoznajete li bubamare u svim fazama razvoja? - Biovrt - u skladu s prirodom

Bubamare su jako korisni kukci na vrtu i saveznici su nam u borbi protiv lisnih ušiju. Naime, i ličinke i odrasle bubamare hrane se ušima. Ličinke bubamara u nekoliko dana mogu pojesti na stotine lisnih ušiju. Ja osobno na vrtu više niti ne reagiram niti ne paničarim kad vidim da se na nekim biljkama nalaze uši, jer znam da će bubamare to sve riješiti. Ali, da bi “suradnja” s bubamarama bila uspješna, morate im u vrtu osigurati dobre uvjete kako bi one ostale u vašem vrtu. Ako ćete prskati i uništavati uši, pa makar i ekološki prihvatljivim sredstvima, one neće imati što jesti i neće se duže zadržati u vašem vrtu u potrazi za hranom. Stoga koristim biljke mamce za biljne uši u svom biovrtu i na taj način uvijek imam puno bubamara na vrtu i nemam problema s ušima, unatoč činjenici da i uši imam u vrtu (VIŠE). Ponekad se  na proljeće dogodi da se uši pojave prije bubamara na vrtu, ali tada samo treba malo strpljivosti – kad se pojave bubamare, sve one brzo “dovedu u red”, bez potrebe za ikakvim prskanjem po vrtu.

Da bi znali čuvati bubamare, potrebno je prepoznati bubamare u svim fazama rasta, kako ih ne bi zamijenili za neke druge vrste i nepotrebno uništavali. Jako me je ražalostila rasprava neki dan na fb grupi Biovrt.com – u skladu s prirodom, kada je bila stavljena fotografija ličinke bubamare u fazi preobrazbe u odraslog kukca. Razlog za žalost: skoro polovica odgovora ispod te fotografije je bila da se radi o štetniku, ličinki krumpirove zlatice, a ne o bubamari. Dakle, prema ovome, ispada da jako puno ljudi nažalost ne samo da ne zna kako izgledaju bubamare u svim fazama razvoja, nego da ih ljudi greškom mijenjaju za štetnike i uništavaju. Čak je i moja 70 godišnja baka, koja cijeli život obrađuje vrt, isto tako pogrešno proglasila bubamaru u fazi preobrazbe mladom zlaticom.

Bubamara i krumpirova zlatica (VIŠE) jesu srodnici, obje su insekti iz reda Coleoptera i u fazama razvoja ponekad su jako slične.

Prva sličnost je kod izgleda i polijeganja jajašca, koja su jako slična i kod zlatica i kod bubamara. Jedina razlika je u veličini jajašca – kod bubamara su nešto manja od jajašca krumpirove zlatice, za nekih 20-30%. Jajašca krumpirove zlatice ćete najčešće naći na poleđini listova biljaka kojima se zlatice hrane: krumpir, rajčica, patlidžan… dok ćete jajašca bubamara najčešće naći na naličju, ali ponekad i na licu listova biljaka na kojima se bubamare hrane ušima: bijela loboda, vratić….što je i logično, jer svaka vrsta želi svom potomstvu osigurati hranu odmah nakon izljeganja. Za bubamare nema nekog strogog pravila na kojim će biljkama odlagati jajašca kao kod krumpirove zlatice, ponekad se mogu naći i na listovima krumpira i na svim mogućim biljkama. Dakle jedini način raspoznavanja od krumpirova zlatice je upravo veličina jajašca – manja su kod bubamara.

Prilikom izljeganja iz jajašca, kod krumpirove zlatica se izlježu male smeđe mekane ličinke (fotografije izljeganja i razvoja krumpirovih zlatica pogledajte OVDJE), dok se kod bubamara izlježu mali brzi crni “kukci” s 3 para nogu – ličinke bubamara koje proždrljivo tamane lisne uši.

Kako rastu, ličinke bubamare dobivaju prepoznatljive šare. Kod nas su najčešće sedmotočkasta – lat. Coccinella septempunctata i azijska bubamara – lat. Harmonia axyridis – pogledajte ih ispod na fotografiji. Iako je bilo mnogo polemika o tome kako su azijske bubamare strana i potencijalno invazivna vrsta u našim krajevima (VIŠE), obje vrste jednako uspješno suzbijaju uši na vrtu, stoga su mi obje vrste bubamara itekako dobrodošle u biovrt. Promatram obje vrste na vrtu već godinama i nisam do sada primijetila da bi bilo ikakvog fizičkog sukoba između ove 2 vrste, kako to neki tekstovi na interentu navode. Također, iako sam mislila da se brojnost sedmotočkaste bubamare nešto smanjio, ipak zadnjih godina opet u velikom broju zamijećujem i jednu i drugu vrstu u velikom broju. Stoga nemojte azijsku bubamaru proglašavati nametnikom i uništavati ju nepotrebno jer je strana vrsta, i ona vrijedno tamani lisne uši. Već je oko nas toliko uvezenih vrsti, da nema tu više povratka na ono staro, ali ako ćemo neke vrste proglašavati nametnicima, neka to onda budu one koje to i stvarno “zaslužuju” poput španjolskih puževa ili šimširovog moljca koje rade ogromne štete našem biosustavu, a ne vrijedne azijske bubamare.

Druga razvojna faza koja jako zbunjuje ljude je usporedba mlade krumpirove zlatice i faze kad se ličinka bubamare zakukulji radi preobrazbe u odraslog kukca. Tu mnogi zabunom uništavaju bubamare misleći da uništavaju zlatice..

Krumpirove zlatice se slobodno kreću po biljkama – imaju 3 para nogu, jasno se vidi glava i vidljivo proždiru lišće krumpira, patlidžana, rajčice, paprike, crne pomoćnice… Većinom ćete ih naći u skupinama na izjedenom lišću.

Kukuljica bubamare je na predjelu glave pričvršćena za list i čvrsto se drži za njega. Nema vidljive niti glave niti nogu, ali je vidljivo kako se je pričvrstila za list. Dok zlatice izgledaju sjajno i mekano, bubamara izgleda često pomalo “isušeno”. Rijetko ćete ih naći u većem broju na 1 listu, većinom po 1 primjerak – osim ako se ne radi o biljci koja je prepuna ušiju i ličinki bubamara. Ličinke bubamare ne čine znatnije štete na lišću za koji se zakače prilikom preobrazbe. Za nekoliko dana iz kukuljica se izvlače odrasle bubamare.

Ličinke bubamare u fazi preobrazbe možete naći bilo gdje – pa i na krumpiru – vjerojatno ih zato neki ljudi smatraju “onim drugim zlaticama”. Dakle, nemojte ih uništavati samo zato jer ste ih našli na krumpiru.

Osim krumpirove zlatice, može vas zbuniti i ljiljanova zlatica – vrsta koja je nametnik ljiljana – sve o njoj možete pročitati OVDJE. Stoga uvijek promatrajte što rade kukci koje vidite na vrtu, pratite na kojim se biljkama nalaze i kako one izgledaju nakon što je mnoštvo kukaca neke vrste bilo na njima – kod krumpirove i ljiljanove zlatice jasno ćete uočiti izjedeno lišće, kod bubamara možete primjetiti kako jedu biljne uši.

Bilo da ste početnik u vrtlarenju, ili iskusni vrtlar/ica, nemojte nikad uzimati sve zdravo za gotovo i učite o svijetu oko nas. Uvijek postoji nešto što ne znamo, ili možda čak pogrešno mislimo da znamo, pa preispitujte svoje znanje. Poznajem mnogo ljudi koji desetljećima vrtlare, ali još uvijek ne poznaju niti kako izgledaju ličinke bubamare, ili kako razlikovati štetnike od korisnih kukaca. Stoga, cijeli život učimo, pa budite otvoreni za nova znanja – čak i kada mislite da to i znate. I naravno, sve dok ne znate o kojem kukcu se radi, umjesto da ih odmah uništavate, probajte prije saznati o čemu se radi.