Ova godina je bila izuzetno kišna i nije pogodovala luku. Jedva sam uspjela pobrati i posušiti luk između kišnih razdoblja. Nažalost, to se je odrazilo i na zreli luk. Već od berbe, određeni su lukovi počeli polako propadati – vanjske ili nutarnje ljuske su počele gnjiliti. To se osjeća na sam dodir dok uzmete luk u ruke; luk je osjetno mekaniji, većinom u vanjskom sloju. Tako sam do sada već dvaput probirala sav luk i micala one koji su počeli truliti i klijati. Naime, još se je poklopilo i to da je izuzetno duga topla jesen, daleko pretopla za ovo doba godine, te je i to aktiviralo luk na klijanje.
Međutim, taj luk nisam bacila, nego posadila. Tako ću imati mladi luk tokom zime ili najkasnije u rano proljeće. Dok je mladi luk se ne jedu glavice nego bijela mlada stabljika dok počne formirati glavice – ako je lučica manja biti će samo jedna, ako je veći luk izrasti će više stabljika iz tog jednog luka. Doduše, neće baš sav luk proklijati od onih koji su počeli truliti, ali jedan dio sigurno bude. Da sam ih odmah bacila sigurno ništa ne bi izraslo, ovako sigurno nešto bude. Čak i već dok vanjske ljuske počnu truliti, luk iz sredine često potjera. Stoga sam pripremila gredicu u blizini kuće, da mi zimi po ružnom vremenu bude čim bliže za berbu, te jednostavno pobockala lučice.