0
Tokom svog odrastanja znala sam samo za 2 vrste krumpira koje su moji roditelji uvijek sadili – bijeli i crveni. Ako ćete malo istraživati, nekad se je uzgajalo puno više vrsti krumpira u svijetu, ali nažalost, radi industrijalizacije i potreba tržišne ekonomije u prvi su plan iskočile samo vrste koje osiguravaju visoke prinose. Tako sam pronašla podatke da se je nekad u Južnoj Americi uzgajalo preko 5000 sorti krumpira, a danas se komercijalno u svijetu najviše uzgajaju samo 4 vrste. To je veliki gubitak biološke raznolikosti i zapravo prava šteta. Naime, dok uzgajate samo mali broj vrsti, može se dogoditi pojava neke bolesti koje može uništiti cijeli urod, što se je i dogodilo s krumpirom pred nekoliko stotina godina u Irskoj kad je nastupila velika glad radi propasti cijelog uroda krumpira, a radi bolesti plamenjače, kad je većina stanovništva radi ograničenja poljoprivrednih površina koje su imali na raspolaganju uzgajala većinom samo krumpir (Velika glad u Irskoj). Tada je «otkrivena» nova vrsta krumpira koje je bila otporna na tu bolest koja se je nadalje sadila. Stoga, nije toliko bitna sama komercijalna vrijednost neke vrste, u biološkoj raznolikosti je pravo blago zdravlja i opstanka čovječanstva.
Što se krumpira tiče, «nove» vrste su u zadnje vrijeme postale zanimljivije i radi nekih drugih svojstava, pa tako i neobične vrste krumpira. Tako mi je bila prava egzotika kad sam prije nekoliko godina saznala za plavi krumpir. Ne, nije riječ o nikakvoj novoj vrsti, neki su me čak znali pitati da li je to GMO. Radi se o starinskoj sorti koja do danas nije toliko bila uzgajana, pretpostavljam da vjerojatno zato jer ne daje toliko prinosa kao klasične vrste krumpira. Međutim, otkrivene su i ostale prednosti ovog plavog krumpira, a to je nutricionistička vrijednost. Plava boja krumpira potječe od pigmenta antocijana iz skupine fitonutrijenata nazvanih flavonoidi. Antocijani su u vodi topivi biljni pigmenti koji se na svjetlu reflektiraju od tamnocrvene do plavičaste boje, te daju boju borovnicama, kupinama, višnjama, brusnicama…a odgovorni su i za boje jesenskih plodova i vatrenu boju lišća. To su snažni antioksidansi koji vežu i neutraliziraju visoko reaktivne, slobodne radikale, sprečavaju štetno djelovanje UV zračenja te imaju i antibakterijska svojstva. Zato se često preporučuje jesti povrće i voće plave/ljubičaste boje, upravo radi ovih antioksidanata.
Plavi krumpir je stara sorta krumpira porijeklom iz Anda, a radi svoje boje bogat je antioksidansima. Boja mu je plavo-ljubičasta. Prilikom kuhanja ili pečenja ne gubi svoju boju, a okus mu je isti kao i kod klasičnih vrsta krumpira (zapravo sličan, jer postoji razlika između okusa pojedinih vrsti krumpira). Po veličini je manji odnosno sitniji od klasičnih sorti krumpira, pretpostavljam da zato i nije bio tržišno zanimljiv dosada. Naime, gomolji su puno manji, i urod ovog krumpira baš i nije nešto velik. Na fotografiji možete vidjeti manje gomolje koji su uobičajene veličine, najveći može biti onaj najdonji, i jedan “kapitalac” – ovako veliki gomolji su zaista rijetkost.
Sadi se kao i ostale vrste krumpira, na proljeće. Listovi su mu zeleni, a stabljika pomalo ljubičasta. Cvijet je isti kao i kod ostalih vrsti krumpira. Primijetila sam da ovu vrstu krumpirove zlatice više vole od «klasičnih « vrsti krumpira, pa sam uvijek imala više posla s skupljanjem zlatica s ljubičastog krumpira. Bere se krajem kolovoza/početkom rujna, i sprema kao i sve ostale vrste krumpira.
Odličan je za spremanje svih jela kao i klasičan krumpir, a posebno je simpatičan plavi pomfri, čips ili pire. Prilikom kuhanja i pečenja tek neznatno mijenja boju, ali ostaje plavi/ljubičasti. Na fotografijama ispod možete vidjeti kako izgleda prije i poslije pečenja.
Ova se vrsta za sadnju može možete potražiti u ponudi naših viškova sjemenja iz biovrta OVDJE, ali kako uzgajam male količine i ovaj krumpir nije visokih prinosa, količine su ograničene.
