0
Ove godine radi previše kiše i vlage kod svih je isto – rano se je pojavila plamenjača (VIŠE), a radi čestih kiša – brzo se širi. Iako je plamenjača SVAKE godine prisutna u mom vrtu, kao i ostale vrste pjegavosti na rajčicama i na krumpiru, ono što je glavni faktor njenog širenja su – ekološki uvjeti (VIŠE). Bolesti ne smatram nešto što se pojavi samo ako nešto pođe po zlu i nečim “vanzemaljskim” – nego sastavnim dijelom svakog biosustava, a širenje bolesti pogoduju ekološki uvjeti – gdje i mi možemo pomoći i usporiti širenje.
Glavni okidač za širenje plamenjače su – kiša i vlaga. Dakle prošle godine kada je pala kiša samo jednom u 2-3 mjeseca i bilo je jako suho – plamenjaču sam tek malo opazila, a ove godine kad kiša pada svaka 3-4 dana – plamenjača se brzo širi. Primijetila sam ju prvi put već 02.7. – tek par točkica na nekoliko listova,što sam odmah ošišala i maknula s vrta. Međutim, kako je kiša padala svakih nekoliko dana – širenje se je nastavilo. Naime, nijedan vrt nije izolirani sustav, pa ako i nemate plamenjaču na svom vrtu, ona dođe “po zraku”, većinom s polja krumpira.
Zanimljivo – ove godine primijetila sam još jedan ekološki uvjet koji je bitni za širenje plamenjače – a to je pozicija na vrtu. Da bih općenito smanjila širenje plamenjače dok se pojavi na vrtu, a prema prošlogodišnjim iskustvima, rajčice sadim na rub vrta tako da su u čim manje gužve, a gredice debelo malčiram i mičem lišće koje je u dodiru s tlom kako bi se ispod njih zadržavalo čim manje vlage. Plamenjača je ove godine počela – u donjem dijelu vrta. I na rajčicama i na krumpiru tamo se je prije pojavila i brže širila – vrt je blago nagnuti prema sjeveru i očigledno se u tom donjem dijelu vrta vlaga duže zadržava. Dakle, lekcija za ubuduće – rajčice smjestiti više u gornji dio vrta. I naravno kao i do sad na više zasebnih gredica, tako se se i bolest ne širi na svim gredicama jednako.
Stabljike uklanjam za sad samo one koje su jako spaljene i savijaju se na mjestu zaraze, neke gdje je površinski ostavljam. Ako bude dalje jako sušno i sunčano, bolest se više ne širi i tjeraju novi zaperci, zato nikad ne uklanjam sve rajčice s vrta unatoč zarazi.
A drugi faktor – sadnja raznolikih vrsti rajčica – ne šire se bolesti po svim sortama jednako. Na nekim vrstama plamenjača se je toliko proširila da više nemam što ošišati, dok su pokraj tih biljaka druge vrste još uvijek jako zdrave (pogledajte zadnju fotografiju ispod). Tako ću ove godine pratiti te otpornije vrste na plamenjaču – za sad su to vrste tamnijih plodova, poput Osu blue, ali i jedna vrsta pelata koji sam dobila na razmjeni sadnica i mislim da je porijeklom iz Kanade.
Pa eto, cijeli srpanj svakih nekoliko dana samo šišam zaražene listove da usporim širenje plamenjače, stavljam u vrećicu, odnosim to dolje s vrta, i nadam se da će kiša konačno prestati – i da će početi sušno vrijeme, jer to će usporiti napredak plamenjače. Dio plodova sam pobrala i dozrijevam u zatvorenom, a za ostatak se nadam da će bar dio dozoriti na vrtu. Ne prskam ničim što bi moglo uništiti i dobre gljivice i bakterije u vrtu – jer tako dugoročno radim još veću neravnotežu, nego polako gradim otporni biosustav – ne onaj u kojem neće biti bolesti jer to je neprirodno, nego onaj u kojem biljke duže mogu odolijevati bolestima.
A tako je kako je – godina je takva, zato sam i prošle obilne godine skuhala zimnicu za 2 godine i ništa nisam bacila – nikad se ne zna. A ako se prognoze kiše nastave – pobrati ću dio zelenih rajčica prije kiša da se i one ne zaraze i od njih napraviti zimnicu, postoji i puno recepata za zelene rajčice.
Svake godine ne uspije sve upravo radi ekoloških uvjeta, ali ako sadimo raznoliko uvijek će nečega biti. Ove godine mahunarke su odlične, za razliku od prošle kad im su vrućine i suša smetale i smanjile urode. Ali i možda bude i rajčica ako nas vrijeme nadalje posluži 😉
Još o bolestima rajčice možete pročitati OVDJE.
