0
Nakon metoda skupljanja puževa i popisa ekoloških sredstava protiv puževa na našem tržištu, evo malo i o prirodnim pomagačima u suzbijanju puževa – o patkama. Osobno smatram da su upravo prirodne metode suzbijanja nametnika najučinkovitije i najprihvatljivije, i to upravo one u kojima osiguravamo prirodnog neprijatelja za nametnike koji nas muče u vrtu. Na taj način priroda sama odrađuje posao kontrole nametnika i drži stvari pod ravnotežom.
Nekad ljudi u vrtovima nisu uopće imali takvih šteta od puževa kao što je to danas slučaj, a upravo je razlog tome što je nekad svako kućanstvo imalo perad. Danas je to velika rijetkost. Ne moraju to biti neke neobične i skupe patke da bi one jele puževe – pretežno sva perad jede puževe, pa čak i obične kokoši. Tako i kod mene za mnom po vrtu hodaju 2 stare susjedine kokoši koje potamane sve puževe na koje naiđu – pa čak i one španjolske. Međutim, stvar je u tome da su kokoši u stanju napraviti jako veliku štetu i uništiti usjeve svojim čeprkanjem po vrtu. Moja mama koja ima dosta kokoši vodi jako veliku bitku s njima oko vrta i mora jako ograđivati vrt, pogotovo na proljeće, inače joj puno toga unište.
Moji “pomagači” na vrtu – čim prekopavam neku gredicu, tu su odmah i patke i 2 kokoši u potrazi za glistama, ali i moji psi
Zato sam se ja odlučila nabaviti patke i to indijske trkačice. Patke su učinkovite kod suzbijanja puževa i sve vrste patki ih jedu, ali postoji razlika među njima u pogledu štete koju mogu napraviti na vrtu. Dok obične patke mogu istovremeno uništiti i dosta povrća, te dosta toga svojom težinom zgaziti, patke indijske trkačice su tu puno manje „štetočine“. Naime, one su lagane, brze i okretne te ne naprave veliku štetu čak i ako gaze preko gredica. Povrće u pravilu ne diraju tako dugo dok ima „mesa“ na vrtu. Jedino što su u malo većoj mjeri pojele dok su tijekom zime bile zatvorene u dvorištu bio je turski karanfil, a kad je baš sve smrznuto onda ponekad pojedu neku zimsku kupusnjaču na vrtu.
Svaki dan pročešljavaju moje imanje i prilično su doprinijele u smanjenju broja puževa. Kako imam prilično veliko imanje koje one obilaze (preko 6000 m2), a samo 5 odraslih patki, one nisu zasad dovoljne da bi same puževe držale pod kontrolom, pa ja još uvijek skupljam dio puževa. Ali iz godine u godinu situacija se poboljšava i dugoročno se nadam da će uz povećanje jata one biti sasvim dovoljne kao prirodna kontrola štetnika u mom biovrtu.
Ukoliko mislite nabaviti patke, morate im osigurati sljedeće stvari:
1. NASTAMBA
Morate im osigurati nastambu koja je tijekom noći potpuno zatvorena, jer u suprotnom možete ostati bez njih radi raznih grabljivica – kune, lasice, a tokom dana tu su ptice grabljivice, psi… Mlade pačiće recimo često napadaju i odnose vrane. Ja sam za moje patke iskoristila stari kokošinjac kod mojih susjeda (bakinih sestri) i zatvaramo ih svake večeri, te otvaramo svakog jutra. Može im se napraviti neka nastamba slična boksu za pse – ali je bitno dakle da se nikakva grabljivica ne može zavuči k njima. Također je preporučljivo da su i tokom dana budu negdje na ograđenom prostoru. One se tijekom vremena dosta oslobode straha i mogu dosta daleko otići – meni recimo dosta puta pobjegnu k susjedi jer s jedne strane imanja nemam do kraja ogradu, pa onda jedu puževe kod susjeda a ne doma.
2. POSUDE S VODOM
Patkama morate osigurati stalno dostupnu vodu. Iako se one jako vole kupati, nije nužno da imaju neko jezerce, ali svakako neka im stalno bude dostupna voda u posudama (stari lonci, plastične posude…). Ja sam im osigurala vodu u plastičnim posudama, a za kupanje sam kupila plastičnu „školjku“ za pijesak za djecu i malo ukopala u tlo – to im je super i za malo plivanja. Vodu treba često mijenjati jer ju brzo uprljaju – onu za piće svako jutro.
3. HRANA
Patke jedu kukuruz, vole šrot – ali vole dok je to pomiješano s vodom, a još više vole i pomiješane listove kopriva i sl s šrotom. Za male pačiće kupujemo baš posebnu hranu za njih u poljoprivrednim centrima. Neka im voda bude dostupna pored hrane. Međutim, bitno je osigurati im više hrane tijekom zimskih mjeseci kad nema toliko nametnika vani, dok tokom ljeta ih hranimo samo navečer. Ujutro jure odmah na vrt na hranjenje. Naime, puževi izlaze na večer i hrane se tokom noći – najviše u vrijeme dok patke spavaju, stoga je bitno pustiti ih van dovoljno rano ujutro dok još one mogu skupiti puževe. I ne jedu samo njih, nego i sve ostalo što gmiže ili leti. Posebno su pohlepne za glistama, što mi nije drago jer su mi gliste jako cijenjeni radnici na vrtu koje proizvode humus i prorahljuju tlo. Koliko sam čula iskustvo drugih ljudi, čak jedu i krumpirove zlatice i kupusne stjenice, što je poželjno u svakom vrtu. Kod mene nisu baš nešto navalile na zlatice, ali tome djelomično krivim činjenicu što imaju dostupnu hranu cijeli dan i tek u zadnje vrijeme sam odlučila na pola dana maknuti hranu da se malo više fokusiraju na mesni obrok.
Evo još par bitnih činjenica koje morate znati prije nabavke patki:
Indijske patke trkačice su plahe i pomalo divlje, nemojte očekivati da ćete ih pripitomiti kao kućne ljubimce. Međutim, iako se uvijek drže distance i lako se mogu prestrašiti, čim vide da prekopavam tlo i sl, odmah dolaze do mene ne bi li si pobrale gliste i sl. Ako počnu baš hodati za vama i skrivati se u blizini kuće – traže pomoć. Imala sam situaciju u kojoj je patka imala problema s jajem (nije mogla do kraja snesti) i onda je radi izmeta koji je ostao na koži masa muha položila jajašca na nju i crvi su ju doslovno izjedali – ona se je izdvojila od jata i skrivala se je kod ulaza u kuću tražeći pomoć – nažalost nismo ju uspeli spasiti jer sam tek na kraju dana shvatila da treba pomoć. Lekcija naučena za ubuduće.
Također, patke s vremena na vrijeme mogu imati jako neugodan miris. Iako se redovito kupaju i održavaju perje, ponekad nije baš ugodno u njihovoj blizini.
Patke indijske trkačice nesu jaja na proljeće, ali to nije nužno u gnijezdo. Često si nađu neko skrovito mjesto, grm i slično i tamo skrivaju jaja. Jaja su dobra za jelo i slična su kokošjima.
Nisu baš sve dobre majke i rijetko kad uporno sjede na jajima sve do kraja. Ja imam jednu križanku s indijskom trkačicom i ta je jedina uspjela postati majkom kod mene, dok čistokrvne nisu nikad do kraja odsjedila na jajima. Kod moje mame ponosna je mama ipak čistokrvna indijska trkačica. Ipak, radi te činjenice njihova jaja ljudi često stavljaju ili kokošima ili u inkubator.
Ovo su moji pačići koji jako brzo rastu, jako pazimo da su stalno zatvoreni u dvorištu radi vrana i pasa u okolici. Uskoro će narasti do veličine odrasle patke i moći ćemo raspoznati spol – mužjaci su veći i tihi, od njih čujete samo kratko kvak-kvak, dok su ženke manje i glasnije. Veselim se što ću konačno povećati moje jato patki.
Najbolja kombinacija patki je imati ili 1 par, a dok ih je više idealno je da su 4 ženke na jednog mužjaka. Ako je manje ženki, mužjaci se tuku za ženke i često jaja ostanu neoplođena – jer su fokusirani na nadmetanje. Borbe znaju često biti i prilično žestoke i počupaju si dosta perja na vratu. Ali u svakom slučaju, nemojte nabavljati samo 1 patku nego uvijek minimalno 1 par, jer su one društvene životinje i jako su žalosne ako su same. U jatu se ponašaju kao neki oblik kolektivne svijesti i nikad se jedinke ne izdvajaju iz jata – ako se slučajno izdvoje se glasno nazivaju i cijelo jato ih čeka.
Dakle, patke su super za suzbijanje nametnika na vrtu, ali morate imati osigurane minimalne uvjete i morate znati da su patke svakodnevna briga. Nabaviti ih možete na sajmovima, putem raznih Internet oglasnika i u valionicama peradi.
Još više o svom iskustvu s patkama indijskim trkačicama pisala sam na sljedećem linku : https://www.biovrt.com/patke-u-biovrtu/
Video o patkama pogledajte ovdje:
