0
Paprika je jednogodišnja biljka iz obitelji pomoćnica (velebilja) – Solanaceae. Porijeklom je iz Amerike gdje se uzgaja već tisućama godina, a otud se je raširila po cijelom svijetu. Sam naziv paprika kod nas se koristi za cijelu biljku, dok se u nekim dijelovima svijeta taj naziv koristi za začin u prahu napravljen od samljevenog suhog ploda paprike. Prema Wikipediji, riječ paprika je hrvatska riječ koju su posudile gotovo sve europske zemlje. Mađarska je država koja se je najviše proslavila po uzgoju i preradi paprike.
Sam rod Capiscum sastoji se od 20-27 vrsti, od kojih se 5 vrsti uzgaja za jelo: C. annuum, C. baccatum, C. chinense, C. frutescens i C. pubescens. Plodovi jako variraju u boji, obliku i veličini i unutar samih vrsta. Danas se u svijetu uzgaja oko 50 sorti paprike, a najviše od vrsta C. annuum i C. frutescens . Uglavnom, najviše se uzgajaju paprika babura i rog (velikog slatkog mesnatog usplođa – C. annuum), te male chilli paprike.
Plodovi većine paprike sadrže kapsaicin, koji paprikama daje peckav, žarkast okus. Jedino ga paprika babura ne sadrži. On štiti sjeme od sisavaca, a dok paprika dozori pocrveni, a tad crvena boja privlači ptice koje raznose njeno sjeme. Chilli paprike su važan dio američke narodne medicine, a i danas se u modernoj medicini koriste za poticanje cirkulacije i kao anlegetik. Također se često spominju i kao lijek protiv raka. Mogu se koristiti i za biološku kontrolu nametnika, upravo radi spomenutih “žarećih” svojstava. Jednostavno se nekoliko komada ljutih papričica samelje i pomiješa s 1 litar vode, te njima prskaju biljne uši koje napadaju biljke.
Paprika se uzgaja sjetvom u rano proljeće, već u veljači. Ako to vrijeme propustite, zapravo još i ožujak neće biti prekasno, ali u svakom slučaju čim prije to bolje.
Sjeme možete sijati u zasebne posudice po 2 kom skupa (npr čašice od jogurta, ali obavezno napravite rupu na dnu radi otjecanja suvišne vode), ili u malo veće teglice više sjemenki, pa kasnije rasađujte po 2 biljke u zasebne posudice. Dakle pripremite supstrat u posudice, zalijte, gore rasporedite sjemenke (na slici su ipak malo pregusto, ups), prekrijte tankim slojem zemlje i sjetva je gotova. Ja do nicanja još gore stavljam najlon i pričvršćijem ga gumicom, da se zadrži vlaga i toplina, to pospješuje nicanje. Čim biljke niknu najlon se miče, a i prije je potrebno svakodnevno barem jednom dnevno otvarati tj dizati najlon radi provjetravanja (više).
Paprika je jako ćudljiva kod nicanja, ako ima previše vlage i nedovoljno topline -sjeme neće niknuti nego istruliti. Stoga se preporuča čim ranija sjetva – za slučaj da vam od prve ne uspije. Ove godine čak niti mojoj baki, koja već preko 60 godina sije svoje paprike – prva sjetva nije uspjela nego joj je svo sjeme istrulilo – stoga uvijek računajte na tu mogućnost. Zato nikad nemojte odjednom posijati svo sjeme koje imate. Sjeme počinje nicati u najboljem slučaju već za nekih 10-tak dana, pa sve do mjesec dana.
Ono što je zanimljivo kod malih papričica dok niču iz sjemenja je način kako se izvlače iz vanjske ljuske sjemenke – ako je jako suha tad je to prilično teško, zato je dobra solucija opet onaj prije spomenuti najlon preko teglice, ili ako to nemate a vidite da je problem izvuči se prvim listićima iz ovojnice – poprskajte malo vodom da omekša. Male biljčice ja držim na prozorskim daskama. Ponekad je sve idealno, ali ponekad ima i problema s uzgojom u zatvorenom. Treba paziti da imaju dosta svjetlosti da se ne izduže, pa budu slabe i polegnute. Često ih u zatvorenom u teglicama napadaju zemljišne štetne gljivice – crna noga sadnica, padavičastost (Phoma lingam). One uzrokuju polijeganje mladih sadnica – biljčice se naglo sužavaju pri osnovi stabljike i polijegaju te odumiru. Ako spazite da se počinju tako polijegati – čim prije ih rasadite, možda nešto spasite. Ova se bolest uglavnom pojavljuje na mladim biljčicama tijekom sijanja u zatvorenim i nedovoljno prozračnim prostorima, te kod preguste sadnje.
Često se unutra javljaju i problemi s bijelim mušicama – štitasti moljac koji isisava biljne sokove na poleđini listova i tako uništava mlade biljke. Za to možete nabaviti sredstvo na bazi buhača i prskati. U sobnim uvjetima česte su i šampinjonske mušice, crne “skakutave” mušice čije su ličinke mali bijeli «crvići» (nematode, glistaci) koji uništavaju korijenje mladih presadnica. I u tom slučaju potrebno je ispiranje korijenja mlakom vodom i hitno presađivanje.
Nakon što biljčice malo porastu, ako ste ih sijali kao ja u jednu teglicu, potrebno ih je presaditi u zasebne teglice (može čašice od jogurta), skupa po 2 komada. Čim malo zatopli, počnite ih iznositi van da se počnu privikavati na vanjske uvjete, ali nemojte odmah direktno cijeli dan na jako sunce ili jak vjetar – to ih može uništiti. Poželjno je već unutra svaki dan prema njima malo mahati lepezom (odnosno novinama) da ojačaju, priviknu se na vjetar, a iznosite ih postupno, u polusjenu pa svako malo sve više na sunce, preko noći opet unutra. Ako ih direktno odmah iznesete van bez privikavanja i posadite na otvoreno, jače sunce i vjetar jako će im naštetiti, čak i u krajnjem slučaju uništiti ih.
Paprika se sadi na otvoreno u kontinentalnim krajevima kad prestane opasnost od mrazeva, dakle početkom svibnja. Ja ih sadim kako ih i pikiram – po 2 biljke skupa u jedan grmić. Tako su me učile baka i majka, jer po njihovom iskustvu tako narastu lijepi rodni grmići, uštedi se prostor, i bez problema rastu skupa po dvije biljke.
Paprika jako brzo počinje cvasti i brzo se pojavljuju mali plodovi nakon cvatnje. Ja ne mogu odoljeti prvim plodovima paprike dok počinju na vrtu, već malecke odmah pojedem na vrtu, ti su najslađi:)
Paprika rodi i raste sve do prvih mrazeva, stalno tjerajući na vrhovima grana nove pupoljke.Potrebno ju je redovito obirati kako bi potaknuli razvoj novih plodova.
Kao međukulturu često sadim među paprike zelje i kelj, dosad uvijek mi je to bila dobra kombinacija. Često mi tu zaluta i poneki neven, ili drugi cvijetak.
Postoje sorte koje rastu prema gore, i sorte koje rastu prema dolje.
Paprika je jako osjetljiva na velike promjene u količini vlage, a ponajviše na sušu. U slučaju previše vlage ili duge suše, često se pojavljuje vršna trulež plodova. Često čak izgnjile cijeli plodovi – to je tzv. vlažna trulež paprike. Da bi to izbjegli, ukoliko imate jako suho propusno tlo zaljevajte ju za vrijeme jake suše i malčirajte gredicu gdje rastu paprike kako bi zemlja čim duže zadržala vlagu. Ja ju osobno ne moram zalijevati niti za vrijeme vrućih suhih ljeta ako sve prije dobro pomalčiram, jer u mojoj ilovači se tada vlaga dugo zadržava, a malč istovremeno i štiti tlo od pregrijavanja sunca – što opet smanjuje šok od vrućina biljkama ljeti.
Od nametnika, kod mene ju ponekad napada kukuruzni moljac sa fotografije. Većina je ploda nakon tog nametnika nejestiva, iako dobro izgleda izvana. Ako vidite izbušene plodove maknite ih skupa s nametnikom na vrtu, da se ne bi dalje širio po vrtu.
Paprika se može jesti i sirova i kuhana, te se vrlo često priprema i ukiseljena za zimnicu, a može se i zamrzavati. Sušeni zreli prodovi smljeveni u prah su začin koji se koristi kao dodatak mnogim jelima. Sastavni je dio ajvara.
Paprika je izuzetno ljekovito povrće, ponajprije radi kapsaicina, koji sprečava zgrušnjavanje krvi, poboljšava cirkulaciju te ime oslobađa od simptoma kao što su hladne ruke i noge, vrtoglavice, a navodno djeluje preventivno i protiv napada migrene…. Također, to je jedno od povrća prepuno antioksidanata i najbogatije vitaminom C, a sadrži i već količine vitamina B6 i i provitamina A. Velike količine vitamina C i A štite tijelo od infekcija. Najviše vitamina imaju zrele – crvene paprike. Zelene i žute paprike nisu do kraja zelene – koje god da su vrste. Doduše, uglavnom se beru i koriste zelene, ali ako želite da stvarno dozori, onda pričekajte da pocrveni na stabljiki. Iz takvih se zrelih plodova uzima sjeme.
Dakle, sve paprike dok dozore postaju crvene (ili narančaste i žute), i tek iz zrelih plodova se uzima kvalitetno sjeme. Odaberite najljepše plodove na biljci i ostavite da na njoj dozore. Sjeme se uzima na način da razrežete zrelu papriku i sastružete sjemenke na papir ili sl, dobro posušite i spremite u papirnate vrećice. Sjeme ako se pravilno uskladišti može zadržati klijavost i do 5 godina.
Paprike se jako križaju. Unutar vrsti nije toliko primjetno križanje (npr između rog zelene i paradajz paprike). Za križanje prvenstveno mislim na chilli papričice. NIKAD ih nemojte saditi na vrt skupa s klasičnim paprikama, jer ćete se neugodno iznenaditi – sve paprike biti će nepodnošljivo ljute, dakle sve slatke verzije paprike. Pčelice i bumbari dobro odrade svoj posao:) Ja osobno chilli papričice uzgajam u teglama na terasi, a paprike na vrtu, tako sam više-manje sigurna da neće doći do križanja.
Sjeme više sorti paprika možete potražiti u katalogu biljaka iz biovrta OVDJE.
