0
Početkom se ožujka, s obzirom na nedavni porod i malo dijete, nisam previše bavila vrtom. Doduše, jesam sadila i vadila nešto malo biljaka, ali nisam započinjala s većim radovima niti boravila duže vrijeme na vrtu. Ali već u drugoj polovici ožujka, dok je bilo toplije i proljeće je uranilo, malac je bio u kolicima pored mene dok sam se borila s korovom na vrtu. Naravno, dok je bio raspoložen za spavanje u kolicima. A kad je bilo prehladno ili je puhao vjetar, ukrala sam si barem po sat-dva svaki dan dok je malo spavao i odjurila na vrt. Kako je s malom bebom ostalo puno manje vremena za vrt, često sam samo kroz prozor s čežnjom gledala na vrt i zamišljala što bi sve mogla na njemu napraviti.
Kako je vrijeme bivalo sve toplije, sve je počelo brže rasti i prije cvasti. Livade su se već početkom ožujka šarenile od crvene mrtve koprive i čestoslavice, a uskoro su sve zažutili i maslačci. I počele su pjevati ptičice, nešto najljepše što se može čuti dok počne proljeće 🙂
Sve je zujalo na livadama od mnoštva bumbara i pčelica. A u hotel za kukce su se doseljavale i solitarne pčele.
Sredinom sam ožujka konačno našla vremena posijati rajčice, niknule su vrlo brzo. I većinu lončanica sam iznijela van, jer usprkos čestom vjetru, bilo je dovoljno toplo. Bolje je za cvijeće da bude vani na svjetlu.
Kada sam imala te sreće da je bilo vremena za vrt, i dalje sam sanirala štetu koju je kopajući napravila Nera, te vadila busene trave na početku vrta. Na početnom dijelu biovrta raste puno cvijeća i tu je baš Nera puno kopala, tako da sam detaljno sređivala taj dio. Na tom dijelu vrta sam i presadila ljiljane. Naime, prošle sam godine jedan dio gdje su rasli greškom zamijenila za stazu i ugazila ih. Sad sam sve to iskopala, bili su u velikoj žičanoj “posudi” koju sam napravila pred nekoliko godina. Sirote lukovice baš su bile utiskane pod zemljom i nikako da uopće niknu. Sve je to sad posađeno na drugu gredicu i označeno s popikanim grančicama, da ne gazim opet preko njih.
Krajem ožujka sam imala berbu prošlogodišnjih kupusnjača s vrta br 2, prije nego je muž je sve pomalčirao, i potanjurao, a radi pripreme tla za povrtnjak. Na jednom velikom dijelu tlo je prekrila mišjakinja i tako je bila kao živi malč i čuvala je tlo – ovo je za mene idealna situacija na povrtnjaku preko zime. Jedino su nedirnute ostale prve 2 gredice na vrtu br 2, na kojima je bio na jesen posađeni češnjak, salata, te u rano proljeće posijani bob i grašak. Niknulo je i jako puno samozasijanih rotkvica između, jer sam tu prošle godine ostavila nek odu u sjeme i nisam ga pobrala radi križanja. I da, svašta je niknulo, i nisu sve bile baš super sočne za jelo, ali nešto ipak jest, pa sam već polovicom ožujka brala rotkvice.
Salata je već bila za berbu od polovice ožujka – nešto zimske što sam presađivala na jesen, ali i nešto ljetne starinske, više vrsti, što se je rasipalo sjeme pa je sama niknula. U tome je ljepota vlastitog vrta: ako se sve pametno isplanira, imate berbu na vrtu tijekom cijele godine i ako jedete sezonski, malo toga morate kupovati. Baš mi je bilo žalosno vidjeti koliko ljudi kupuje salatu u dućanima, i to lokalnih mještana, kad je tako jednostavno imati salatu i u ovo doba godine.
Krajem ožujka je već bilo toliko toplo, predivno vrijeme, da sam započela već i s povrtnjakom. Posadili smo krumpir, traktorom i sadilicom – dio na vrtu br 2, dio na njivama koje imamo posebno. I nakon toga mama mi je pomogla u sjetvi na vrtu. Moj otac je kao i svake godine na vrtu br 2 povukao sadilicom za krumpir redove, pa smo napravile prve 2 gredice i posijale nešto graška, salate, malo cikle i blitve, peršin, mrkvu, proljetni češnjak i luk.
Jako je toplo za ovo doba godine i niti nije sila za sjetvu, ali to su prve kulture koje je i ok tak rano posijati. To je bilo sve za radove u ožujku na vrtu, ostalo polako nastavljam kroz travanj.
Istovremeno, biovrt nisam puno dirala osim već spomenutog, na njemu su polako počele cvasti proljetnice, a i lupinusi su jako brzo rasli. Zanimljivo je da tko god uđe u biovrt vidi samo korove i sve zarašteno, dok ja točno znam na kojem kutku koju biljku tražiti da mora niknuti u tom kaosu. A ima ih prilično raznih vrsti posvud 🙂
Na samom kraju ožujka sam konačno cijepila voćke. Konačno je prestao vjetar koji je u drugoj polovici mjeseca dosta puhao, forzicija je još cvala – to je po fenologiji znak za dobro vrijeme za cijepljenje. Imala sam neke divljake jabuka i kruške na koje sam na više grana kalemila, i porezali smo muški dud i gore sam na raskol cijepila rodne grane ženskog crnog duda koji imam posađeni u vrtu i bijelog sa susjedovog stabla. Bile su jako velike grane koje su ostale i nisam baš uvjerena u uspjeh za dud, ali vidjet ćemo, nadam se da se bar nešto bude primilo.
A osim forzicije, počele su cvasti i voćke:
cvale su i ljubičice i narcise
a krajem ožujka zablistale su i euphorbia polychroma i dicentra.
Ostale fotografije iz ožujka 2014 možete pogledati u galeriji fotografija na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/galerija/ozujak-2014/
