0
Ornithogalum thyrsoides je lukovičasta trajnica iz obitelji Hyacinthaceae, endemska je vrsta u Cape Province u Južnoj Africi. Osim naziva ptičje mlijeko, još ju nazivaju i zvijezda Betlehema i cvijet-čudo. Riječ Ornithogalum je izvedena od grčkih riječi ‘ornis’ što znači ptica i ‘Gala’ što znači mlijeko, a misli se na bijelo cvijeće. Također, rimljani su pojam “ptičje mlijeko” koristili kad su mislili na nešto prekrasno.
Ornithogalum thyrsoides je otrovan za konje i goveda ako ga progutaju, a na svom prirodnom staništu raste na livadama. Idealan je za rezano cvijeće jer dugo traje u vazama.
Lukovice se mogu nabaviti na proljeće u trgovačkim centrima i cvjećarnama koji drže lukovice, ali rijeđe, samo kod onih koji imaju ponešto veći i “egzotičniji” izbor.
Ornithogalum thyrsoides se može uzgajati i na otvorenom, i u teglama. Ne podnosi niske temperature i treba ih na jesen izvaditi iz zemlje, osušiti i spremiti preko zime.
Sadi se na proljeće, dakle bilo na otvoreno bilo u teglu – a najljepši su posađeni u skupinama. Prvo se pojavljuje lisnata rozeta, a nakon što se ona oformira, iz sredine se u lipnju pojavljuju pupoljci – svaka lukovica formira po jednu cvjetnu stapku. Pupoljci su isprva maleni i zeleni, a polako se razvijaju u obliku piramide.
Počinje cvasti od dna prema vrhu, a koliko pupoljaka ima ovisi o tome koliko joj odgovaraju uvjeti u kojima raste.
.
Nakon što ocvate i posljednji cvijet na vrhu, cijela biljka počinje polako odumirati. Ali, ova je biljka prilično drukčija od mnogih lukovičastih biljaka koje uzgajamo u našim vrtovima, i to po načinu na koji formira pomladak – mlade lukovice. Neke biljke potpuno odumiru, neke formiraju mlade lukovice uz samu stabljiku – ali u nadzemnom dijelu, a neke imaju listove prepune mladih lukovice. Ovo je nešto što mi je prilično fascinantno i to sam do sada primjetila samo kod ove vrste.
U prirodnom staništu, listovi bi se sami polegli tokom hladnijih dana i polako bi se na “licu mjesta” razvile nove lukovice, ali ako ovu biljku uzgajate na otvorenom, sve morate izvaditi da zimi ne promrzne. A ako ju uzgajate u tegli, nije loše onda sve to skupa i ostaviti u tegli i zimi unjeti unutra u hladniju prostoriju, da tamo provede fazu mirovanja do početka proljeća.
Moje iskustva s Ornithogalum thyrsoides
Pokušala sam uzgojiti ovu biljku i na otvoreom, i u tegli. Prve 2 godine sam sadila lukovice na otvoreno, treće u teglu. Najljepše su mi uspjele u tegli, a to je nešto što nisam nikako očekivala.
Na otvorenom sam sadila sasvim solidne lukovice na 2 različita mjesta, ni na jednom nisam imala niti oblinu cvatnju, niti obilnu vegetaciju. Da li je tome uzrok loš izbor pozicije, utjecaj susjednih biljki…nažalost neznam. Prve sam se godine itekako zeznula slijedeći navod na pakiranju – da može prezimjeti vani kod mene – sve lukovice su mi propale od smrzavanja. Kod tih informacija preporučam budite jako oprezni, i radije ipak provjerite u više literatura kolike temperature biljke mogu zimi podnjeti – proizvođači će svašta navesti na pakiranjima samo da prodaju proizvod. Uglavnom, prve sam godine naučila da ne mogu prezimjeti na otvorenom, druge godine sam primjetila da i nakon sadnje na sasvim drugu poziciju – ipak ne cvjeta nešto obilno. A druge sam godine opet ostala bez lukovica – kako je bila nepredvidivo hladna zima – smrzle su mi na tavanu kako sam ih sklonila preko zime.
Slika: cvijet Ornithogaluma thyrsoides posađenog na otvoreno
Ipak nakon 2 ne baš uspjela pokušaja nisam odustala, i treće godine sam kupila lukovice. Taj sam put naišla na lukovice jako loše kvalitete u jednom trgovačkom lancu, ali kako je bilo jedino mjesto gdje sam nabasala na njih – kupila sam ih. Uzgoj u tegli je bio pun pogodak. Cvale su dugo i imale su mnogo više cvijetova po stapki od onih koje sam prije uzgajala na otvorenom (može se usporediti po slikama).
Kako sam imala puno više uspjeha s uzgojem u tegli, nastaviti ću ih i iduće godine uzgajati u tegli. Možda je tajna tog uspjeha redovito zalijevanje, što na otvorenom nisu imale, a možda nije. Stoga imajte na umu da ovo nije pravilo i da vaše iskustvno s njima ne mora biti ništa slično mojem. Štoviše, možda će vam biti prekrasni ako ih posadite na otvoreno…nećete to znati ukoliko ne probate uzgoj na više načina, te pronađete onaj koji vama, odnosno biljki u vašem vrtu najbolje odgovara.
I za kraj ću vam pokazati jednu od biljaka iz iste porodice koja je česta samonikla u našim krajevima – Ornithogalum umbellatum. Možda ste i pomislili na nju gledajući slike Ornithogalum thyrsoides 
)
