0
Onopordum acanthium je dvogodišnja cvjetnica iz obitelji glavočika, Asteraceae. Porijeklom je iz Europe i Azije. To je vrlo otporna i snažna biljka, voli sunčanu poziciju i naraste u visinu i preko 2 metara, a u širinu preko 1,5 metara, dakle treba jako puno prostora. Karakterističan je i po velikom trnju, što može biti prilično nezgodno. Uspijeva na gotovo svim vrstama tala i jako dobro podnosi sušu, a pogotovo voli pješčana i vapnenačka tla.
Od narodnih naziva, na internetu sam pronašla magareći čkalj i kravačak.
Uzgaja se iz sjemenja, sjetvom od proljeća pa sve do jeseni. Ako se sam rasije, niče već na jesen nakon jačih kiša – ali te biljke koje niknu na jesen rijetko kad cvatu već iduće proljeće, nego tek iduće sezone. Prve godine ova biljka ima samo malu prizemnu lisnatu rozetu od tek nekoliko sivkastih, trnovitih listova.
Već mala biljčica razvija izrazito dugi, mesnati glavni korijen koji izgledom sliči korijenu mrkve. Stoga što je biljka veća, to veći korijen ima, i do 30 cm u tlu – sukladno tome sve je teže presađivanje. Osim toga, korijen ovog čička jako vole voluharice i izjedanjem korijena mogu vrlo lako uništiti cijelu biljku. Stoga nije na odmet posaditi više biljaka ove vrste, radi eventualnih gubitaka radi voluharica.
Slijedeće proljeće biljka počinje ubrzano rasti u visinu i formira puno veće (i trnovitije) listove. Rast počinje iz središta biljke, a formira pravu krošnju (dakle naraste kao “stablo” s granama). Na vrhu svake “grane” već početkom lipnja pojavljuju se veliki zeleni čički. U toj fazi rasta često ga napadaju crne uši u simbiozi s mravima, ali nisu mu životna prijetnja.
Čički su isprva potpuno zeleni, a sredinom lipnja počinju s cvatnjom – vrh svakog čička ispuni se nakupinom sitnih ljubičastih cvjetića. U vrijeme cvatnje jako privlači kukce. Mogu narasti do veličine od 6 cm u promjeru.
Cijela biljka je prekrivena bijelim finim dlačicama koje su gušće na naličju, te radi njih cijela biljka izgleda da je sivkaste/srebrnaste boje. Otud mu vjerojatno i naziv pamuk čičak. Listovi mogu narasti i do 50 cm, a sve grane/stabljike su “krilate”, te prepune dugog trnja.
Radi tog dugog trnja i otežane manipulacije pokraj i s biljkom, morate jako dobro razmisliti kamo ćete ovaj čičak posaditi, i koje ćete biljke pokraj njega posaditi. Osobno, imala sam velikih problema pretprošle godine s njim radi nekoliko jakih olujnih nevremena – usred jakog vjetra i puno kiše biljka ja “popustila” i jako se je nagnula. Kako je bila posađena usred vrta, nisam ju imala za što privezati, nego sam morala zabiti veliki stup, a privezivanje cijele biljka za stup s užetom nije prošlo bez nekoliko nabadanja na trnje, radi veličine biljke. Naravno, sve je to neizvedivo bez čvrstih i debelih građevinskih rukavica. Stoga ga nakon tog iskustva sadim blizu ograde kao pozadinsku biljku, a blizu stupova ograde, koji su betonirani, tako da imam spreman čvrsti oslonac ukoliko se ponovi situacija s jakim nevremenima.
Nakon cvatnje, ljubičasti cvjetići na vrhu čičaka nestaju, a čički se opet zatvaraju na vrhu. Tu počinje dozrijevati sjeme. Početkom jeseni, kad sjeme dozori, čički se opet počinju otvarati. U međuvremenu oni se posuše, posmeđe, a prepuni su crnih duguljastih sjemenki koje s jedne strane imaju pričvršćene dlačice, radi rasprostranjivanja vjetrom na veće udaljenosti. Stvaraju jako puno sjemenki (prema Wikipediji čak i do 40 000 sjemenki po biljci), te je preporučljivo ukloniti dio čičaka nakon cvatnje, te ostaviti tek nekolicinu za sjeme. Naravno, skupljanje sjemenja radije napravite u rukavicama. Čičak se jako uspješno sam zasijava, te nemojte biti iznenađeni mnoštvom malih biljčica koje niču iste jeseni pa sve do proljeća u okolini gdje je rasla matična biljka.
Nakon što se dozori i rasije svo sjeme, cijela biljka odumire, dakle na jesen. Za uklanjanje s vrta naravno da trebate debele zidarske rukavice, a radi trnja radije ju preporučujem spaliti nego kompostirati.
S obzirom na priličnu otpornost na bolesti, štetnike i stvaranje jako puno sjemenki, te velike otpornosti na sušu, u mnogim dijelovima svijeta pamuk čičak je postao invazivna vrsta i veliki problem, pogotovo u Americi i Australiji.
Osim kao ukrasna vrsta, pamuk čičak se je koristio i kao jestiva i ljekovita biljka, za liječenje raka i čireva, ulje sjemenki se koristilo za kuhanje i kao gorivo za svjetiljke, cvjetni pupoljci kuhani su se jeli kao zamjena za artičoke, kuhane stabljike kao šparoge ili rabarbara, a dlačice su se s biljke skupljale kao ispuna za jastuke. Više o tome na slijedećem linku: http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Onopordum+acanthium
Uglavnom, ovo je jako ukrasna, a povrh svega čak i korisna i iskoristiva biljka. Treba jako puno prostora, ali ako imate kakav kutak za ovu trnovitu ljepoticu, nećete požaliti ako ju nabavite:)
Sjeme možete nabaviti u našoj ponudi viškova sjemenja iz biovrta OVDJE.
