0
Sjećam se svojim vrtlarskih početaka i svu silnu inspiraciju koju sam dobila nakon što sam tek pukim slučajem pročitala nekoliko knjiga o vrtlarenju. Što i kako me je tada pogodilo u „žicu“ ne znam, ali tada sam si zacrtala da ću imati svoj vlastiti biovrt u kojemu ću uzgajati svoju zdravu hranu. Kako su svi oko mene u to vrijeme radili i mislili na način da se bez primjene kemije ne može ništa uzgojiti, tim mi je motivacija da dokažem sebi i drugima da to nije istina bila velika.
Štreberski sam pristupila kreiranju svog prvog povrtnjaka, proučila nekoliko knjiga o organskom vrtlarenju, napravila raspored svih kultura prema tabelama dobrih i loših susjeda i krenula sa sjetvom. Iako je sve to lijepo objašnjeno u knjigama i iako su moja mama i baka imale vrt, kad je došlo do samog početka sjetve i sadnje u vrt – osjećala sam se izgubljeno i nesigurno. Jednostavno, jedno je teorija, a drugo praksa. Kako nisam nikad sijala s mamom i bakom već samo čupala korov, nisam bila sigurna kako bi bilo najbolje, otkud započeti, kako što posijati, na koju dubinu, na koji razmak…Toliko pitanja i nedoumica…
Zbog toga sam za svoju prvu sjetvu zamolila baku da mi pomogne, a kasnije i za presadnju sadnica rajčice, paprike i kupusnjača. Puno je lakše i brže sve naučiti ako imate nekog da vam to pokaže, a prijenos znanja s generacije na generaciju (ako imate tu sreću) vrlo je bitan.
Često se susrećem s klasičnim početničkim pitanjima – koliko zrna sjemenja staviti u rupu, koliku udaljenost između biljaka staviti…. Meni je to danas toliko jednostavno, ali nije to bilo tako na početku kad sam imala samo teoretsko znanje. Stvari koje iskusni vrtlari/ice smatraju samo po sebi normalnim, nerijetko su početnicima nerazumljivi i imaju velike nedoumice oko toga. Ponekad nećete pronaći tražene informacije u literaturi – upravo to na koju dubinu posaditi, kakve jamice napraviti, kako to prekriti zemljom, da li zalijati ili ne, kada i kako presađivati, što je kojoj biljci potrebno da bi uspješno narasla… Ako to i piše, nekom s malo iskustva će brojne stvari u literaturama jednostavno promaknuti.
Za prepoznavanje svih biljaka, načina sjetve, prepoznavanje nametnika i bolesti, te još bitnije kada se oni i u kakvim uvjetima pojavljuju – treba ipak nekoliko godina iskustva, nerijetko knjiga nije dovoljna. Danas dok iznova čitam određene knjige iz kojih sam učila na početku, vidim da mnogo toga nisam razumjela na način na koji danas razumijem, nakon godina promatranja u vrtu. Isto tako, poznajem brojne osobe koje vrtlare puno duže od mene, ali znaju samo osnove – kako što posaditi, održati i pobrati plodove – i stali su na tome. Prepoznaju samo najosnovnije nametnika i korove i to je to. Često upravo njima objašnjavam koja su svojstva „korova“ koje imaju na vrtu, kako zabunom uništavaju mnoge korisne kukce koji im mogu pomoći na vrtu, kako nema potrebe za panikom kod pojave određenih štetnika i bolesti, koji su uvjeti za njihovo širenje i kada oni nisu opasni, a kad je ipak potrebna preventiva… Doista, možete uvijek ostati samo na “osnovama”, a možete toliko toga naučiti… sve ovisi o vašim interesima.
Znanje o uzgoju vlastite hrane smatram izuzetno bitnim za svakog pojedinca. To je nešto što vam daje veliku moć i neovisnost. Imati znanje iz nekoliko sjemenki stvoriti obilje kojim možete nahraniti sebe i svoju obitelj uistinu nije mala stvar. A imati još i znanje kako s tih biljaka skupiti vlastito sjeme, pa tako u cijelom tom zaokruženom lancu uzgoja vlastite hrane ne ovisite više o nikome – meni je pravo malo bogatstvo. Jer neovisnost o izboru izvora prehrane i vlastita besplatna organska hrana danas i jeste pravo bogatstvo.
Znanje koje gradim već skoro jedno desetljeće u mom biovrtu volim dijeliti i prenositi drugima. Pridružite mi se na edukacijama – bilo na predavanjima i razmjenama sjemenja diljem RH, bilo na edukacijama koje radim na mom imanju ili online.
Više o tome pratite na www.biovrt.com i OVDJE.
