0
Zadnjih nekoliko godina tijekom ljeta na mnogim vrtovima aktualna tema su „smrdljivi martini“ koji rade štetu u vrtu.
Svi „smrdljivi martini“ pripadaju obitelji stjenica koja broji oko 40,000 vrsta. Stjenice ili raznokrilci su podred malih do velikih većinom sploštenih kukaca reda polukrilaca kojima su prednja krila gornjim dijelom hitinizirana, donjim opnasta i tvore tzv. polupokrilje. (VIŠE)
Mnoge stjenice imaju karakteristične smrdljive žlijezde koje se otvaraju između stražnjih nogu – otud nazivi „smrdljivi martini“ ili „smrdibube“. Hrane se biljnim sokovima, love druge kukce, a parazitski oblici krvlju životinja i čovjeka. Od kopnenih porodica stjenica najpoznatije su smrdljive stjenice (obitelj Pentatomidae) s koja sadrži 900 rodova i oko 4700 vrsti te porodica vatrene stjenice (Pyrrhocoridae) u koju pripada oko 300 vrsti, većina njih se hrani plodovima i sjemenjem biljaka iz obitelji sljezova (Malvaceae), tek poneke trulim biljkama ili mrtvim životinjama, a poneke su predatorske vrste koje love druge insekte. Ove vrste nemaju krila, a česta vrsta kod nas je vatrena stjenica, vatreni opančar (Pyrrhocoris apterus). Iako se često pojavljuju u velikom broju, nisu značajni štetnici i nema straha za povrće na vrtu.
Vatrena stjenica, vatreni opančar (Pyrrhocoris apterus) NIJE štetna vrsta, a mnogi ju iz neznanja brkaju s kupusnom stjenicom. Više o njoj pročitajte na linkovima:
https://www.biovrt.com/zivotinjski-svijet-u-vrtu/vatrena-stjenica-pyrrhocoris-apterus/
https://blog.vecernji.hr/silvija-kolar-fodor/kupusne-i-vatrene-stjenice-ne-unistavajte-pogresne-6848
Smrdljivi martini (obitelj Pentatomidae) nisu svi štetnici: postoje predatorske vrste i vrste biljojeda od kojih ne rade svi štete u vrtu. Ličinke tj nimfe su slične odraslima, razvijaju se nepotpunom preobrazbom. Svaka vrsta ima nekoliko stadija razvoja nimfi koje opet mijenjaju izgled kako odrastaju i nisu nužno slične odraslom kukcu – što još više otežava točnu identifikaciju. No i odrasle jedinke i ličinke ili su grabežljivci (sišu druge insekte – ličinke, gusjenice, jajašca, odrasle jedinke…) ili nametnici (sišu biljne sokove).
Više o obitelji Pentatomidae pogledajte OVDJE.
PREDATORSKE VRSTE SMRDLJIVIH MARTINA
Podisus je rod grabežljivih smrdljivih buba u obitelji Pentatomidae. U Podisusu je opisano oko 17 vrsta. Neke od njih (Podisus maculiventris ) se u SAD koriste kao biološka kontrola krumpirovih zlatica jer se hrane jajima i ličinkama istih. Neke od njih možete pogledati na linku OVDJE.
VRSTE SMRDLJIVIH MARTINA BILJOJEDA
Mnoge vrste smrdljivih martina hrane se biljnim sokovima i tako rade štete na bilju. Mnoge vrste iako ih viđamo u vrtovima, ne rade štete u njima iako se pojavljuju u velikom broju.
VRSTE KOJE SE NE SMATRAJU ŠTETNICIMA U VRTOVIMA
Smrdljiva greta (Dolycoris baccarum) je rašireni po cijeloj Europi i središnjoj Aziji. Biljojed je i hrani se na obiteljima ružovki (Rosaceae) i glavočika (Asteraceae). Odrasle jedinke mogu se naći i na bobicama, pogotovo kozje krvi i kupinama. Ne radi značajne štete u vrtu.
Prugasti smrdljivac (Graphosoma lineatum) je tamno crveni kukac s crnim prugama na leđima, dok je na trbuhu točkasti. Rašireni je na području sjeverne i južne Europe i Male Azije. Iako se hrani peludom i biljnim sokovima i to na biljkama iz obitelji štitarki (mrkva, peršin, celer…), ne smatra se štetnikom. Crvena boja jasni je znak predatorima da nisu ukusni, a ispuštaju neugodni miris kad se osjećaju ugroženo.
Smeđa stjenica (Coreus marginatus) biljojed koji se hrani na lišću i sjemenju, i to najviše na kiselici, štavelju te ostalim biljkama iz obitelji dvornikovki (Polygonaceae). Međutim, zabilježeno je da voli i malo širi raspon biljaka, pa se nalazi i na biljkama iz obitelji glavočika (Asteraceae) i ružovki (Rosaceae). Mogu se naći i na bobičastom voću – malinama, kupinama, ogrozdu i crnom ribizu. Rašireni je diljem Europe. Azije, sjeverne Afrike (Alžir). Karakterističan je po izgledu ticala koja imaju 4 segmenta, crveno-narančaste su boje i zadnji dio je crni. Između ticala nalaze se dvije male izbočine, koje se mogu koristiti za razlikovanje ove vrste od drugih površinski sličnih vrsta. Nimfe imaju nerazmjerno veća ticala od tijela.
Često ga viđam na svom biovrtu, ali nema značajnijih šteta od njega za sada. Odrasle jedinke narastu do 15 mm.
Više o njemu: https://en.wikipedia.org/wiki/Coreus_marginatus
Zeleni smrdljivac (Palomena prasina) – engl. common green shield bug vrsta je raširena po cijeloj Europi. I nimfe i odrasli kukci su zelene boje – ličinke u više nijansi zelene boje, odrasli kukci imaju na leđima (na membrani) tamni dio smeđe boje. Ova vrsta se ne smatra značajnim štetnikom na bilju, mogu se naći na brojnim vrstama bilja. Hrane se biljnim sokom i lišćem drveća, grmlja i zeljastih biljaka. Zapazila sam ih na breskvama ove godine.
ZNAČAJNI ŠTETNICI:
Zelena stjenica (Nezara viridula) – engl southern green shield bug – malo veći od zelenog smrdljivca. Odrasli kukci su potpuno zeleni i nemaju smeđi dio na leđima, a nimfe su im crne s bijelim i pink točkicama na leđima. Piju biljne sokove i rade značajne štete na povrtnjacima, pogotovo na mahunama i rajčicama. Sve o njima i metodama suzbijanja pročitajte na linku: https://www.biovrt.com/zivotinjski-svijet-u-vrtu/zelena-stjenica-nezara-viridula-smrdljivi-martin/
Smeđa marmorirana stjenica (Halyomorpha halys) strana je invazivna vrsta podrijetlom iz Kine, Japana, Koreje i Tajvana. Sredinom 1990‐ih zabilježena je na području SAD, a 2010. godine zabilježene su ekonomske štete u proizvodnji jabuke, breskve, paprike, rajčice, kukuruza i soje. U Europi je prisutna više od desetak godina, a prvi put je pronađena 2004. godine na području Švicarske. Radi povoljnih klimatskih uvjeta proširila se je na druge europske države. U Hrvatskoj je prvi put primijećena 2017. godine u Rijeci.
To su relativno velike stjenice (većina „naših“ stjenica naraste do 12-15 mm, a ove narastu veće, 17 mm) širokog tijela u obliku štita koje luče neugodne mirise iz žlijezda smještenih na trbušnoj strani prsa. Razvija 1 ‐ 2 generacije godišnje, ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija, a zimi se često zavlači u stambene prostore. Napada više od 170 biljaka domaćina, uključujući veliki broj vrsta voća i povrća i radi velike štete u poljoprivredi. Parazitoidi roda Trissolcus smatraju se najspecijaliziranijim i najučinkovitijim za suzbijanje ove vrste.
Izvor i više informacija: https://bib.irb.hr/datoteka/990690.Gres__Pajac_Zivkovic_H._halys.pdf
Kako izgledaju sve razvojne faze pogledajte na linku: https://en.wikipedia.org/wiki/Brown_marmorated_stink_bug
Foto: By Hectonichus – Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=63056893
(srećom, smeđih marmoriranih stjenica nema kod mene pa nemam svoju fotografiju istih)
Kupusne stjenice
Dvije vrste kupusnih stjenica značajni su štetnici na kupusnjačama: crno-bijela s zelenkestim odsjajem Eurydema oleracea i crveno-crna (ili narančasto-crna) Eurydema dominulus.
Više o njima pročitajte na linku: https://www.biovrt.com/zivotinjski-svijet-u-vrtu/kupusna-stjenica-eurydema/
ZAKLJUČAK:
Čim čovjek više istražuje i više zna, sve je više svjestan koliko je lako donijeti krivu identifikaciju i kako je lako pogriješiti, stoga nemojte na brzinu identificirati vrste i djelovati prije dobrog promišljanja.
Svjedokinja sam brojnim krivim zaključcima: da su sve crvene stjenice kupusne (ljudi često iz neznanja ubijaju vatrenu stjenicu), da kupusne stjenice u nekim vrtovima nisu opasne jer su na mrkvi (kriva identifikacija – to je prugasti smrdljivac, a ne kupusna stjenica), da su smeđi smrdljivi martini predatori, a zeleni štetnici… Nije bitno da li su stjenice stare ili mlade tj nimfe ili odrasle – predatori su predatori, biljojedi su biljojedi. Ako je mladi i smeđi ne znači da je predator – postoje smeđe štetočine, postoje smeđi predatori. Zelene vrste nisu svi značajni štetnici – zeleni smrdljivac (Palomena prasina) nije zabilježeni kao značajni štetnik, dok su zelene stjenice (Nezara viridula) značajni štetnici – a razlika u izgledu je smeđi dio na leđima.
Prvo treba identificirati točno vrstu. Obitelj stjenica velika je obitelj, pa je identifikacija isto tako nešto što treba oprezno gledati prije nego krenemo uništavati pogrešne. Dobro promatrajte što koje vrste jedu i na kojim biljkama se u velikom broju pojavljuju. Ako su npr. na sljezovima i hibiskusima, kako god vam bili slični kupusnim stjenicama, sigurno to nisu jer kupusne stjenice isključivo jedu biljke iz obitelji kupusnjača i sigurno se neće u velikom broju zadržavati na sljezovima – nego su to vatrene stjenice. Isto tako, ako su na mrkvi, peršinu, komoraču – to je onda vrsta koja voli biljke iz obitelji štitarki – pa nema straha da će svi nakon štitarki krenuti na kupusnjače – opet, nisu niti to kupusne stjenice, nego prugasti smrdljivac. Stoga polako, oprezno, promatrajte i izgled, ali i na kojim biljkama se najviše zadržavaju i hrane, tako će i identifikacija biti sigurnija. I čak i ako ih ima jako puno, kao već spomenute vatrene stjenice ili prugasti smrdljivac, za neke vrste nije uopće potrebna panika. Često postoje i prirodni neprijatelji koji ih drže pod kontrolom. Ali one potencijalno vrlo štetne i invazivne vrste kao Nezara viridula i Halyomorpha halys jako dobro upamtite u svim razvojnim fazama – prije nego naprave velike štete u vrtu.
