0
Kad spomenemo rajčice, većina će odmah zamisliti savršeno okrugle crvene rajčice kakve nam se uglavnom nude u dućanima. Industrija ovakve rajčice preferira još od 1940-tih godina.
Međutim, „carstvo“ rajčica je ogromno i postoje u raznim bojama i oblicima. Prvotne rajčice bile su sitne poput koktel tj. cherry rajčice i žute boje. Danas postoji na tisuće vrsti tj kultivara rajčica koje se uzgajaju u razne svrhe.
Industrija razvija svoje vrste (hibride) koje su uglavnom savršeno okrugle i crvene, a vrste kultiviraju za svoje potrebe: lakše branje s kombajnima, ujednačeno dozrijevanje, otpornost na neke bolesti i nametnike, dozrijevanje nakon berbe…. Mnoge su te vrste na uštrb toga izgubile onaj „pravi“ okus. Ne znam za vas ali ja rajčicu iz dućana teško mogu pojesti, zato jer pored svih otrova s kojima je bila uzgajana, ona nema okus po pravoj rajčici. Da, to je ljepota vlastitog uzgoja hrane – znaš što jedeš i koji su stvarni okusi voće i povrća.
Mnogi tako često s sjetom i čežnjom spominju one prave starinske rajčice koje mirišu i imaju okus. Te sorte nisu baš zanimljive industriji, pogotovo ako imaju plodove koji nisu ujednačene veličine i ako imaju razne nepravilnosti na sebi, ako imaju premekanu kožicu pa nisu pogodni za skladištenje i transport, ako dozrijevaju neujednačeno tijekom cijele godine…. Ali to su baš savršene osobine za nas vrtlare koji tokom cijele sezone želimo jesti onu pravu, zdravu, mirisnu rajčicu.
Nisu samo proizvođači „krivi“ za ovakvu uniformiranost na tržištu. Naime, i kupci često biraju samo okrugle crvene vrste, dok skeptično zaobilaze neke neobičnije boje i oblike rajčice. Tako je to u konačnici rezultiralo time da su prodavači ostali s neprodanim količinama i preorijentirali se samo na ono što se sigurno prodaje.
Ipak, u zadnje vrijeme među krugovima vrtlara sve su popularnije slobodnooprašujuće sorte rajčice, rajčice čije se sjeme rjeđe može naći na klasičnom tržištu. Prije ćete ga naći na raznim razmjenama sjemenja i kod zaljubljenika u vrtlarenje i bioraznolikost. Te rajčice postoje u raznim bojama, oblicima, veličini i okusima. Osim dakle crvene boje, postoje rajčice bijele, žute, zelene, pink, ljubičaste, crveno-roza, narančaste, smeđe, plave…. I ne samo to, postoje i tigraste vrste – vrste na pruge, i multikolor vrste – vrste višebojnih plodova. Rajčica ima nevjerojatnu mogućnost mutacija, pa tako je i crvena boja tek jedna od mutacija.
Razlika između slobodnooprašujućih rajčica i hibrida je da ove prve prenose sve svoje osobine na svoje potomstvo, što je i logično jer je rajčica samooprašujuća. Tek ponekad radi insekata može doći do međusobnog križanja među raznim vrstama rajčica i tako možemo uzgojiti i nove vrste. Hibridi s druge strane (oznaka na pakiranju u trgovinama F1) dobiveni su namjernim križanjem genetski različitih vrsti rajčica da bi se istaknule neke kvalitete, ali njihovo sjeme neće dati identične rezultate (jer je za to potrebno opet isto križanje, a ne samooprašivanje). Dakle nije da sjeme uzeto s plodova hibrida neće proklijati ili narasti, nego samo neće dati identično potomstvo.
Međutim, kako sam prije spomenula, mnogo je vrsti slobodnooprašujućih vrsti nenadmašivo po okusu, mirisu ili nekim drugim karakteristikama i zato ih mnogi vrtlari održavaju u svojim vrtovima i svake godine skupljaju i siju svoje vlastito sjeme. Samim uzgojem divnih starinskih vrsti rajčica prilagođavate ih vašem podneblju, klimatskim prilikama, bolestima i nametnicima, a odabirom sjemenja s najljepših i najotpornijih biljaka vi te biljke prilagođujete svojem vrtu i sebi. Zato su mnoge slobodnooprašujće vste i prilično otporne.
I moja kolekcija rajčica se zahvaljujući raznim razmjenama sjemenja povećavala i danas imam toliko sorti da ne uspijevam sve vrste svake godine posijati. U tekstovima koji slijede upoznati ću vas s mojim omiljenim rajčicama koje uzgajam u svom biovrtu i pokušati vam približiti sve te divne okuse, boje, mirise i neobične oblike rajčica.
A kakve sve sorte uzgajam u Biovrtu, pogledajte u katalogu OVDJE.
