0
Danas se u svijetu na veliko uzgaja samo nekoliko vrsti krumpira i tako je većina ljudi upoznata samo s “klasičnim vrstama krumpira, kao što su bijeli i crveni krumpir. To su dakle vrste koje su karakteristične po boji kore: bijeli krumpir ima krem žućkastu boju, crveni nježno crvenkastu. Kad ih prerežete, iznutra su svi više manje jednaki – ujednačene svijetle žućkaste boje, razlika od vrste do vrste je u nijansi. Postoji i određena razlika i u okusu, ali i u primjeni – pa tako su neki bolji za kuhanje, neki za pečenje i sl., ali u globalu nema velike razlike među tim “klasičnim” vrstama krumpira.
Međutim, ono što većina ljudi ne zna je to da se je nekad u južnoj Americi, domovini krumpira, uzgajalo preko 5000 sorti krumpira. Postoje toliko zanimljive i neobične vrste koje su nažalost tokom stoljeća bile komercijalno nezanimljive, pa tako i većini ostale nepoznate. Međutim, radi svojih drugih prednosti, kao npr. količine antioksidanata, minerala i vitamina ponovo se vraćaju.
Jedna od tih neobičnih vrsti svakako je plavi krumpir – Solanum vitelote. Boja mu je zapravo dok ga prerežete prošarano plavo-ljubičasto-bijela. Ovo nije GMO kako mnogi skeptici odmah pomišljaju, to je starinska vrsta krumpira porijeklom iz Anda. Upravo njegova boje znak je prisutnosti pigmenta antocijana, koji je snažan antioksidans. Po veličini ovaj je krumpir dosta manji od klasičnih vrsti, a po okusu vrlo sličan ostalim vrstama.
Još jedna starinska vrsta krumpira su krumpir bijele kiflice – krumpir koji izgleda kako sam i opisala – kao manje kiflice. Niti ova vrsta ne naraste velika, ali mnogi koji su ga uzgajali ga jako vole i ovo im je jedna od najukusnijih vrsti krumpira.
Ove vrste uzgajaju se kao i sve ostale vrste krumpira, te se isto tako pripremaju. Ako ste u prilici, svakako vam savjetujem da i ove vrste uvrstite u svoj vrt, ali i u jelovnik 🙂
Više o plavom krumpiru možete pročitati ovdje.
