0
Mnogi voćari tijekom jeseni boje svoje voćke pripremljenom otopinom vapna, soli i sumpora, kako bi zaštitili svoje voćke prvenstveno od mrazupuca. Ovaj prilično neobični pojam predstavlja pucanje kore voćaka uslijed naglog zagrijavanja debla pod utjecajem sunčevih zraka zimi. Tada, prema literaturama, dolazi do ranijeg kolanja sokova unutar debla voćke i širenja unutar tkiva, što kora voćke ne prati, pa dolazi do pucanja kore. Jednom raspucana mjesta idealna su meta za napade raznih bakterija i gljivica, te takve rane teže zacjeljuju.
Recept za krečenje koji ćete naći posvud na internetu glasi:
5 kg gašenog ili hidratiziranog vapna
0,5 kg močivog sumpora
0,5 kg kuhinjske soli
Voda (prema wikipediji rijedi se u omjeru 1:4 za rijetku, i 1:2 za gustu smjesu)
1 dcl mlijeka – neki stariji voćari dodavaju i mlijeko
Preporučljivo je da ova otopina odstoji prije primjene barem 24 sata, i naravno, koristite rukavice i pazite da ne udahnete vapno prilikom pripreme. Močivi sumpor je fungicid koji uništava štetne gljivice na kori i odbija štetnike. Sol daje ljepljivost smjesi. Preporučuje se korištenje gašenog vapna (prodaje se u plastičnim kantama) jer se smjesa mnogo bolje drži na kori nego ona pripremljena od hidratiziranog vapna (vapno u vrećama).
I prema uputama, kako bismo spriječili pojavu mrazopuca, ova se otopina primjenjuje obavezno na jesen. Debla voćaka premažite od zemlje pa sve do iznad račvišta grana. Naime, mjesto gdje grane izlaze iz debla osobito je osjetljivo na mrazopuc. Ukoliko na deblima zamijetite pojavu pucanja kore, takve rane je dobro očistiti od trule kore sve do zdravog tkiva i premazati voćarskim voskom.
Bitno je dakle da je to na jesen, jer upravo tokom zime bijela boja odbija sunčeve zrake i sprečava zagrijavanje i prijevremeno kolanje sokova.
Ovo je dakle jedan od načina i objašnjenja kako spriječiti mrazopuc. Ja ga dosad nisam koristila (fotografija nije s voćke u mom vrtu), a ima više razloga za to.
Kako je kod mene odmah iza voćnjaka polje, i malo dalje šumarak, divljač je stalno prisutna u mom voćnjaku, te mi je divljač često oglodala mlade nezaštićene voćke. Tako sam odmah nakon sadnje morala kupovati i stavljati zaštitne mreže oko mladih stabala. A te mreže koje postoje danas na našem tržišti su – crne. Hm, ovo baš ne ide u prilog cijeloj ideji da voćke treba bojiti bijelo kako veli dio struke – zašto onda odmah i ne proizvode bijele mreže? Jer ako i obojim voćke, pa onda stavim crnu mrežu na to stablo, opet imam problem s zagrijavanjem i pucanjem kore koju želim spriječiti.
Drugo, ne puca uvijek kora voćaka uvijek, pa možda sve to i nije tako jednostavno kako se isprva čini. Današnji intenzivniji uzgoj voćaka, jača gnojidba i jače orezivanje isto tako može izazvati prebujan rast i pucanje kore. Koliko sam imala prilike primjetiti, ima veze i s vrstom voćke. Dolje ispod su 2 trešnje koje imam posađene jednu nedaleko od druge, posađene u isto vrijeme – ali 2 različite vrste. Jednoj je popucala kora (stella), drugoj uopće nije (lionska rana). Sve mi to govori da izbor vrsti za određeno podneblje ima itekako veliku važnost. Danas se u intenzivnoj poljoprivredi daje prednost samo rodnim ili na druge načine komercijalno zanimljivim vrstama, ali činjenica je da su vremenski uvjeti rasta posvud drukčiji, te će tako neke vrste bolje rasti u našem podneblju, ali neke ipak ne.
Slike: Dvije različite vrste trešnje, posađene jedna blizu druge: jednoj je ispucala kora (stella), drugoj nije (lionska rana)
Rane koje su nastale uslijed pucanja na trešnju zamazala sam voćarskim voskom, a to dakle radim s svim ranama na voćkama. A kako pratim voćke kod mene, koje doduše nisu jako stare, nema nekog pretjeranog pucanja kore. Ja voćke zapravo niti ne obrezujem i trudim se otpočetka formirati rast voćke koji kasnije neće trebati obrezivanje. Također, sadila sam ih više razmaknutima pa će imati prostora za rast i ne gnojim intenzivno voćke. Bila sam u posjeti i jednom voćnjaku nedaleko mene u kojem uzgajaju jabuke na slabo bujnim podlogama i oni također ne kreče svoje voćke i nemaju problema s mrazopucom. Želim dakle reći: ovo je doduše pojava koja se pojavljuje na voćkama, ali bojanje voćaka nije nužno jedina, i možda čak niti najučinkovitija zaštita. Također, zagrijavanje i nije možda jedini uzrok pucanja kore voćaka.
Kako meni znatno veći problem predstavlja divljač koja mi uništi mlade voćke ako ih ne zaštitim, a kako su crne mreže u suprotnosti s teorijama o mrazopucu, došla sam do nove ideje kako zaštititi istodobno voćke i od divljači i od zagrijavanja tj. preranog kolanja sokova u stablu voćki.
Više o tome pogledajte na slijedećem linku: Zaštitne mreže za voćke
