0
Mimulus je cvjetnica iz obitelji Phrymaceae. Još se naziva i majmunski cvijet jer cvijetovi neke podvrste mimulusa podsjećaju na glavu majmuna, te mošusni cvijet tj. mošusna krabuljača, jer neke podvrste imaju miris mošusa. Latinski mimulus znači oponašanje mimike – glumarica, a grčki prijevod ove riječi je imitator.
Mimulus sadrži oko 150 vrsta, a u mnogim ćete literaturama pronaći da je svrstan u obitelj Scrophulariaceae – razlog tome je što su ga istraživanjem DNA mimulusa 90-tih godina prema otkrićima naknadno svrstali u obitelj Phrymaceae. Postoje 2 glavne vrste, jedna potječe iz Sjeverne Amerike, druga iz Australije.
Mimulus je rod jednogodišnjih biljaka, trajnica i vazdazelenih grmova. Uglavnom su otporne do poluotporne na mraz. Većina vrsta voli sunčano do polusjenovito mjesto i mnogo vlage. Cvate u raznim bojama, neke vrste su jednobojne, neke su osute točkama i mozaikom druge nijanse.
Vrstu mimulusa koju ja imam svrstala bi po slikama u vrstu mimulus guttatus ili mimulus luteus, međutim ne mogu biti potpuno sigurna u tu klasifikaciju. Ova vrsta najviše voli rasti u teglama, na sunčanoj poziciji uz eventualno malo polusjene i mnogo vlage tj redovito zalijevanje. Ukoliko nema dovoljno sunca ili vlage neće obilno cvjetati. Prijašnjih godina sam radila veliku grešku i sadila ih na gredice na vrtu – biljke su ubrzo završile s vegetacijom i propale – najvjerojatniji razlog je bio nedostatak vlage. U teglama uz pravilnu njego cvjetaju sve do prvih mrazeva, neprekidno cijele godine. Stvaraju jako puno sjemenja koje je jako sitno i jako se uspješno same zasijavaju – meni niču posvud u svim okolnim teglama. Jednom kad biljčica nikne, jako brzo počinje cvjetati, već dok ima tek nekoliko listića.
Stoga, preporučam mimulus sijati u rano proljeće, u 3/4 mjesecu prije u tegle u zatvorenom, samo pazite s sjemenjom, jako je sitno, pa probajte ne pregusto posijati. Kasnije kad biljčice malo porastu presadite u za njih predviđene tegle, najbolje da ih smjestite nekamo gdje ima puno sunca i redovito ih zalijevajte. Grmolikog su rasta, visine do 30 cm. Ja svoje nisam apsolutno ničim dohranjivala, samo sam ih zalijevala odstajalom vodom, a cvali su neumorno cijele godine.
Bolesti i nametnike nisam do sad primjetila na mimulusu, navodno ga vole ličinke nekih leptira.
I još jedna nevjerojatna stvar, mimulus je ljekovita i jestiva biljka. Jedino, s obzirom na veliki broj podvrsta, prije bilo kakve primjene dobro proučite koju vrstu za što primjenjivati.
Prema navodima Bach centra (www.bachcentre.com), mimulus je lijek za sve vrste strahova današnjeg doba – strah od javnog nastupa, tjeskobe, raznih fobija…stoga je sastojak njihovih ljekova, a koristi se i u narodnoj medicini. Prema stranici “Plants for future” pronašla sam podatak se to odnosi na podvrstu Mimulus guttatus.
“Mimulus ne poznaje strah” – Dr Edward Bach, 1934
Mnoge vrste mimulusa asorbiraju iz tla velike količine natrij-klorida i drugih soli, stoga su ju američki indijanci koristili kao zamjenu za sol. Cijela je biljka jestiva, ali je navodno jako slana i gorka ako nije dobro kuhana. Svježe iscjeđeni sok listova biljke koristio se je kao oblog za liječenje blagih opeklina i iritacija kože.
