Ljubičica je otporna trajnica iz obitelji Violaceae, porijeklom iz Europe i Azije. Naziv viola potječe prema legedni od imena djevojke Io, koju je volio bog Zeus. Kako bi ju zaštitio od ljubomorne supruge pretvorio ju je u junicu, a pasla je na livadi prepunoj ljubičica, čijim mirisom ju je tješio.
Ljubičica je jedan od vjesnika proljeća, počinje cvasti već krajem veljače, a uglavnom cvate do kraja travnja.
Jedna od stvari koje me najviše vesele dok u proljeće ugledam njihove dražesne male cvjetiće je njihov – miris. Toliko opojan, prekrasan….miris ljubičice je definitivno nešto što se ne zaboravlja, a uvijek iznova nas razveseli svako proljeće. Nekad kao dijete brala sam mirisne cvjetiće i stavljala ih u čašice, danas to više ne činim, radije uživam u njihovom mirisu na vrtu, a tamo ih imam jako puno:))
Postoji mnogo vrsta ljubičica, razlikuju se uglavnom po veličini i boji cvijetova, a zajedničko im je da su uglavnom niske, visine oko 10 cm (postoje visine do 20 cm), grmolikog rasta i srcolikih listova. Uspjela sam tokom godina skupiti razne vrste ljubičica, od onih šumskih, pa intenzivno plavo ljubičaste boje, roza i bijele ljubičice.
Ljubičice se razmnožavaju sjemenjem, diobom biljke, ali i vriježama koje uglavnom stvaraju nakon cvatnje, pa tako počinju tvoriti tepih ljubičica oko sebe kako rastu. Ove ljubičice mirišu jako opojno, a pojavljuju se u nekoliko nijansi ljubičasto – plave boje.
Ovo su šumske ljubičice (Viola Sylvestris) uslikane u šumarku u blizini, boja im više vuče na plavo i blijeđe su:
Roza ljubičice počinju cvjetati malo kasnije, a boja im je prilično žarka i upadljiva – Viola sororia ‘Rubra’:
Najkasnije od svih počinju cvjetati bijele ljubičice, kod mene tek sredinom travnja, a do tada nemaju uopće lišće, samo gomoljasto tijelo. Ova vrsta kao i roza s prethodne slike nažalost ne miriši. Također su bijele ljubičice posebne po tome što se ne šire vriježama, nego to najučinkovitije rade s sjemenkama – jako se šire, ako ih posadite na gredicu, uskoro će nicati posvud okolo. Kad jednom procvatu, cvatu jako obilno.
Viola sororia ‘Alba’:
I još jedna vrsta, bijela s malo više plavog – ni ova vrsta ljubičice nažalost ne miriše.
Ljubičice su odlične prekrivačice tla, njima možete popuniti sve slobodne prostore na gredicama, i ispod većeg grmlja. Iako one cvatu samo na proljeće, tokom cijele godine imaju bujno zeleno lišće kojim pokrivaju tlo oko sebe. A stvarno se brzo množe…evo mojih grmića u cvatu na mom vrtu:
Ljubičice se prvenstveno uzgajaju kao ukrasno cvijeće, ali one su i jestive i ljekovite. Najviše se koriste u lječenju kašlja i kod probavnih poremećaja. Ima antibakterijsko djelovanje, a navodno je vrlo učinkovita kao lijek za glavobolje i migrene te nesanice. Koristi se i kod kožnih upala, oteklina, djeluje protiv bolova i kao sedativ.
Ako ih još nemate, predlažem vam da krenete u nabavku, ove prekrasne trajnice svakako su zaslužile mjesto u svakom cvjetnjaku 🙂 Proljeće se uopće ne bi moglo nazvati proljećem bez mirisa ljubičice.