0
Ljiljanova zlatica – Lilioceris lilii je insekt iz obitelji Chrysomelidae, lisnih kornjaša koji se uglavnom smatraju nametnicima jer se hrane lišćem i rjeđe cvjetovima biljaka. Ljiljanova zlatica se uglavnom hrani biljkama iz porodice ljiljana (Lilium i Fritillaria). Porijeklom je iz Europe i Azije U našim krajevima je česti štetnik na ljiljanima, a vrlo lako ćete ga prepoznati jer ćete ga uglavnom i uočiti na ljiljanima, a izrazito je crvene boje. U stanju je napraviti velike štete na ljiljanima, a proždire sve dijelove biljke.
Odrasli kukci prezimljavaju u tlu, a na proljeće, čim ljiljani niknu u ožujku, pojavljuju se i oni na ljiljanima. Počinju se pariti već na proljeće. Imaju duga ticala, odlični su letači i jako se brzo skrivaju kad se smatraju ugroženima. Kad ih se skuplja s ljiljana, instinktivno se bacaju na tlo prije nego ih se uspije primiti. Ponekad, kad se osjećaju jako ugroženima i kad nemaju kamo pobjeći, “brane” se glasnim cikanjem – ovaj zvuk može šokirati predatora, npr pticu i tako mogu spasiti živu glavu. Taj zvuk je stvarno glasan i iritantan, jedan je zacikao na mene ovog proljeća kad sam ih pokušala otjerati s mladih ljiljana, zvuk me je stvarno iznenadio.
Ženka ljiljanove zlatice kroz sezonu može položiti čak i do 450 jajašca na naličje listova ljiljana, a polaže ih po 12 jajašca u nepravilnoj liniji uz “glavno rebro” lista.
Iz jajašca se izliježu mlade ličinke već za 6-10 dana. Ličinke se skrivaju ispod listova ljiljana, a karakteristične su po tome što se prekrivaju vlastitim izmetom, kao zaštita od sunčevih zraka i predatora. Ponekad ih je stvarno teško uočiti između tih crnih nakupina. Na drugoj slici su ličinke koje sam istresla s par listova ljiljana. Vrlo su slične ličinkama krumpirove zlatice, samo nešto veće.
Ličinke ljiljanove zlatice ostaju ispod listova, na naličju listova, tako se proždrljivo hrane do 24 dana, nakon čega se bacaju na tlo kako bi se ukukuljile u zemlji, te za 20 dana izlaze van odrasli kukci, koji nastavljaju s hranjenjem do jeseni, kad se ukopavaju u tlo radi prezimljavanja. Uglavnom se ovaj ciklus odvija jednom godišnje, ali ako im uvjeti odgovaraju, mogu se i više puta razmnožiti.
SUZBIJANJE
Registriranih sredstava za suzbijanje ovog štetnika nema. Navodno neki insekticidi imaju učinka, ali isto tako istodobno ubijaju i korisne kukce, poput pčela, tako da apsolutno ne preporučam niti pomišljanje na insekticide – dugoročno, učiniti ćete više štete nego koristi. Najdjelotvornija metoda je ručno skupljanje i uništavanje, i jajašca, i ličinki i odraslih kukaca. Najbolje je odmah od proljeća provjeravati naličje listova ako ste zapazili odraslu zlaticu na ljiljanima, i tako odmah zgnječiti jajašca prije nego se izlegnu ličinke i naprave veliku štetu. Također, ličinke isti tako možete pronaći samo na naličju listova, dakle postoji velika šansa da ako detaljno ne pregledavate ljiljane mogu uvelike uništiti ljiljane prije nego ih zapazite “izvana”.
Isto tako, bitno je da ljiljanima odgovara mjesto gdje su posađeni – najezdu ovih štetnika uglavnom sam zamijetila na polusjenovitoj gredici gdje ljiljani rastu u priličnoj gužvi s ostalim biljkama, te sam uvidjela da im to mjesto apsolutno ne odgovara po slabijem rastu biljke – a upravo slabije biljke nametnici prvo napadaju. Stoga nakon cvatnje odmah moram te ljiljane rasaditi na drugo mjesto.
Ljiljanova zlatica u našim krajevima ima i prirodne neprijatelja, a to su neke vrste osa (najviše parazitska osa) koje odlažu jajašca u ličinke ljiljanove zlatice, a koje iz uništavaju kako se razvijaju u njima. Mi u Europi stoga imamo sreću da se u uravnoteženom okolišu može i ovaj nametnik držati prirodno pod kontrolom – U SAD i Kanadi, kamo su “izvezene” ljiljanove zlatice one nemaju prirodne neprijatelje, te su tamo desetkovale određene vrste ljiljana. Sad se napori ulažu u pronalazak i “uvoz” prirodnih neprijatelja koji bi držali populaciju ljiljanove zlatice pod kontrolom.
