0
Početak listopada je bio prekrasan. Vrijeme je još bilo suho, toplije od prosjeka za godinu, a na vrtu se je na svakom kutku nešto šarenilo.
Slika: vrt početkom listopada
Neke su biljke tek tada bile na vrhuncu cvatnje, jer prije radi suše i vrućine jednostavno nisu mogle narasti. Ponajprije su to bile cinije i dragoljub koji su se tek tada pokazali u svojoj raskoši boja.
Također, u punom su cvatu bili i kineski karanfili i žuti hibiskus.
Dio suncokreta sam sijala kasnije, i on je kasnije cvao, dok su oni prvi već davno ocvali, a slično se je dogodilo i s giliom capitata.
Listopad sam započela berbama u vrtu. Kako je dozrijevalo sjeme tako sam ga redovito skupljala po vrtu. Također je konačno dozorila i crna soja, a prije prvih mrazeva trebalo je i pobrati sve tikve s vrta i uskladištiti ih nutra (više o skladištenju tikvi ovdje). Pobrala sam i suncokret koji je dozorio i stavila ga sušiti na tavan – njime zimi dok je sve smrznuto i prekriveno snijegom hranim ptičice. U iščekivanju hladnijeg vremena počela sam spremati lončanice s sjeverne strane kuće na južnu stranu kuće – uvijek gledam da tegle ipak čim duže ostavim vani ako je to moguće, jer vani imaju više svjetlosti. Jednom dok sve premjestim nutra prestaju s rastom i cvatnjom i tek preživljavaju.
Početkom listopada se počinju puniti police u dućanima sa lukovicama, i naravno da me je opet primila manija kupovanja lukovica.To za sobom povuče i nabavke ostalih biljaka, pa se tako uvijek u ovo doba godine nađem kako svako malo pregledavam robne centre i rasadnike u potrazi za novitetima. Lukovice ove jeseni baš i nisam nakupovala, najviše zato jer je ove jeseni bio prilično slab izbor posvud, a većim dijelom što je sve teže naći lukovice dobre kvalitete (više). Ove jeseni, za razliku od lukovica, nisam ostala imuna na ponudu ostalih biljaka, pa tako su biljne zajednice u mom vrtu bogatije za kalikarpu, akebiu guinata, clematis, ukrasne trave, heuchere, magnolije, mahoniju, ukrasne javore, aronije….. Kako je cijele godine bilo uglavnom previše sušno, za neke veće zahvate rasađivanja odlučila sam se tek polovicom listopada. Na vrtu mi se je zasijalo puno divizmi i žutog noćurka, a kako te dvogodišnje biljke iduće godine narastu prilično velike, presadila sam ih iza u budući šumski vrt. Osim toga imala sam svašta posvud u teglicama što je trebalo završiti na gredicama, poput campanule medium, muškatne kadulje… Sve je to dobilo konačno svoju poziciju na gredicama. Ukrasne trave su također dobile novu poziciju, početak šumskog vrta biti će red niskih ukrasnih trava – tamo će imati dosta sunca: polovicu trava sam imala posvud posađeno gdje su ih ostale biljke gušile pa sam ih sad sve preselila na mjesto gdje će moći narasti i doći do izražaja. A naravno, kako to uvijek biva, za dio kupljenih trava na sniženju sam otkrila naknadno da su neotporne na niske temperatiure, poput pennisetuma setaceum Rubrum i Skyrocket, njih sam nakon sadnje presađivala natrag u tegle i čuvati ću ih preko zime nutra…eto, i na rasprodajama treba dobro gledati što nam nude na jesen od vanjskih biljaka.
Listopad je mjesec, koji je osim po padanju lišća s drveća, karakterističan po prvim mrazevima. Naučena prijašnjim iskustvima, bila sam spremna za prve mrazeve ove godine i odlučila pokriti određene biljka da ih zaštitim. Naime, tokom zadnjih nekoliko godina primjetila sam da nakon nekoliko mrazeva koji unište najosjetljivije biljke – biva duže razdoblje toplijeg vremena bez smrzavanja. A povrće je početkom listopada bilo prekrasno: rajčice i paprika još u cvijetovima, mlade mahune i grašak, mnoštvo kupusnjača…
Bila sam u pravu, nakon samo 3 mraza slijedilo je dugo toplije razdoblje bez spuštanja temperatura ispod minusa. Ali, nisam mogla spriječiti propadanje biljka na vrtu – mrazu je prethodio hladni vjetar koji je “spržio” najosjetljivije biljke, a da se temperatura nije spustila ispod nule. Kod nas je to vjetar koji puše iz smjera sjeveroistoka, stariji ljudi ga zovu “belićanec”, jer puše iz smjera Belice, mjesta u Međimurju poznatog po krumpiru. Tegle s ukrasnim koprivama sam malo prekasno unjela unutra, već ih je dosta vjetar propuhao i polovica ih se je nažalost tokom idućeg tjedna osušila. Ipak uspjela sam barem uzeti reznice i probati ću ih održati do proljeća. Na vrtu mi je vjetar potpuno uništio mlade mahune u cvatu, a prilično su bile uništene i paprike. Na svim osjetljivim biljkama vidjele su se posljedice hladnog vjetra.
Slijedili su mrazevi koji su i sve ostalo dotukli. S obzirom da nisam radi vjetra ništa pokriti i time zaštititi, opet mi je sve bilo uništeno: paprike, rajčice, tikve, dragoljub, cinije, dalije….
Slike: mraz je uništio tikve i dragoljub
Baš mi je žao što je sve uništeno, a vrijeme je opet poslije toga bilo jako lijepo. Da mogu naći rješenja kako zaštititi biljke u to osjetljivo razdobje, produžila bi sezonu vrta za još jedan mjesec. Ovo je problem kojim se mislim u budućnosti želim više pozabaviti planiranjem sadnje grmlja i drveća na povrtnjaku. Osim budućeg šumskog vrta kojeg polako sadim iza na dvije nove parcele, nešto ovakvo moram osmisliti i na vrtu – neko niže drveće pokraj kojeg će sunce doći do tla, ali će zaštititi donje biljke od prvih mrazeva. Po meni nema smisla osmišljavati neke umjetne nadstrešnice ili sl za to, vjerujem da se rješenje tog problema lako može riješiti u skladu s prirodom.
Sredinom mjeseca počela sam rasađivati salatu – dio mi je niklo što se je sama zasijala, dio sam donjela od mame. Jedino je ono što sam baš ciljano sama sijala za jesensko presađivanje tek tada počelo nicati, tako kasno radi suše. Lekcija za ubuduće: zalijati par puta nakon sjetve.
Osteospermume sam odlučila probati ostaviti do proljeća na način da sam uzela reznice s biljaka u vrtu, uspjelo mi je tako prošle godine. Sve sam pobockala u teglice i spremila ih na potkrovlje, skupa s velikim dijelom biljaka koje su bile u teglama oko kuće. Trublje (brugmansije) su preživjele prve mrazeve, i iskreno sam se nadala de će procvasti prije jačih mrazeva, jer su bile prepune pupoljaka i tek mi je samo jedna ove sezone cvala. Nažalost, to se nije dogodilo – 17.10. ih je uništio mraz, kao i većinu toga cvatućeg na vrtu. Malo su ozeble i poneke biljke u teglama na južnoj strani ispred kuće, mojom greškom jer ih nisam sklonila na vrijeme. Sve mi je došlo prenaglo: prvo dugo sušno ljeto i dugo toplo vrijeme, i onda naglo mraz – nekako sam se nadala da će ipak možda potrajati toplije vrijeme i zato većinu nisam na vrijeme sklonila unutra…
Nakon mraza povadila sam sve dalije i kane i pospremila gomolje u podrum, te također i sve gladiole. Što se tiče dalija, imam zanimljive zaključke ove godine. Na vrtu su dalije obilno cvale, bile su prekrasne unatoč suši, a dok sam ih vadila – gomolji na pola pojedeni od voluharica. Ipak, nije sve pojedeno tako da će opstati do proljeća. Istodobno, posađene uz nadstrešnicu – katastrofa, pola nije ni cvalo, pola jedva, nikako nisu narasle, i brzo su završile vegetacijom i oboljele od pepelnice – uz sušu očigledno im ne paše šljunak – ovo je druga godine bez uspjeha na toj poziciji, pa odustajem od nje. Na ostale 2 lokacije – uz među s susjedima i iza kuće prema vrtu, obje pozicije polušljunkovite – neke su bile prekrasne, neke nikud nikam, ovisi kako sam pogodila poziciju, a voluharice ih tu nisu napale. Sad sam opet na mukama…je li bolje na vrt gdje obilno cvatu?, a iako ih pojedu dijelom voluharice, ipak nešto ostane od gomolja, ili u polušljunak gdje cvatu tak tak, i gomolji baš i ne narastu, i gdje ih je potrebno zalijevati….iduće godine moram opet nešto novo pokušati s njima jer ih jako volim.
Opet imam u planu jezerce na parceli gdje će biti šumski vrt….jako sam sam oduševljena idejom:)) Kao što možete vidjeti na fotki ispod, na jednom dijelu parcele je napravljena lagana padina koja je ostala kao posljedica nedostatka zemlje dok smo poravnavali parcelu. Tu se nakuplja voda nakon obilnije kiše , a radi ilovaste zemlje koja je tu navožena, sve to skupa dugo “drži vodu”. Na proljeće mislim najdublji dio produbiti i zavoziti okolo da ne ide tako u širinu, nasaditi tu šaš i močvarne irise, a okolo na brijegu ukrasne trave, potražiti ću i rogoz. I naravno, žalosna vrba pokraj jezerca (narezala sam si reznice s jedne vrbe u gradu, trenutno ih zakorijenjujem). Jezerce će biti odlična stvar za biosustav, prvenstveno po tome što privlači žabe, koje su prirodni neprijatelji puževa. Pročitala sam u jednoj knjizi podatak da ako imate dosta žaba u vrtu možete imati pod kontrolom čak i invazivne španjolske puževe. Također, veseli me što će ovo biti i “pojilica” za šumske ptičice, te prostor gdje ću se moći okušati i s uzgojem močvarnog bilja.
Slike: buduće jezerce slikano s obje strane
Do kraja mjeseca većinu lončanica sam spremila unutra, nešto na potkrovlje, nešto u “mačju sobu” u prizemlju, te ću kao i prošle godine prenositi one malo osjetljivije biljke gore dolje s potkrovlja u mačju sobu (s svjetlijeg ali hladnijeg prostora u mračnije, ali toplije – sve ovisno o prognozama). Presadila sam i verbene bonariensis u tegle, prošle godine su one ostavljene vani smrzle, pa što je sigurno je sigurno.
A na vrtu, sve je postalo smeđe i sumorno nakon mrazeva. Jedine biljke koje su ostale u boji su kupusnjače. One su najboje za berbu tek nakon prvih mrazeva (mislim poglavito na kelj i kelj pupčar, zelje je uputno pospremiti prije smrzavanja). Prvi put uzgajam i raštiku (slika 2) i neznam kako će se ponašati iduće proljeće, pretpostavljam da će cvasti, stoga ju moram presaditi nekamo daleko od ostalih kupusnjača da mi se ne iskriža, da poberem sjeme.
Slika vrta na kraju mjeseca:
A za kraj, da ne ostane sve tako bez boje i šarenila, ipak se posvud može pronaći i nešto šareno….ukrasni kelj je tek sad zablistao na vrtu. Inače, iako ga uzgajamo kao ukrasni kelj, listovi su jestivi, a šarene boje koje ima su znak da su puni raznih antioksidansa:
dražesne bobice jesenje – vatreni trn i Euonymus europaea, grmić koji sam si dugo priželjkivala – a ispalo da ga na novoj parceli imam nekoliko komada, baš super
i mala ruža penjačica koja ne odustaje od cvatnje, te lunaria biennis koja je pobrkala godišnje doba, pa iako cvate na proljeće, ova je procvala na jesen.
