0
Početkom listopada vrijeme je bilo prekrasno: konačno nam je stiglo to ljeto i sunce 😀 i baš sam se veselila dugoj sezoni bez mraza. Prošle mi je godine u ovo doba godine već puno toga mraz uništio.
Još sam na veliko brala sjeme cvijeća i graha i mahuna, bilo je još dosta toga posvud…
Počela sam vaditi kolce rajčica i pospremati ih: jedino su još rodile one sitne rajčice, a ostale su se ili posušile ili su nešto malo tjerale, ali nažalost, prekasno je bilo da bi dozorile. Ne bojim se ostatka plamenjače na kolcima jer su preko zime vani pod nadstrešnicom, na suhom i na zimskim temperaturama koje uništavaju gljivice – prijenosnike zaraze.
Konačno se je i tlo malo posušilo, pa sam mogla i malo korova srediti po vrtu, gdje je još imalo smisla. Još se doduše nije dalo čupati, ali sam dio ručno sve potrgala, dio sa srpom – i na vrtu br 2 i na biovrtu. Očistila sam i posušila sjemenke tikvi golica i tako iskoristila to jesensko sunce – samo zadnja tura se je sušila kraj peći.
U vrtu sam imala puno berbi, što me je veselilo: prilikom raskrčivanja korova iznenadile su me 2 manje lubenice skrivene u korovu – baš prekrasno iznenađenje.
Konačno su počele dozrijevati smokve. Brala sam i prve jesenske niske mahune i dozrijevao je grašak šećerac sijani tijekom ljeta.
Mnogocvjetni grah je obilno rodio, a i brokula je konačno dočekala hladnije vrijeme da počne formirati sočne pupoljke.
Posljedice poplave u šumskom vrtu jako su se osjećale… sve što bih iskopala početkom mjeseca užasno je smrdjelo po truleži – točnije po gnjilom krumpiru. Bez problema sam izvadila samo s malom štihačom 2 sadnice bagrema koji su nikle među cvijećem i smetali mi… to nikad u normalnim uvjetima ne bih mogla napraviti. Trebat će vremena da sve dođe k sebi, baš je nastala katastrofa u tlu.
Polovicom listopada je ipak opet počela zezati kiša i poremetiti mi planove u skupljanju sjemenja. I s sjetvom/sadnjom češnjaka nikako nisam mogla početi radi pre mokrog tla.
Sredinom listopada najavljivali su mogućnost prvog jesenskog mraza, pa sam radila pripreme na vrtu za to: pobrala sam sve paprike i mahunarke, a peruanske jagode koje su još bile prepune zelenih plodova i cvjetova zaštitila agrofolijom.
Dobila sam i nešto trajnica od sestre i mame, to sam posadila, isto kao i dio lukovica koje sam pokupovala u dućanima (naravno, nije me zaobišla manija lukovica :D)
Nakon 20.10. presadila sam i posadila češnjak slon – dio sam prije izvadila, a dio sam propustila jer ga nisam vidjela prilikom vađenja – naknadno je niknuo pa sam ga presadila na novu gredicu. I posadila sam manji dio češnjaka… još je zemlja bile premokra pa nisam puno uspjela napraviti jer je puno posla s pripremom gredice za češnjak. Predvidjela sam ga posaditi na mjesto gdje je rasao krumpir, a sve je već od vađenja krumpira prilično zaraslo i zatravilo radi previše kiša i još je bilo k tome premokro.
U listopadu sam naletjela na žabu krastaču na vrtu. Nisam ju uspjela dobro snimiti jer mi je brzo pobjegla. Baš me veseli što sam zapazila dosta žabica oko kuće i na vrtu, jer su one jako korisne životinje i između ostalog tamane puževe.
TUŽNE VIJESTI
U subotu 18.10.2014. mi je auto na cesti usmrtio Lanu, našu macu mezimicu i članicu naše obitelji zadnjih 9 godina… trčala je preko ceste što je jako rijetko radila 🙁 Ne mogu opisati žalost koja je bila u našoj kući http://www.biovrt.com/article/Macja-prica.html
OPET POTOP U ŠUMSKOM VRTU
22.10.2014. od 2 do pet u noći je treslo od kiše, pale su strašne količine. Bio je to najveći potop do sad. Skoro je cijela parcela šumskog vrta bila poplavljena, a tek se je sve počelo oporavljati od zadnji put.
Srećom mogu računati na jednog čovjeka u Međ.vodama kojemu sam se obratila za ispumpavanje parcele… mada se iskreno nadam da će dugoročno problem biti riješen s Hrvatskim vodama koje bi trebale produbiti kanal iza moje parcele da se mogu spojiti na kanal za odvodnju orobinskih voda, tako da do poplava više ne može doći. Voda je bila ispumpana nekoliko dana kasnije pa ovaj put nije bilo velike štete.
Nakon te kiše vrijeme je postalo katastrofalno hladno, vjetar je jako puhao – vani je zviždalo kao da imamo snježnu oluju. Micala sam tegle s terase i par tegli unutra pospremila.
Opet sam bila opet u berbama, pobrala sam sve paprike s vrta, kao i mlade mahune.
Krajem listopada pobrala sam i sav mnogocvjetni grah velikog zrna, puno ga je ostalo na stabljikama, da ne propadnu radi mraza. On voli hladnije vrijeme i baš je bio prekrasan i bujan na vrtu, dok ostalih vrsti više nema. Našla sam i 2 tikvice, malo paprike, grašak… Ove sam godine prvi put uzgojila i mali kukuruz malih klipova za kiseljenje…doduše nisam ga kiselila jer ga nije bilo puno, ali sam si spremila dio za sjeme.
Novitet u vrtu je i crna rotkva crvene boje. Prvo sam na vrtu mislila da je to cikla, jer i listovi liče na ciklu. Sjeme sam nabavila u Mađarskoj.
Ove sam godine imala i prvu berbu divljeg krastavca, ali i 2 mlade sadnice mušmule koje sam posadila prošle godine – baš lijepo iznenađenje.
Kupusnjače su baš bile prekrasne, posebno lisnati kelj nero di toscana i zelje fidelkraut.
Na vrtu sam iskopala ljubičasti bosiljak i posadila u tegle jer nije stigao cvasti na vrtu. Iskopala sam i rajčice koje su još bile žive na vrtu – 2 koktel i 2 neke nepoznate vrste koje su se stvarno borile za preživljavanje nakon plamenjače, te nešto par paprika i spremila sam ih u tegle na prezimljavanje. Sve sam odnijela u podrum k mojim tetama. Ovo mi je prvo pokusno spremanje na prezimljavanje i nadam se da će dobro proći.
PRVI MRAZ 29.10.2014
Iako nisam očekivala, bio je prvi mraz…. i to ne jaki, ali dovoljan da uništi najosjetljivije povrće i cvijeće: dalije su bile ofurene, preostali grah i mahune isto…. cosmos i dragoljub još ne jako, ali dan poslije nažalost je uništilo i njih. To je bio kraj veselom šarenilu u vrtu.
Kada mahune graha nakon mraza promijene boju u svjetliju i listovi mu budu ofureni, to je kraj za njega – zato treba sav grah koji je još u zelenim mahunama pobrati prije mraza. Najosjetljivije, vodenasto cvijeće poput balsamine impatiens (breskvice) također ne može podnijeti prvi mraz.
Mraz je prošao vrtom po mikrolokacijama – negdje je sve bilo ofureno, negdje ne, a negdje pol-pola – ovisno o ostaloj vegetaciji. I cinije i dragoljub su dosta osjetljivi, ali su ipak dijelom opstali.
Unijela sam dio tegli s terase unutra za svaki slučaj – iako je uz kuću malo toplije, ipak je bolje da najosjetljivije vrste budu unutra – a ostale koliko bude dugo moguće vani na više svjetlosti. Izvadila sam iz tegli lukovice ismene, ananas ljiljana i peruanski noćurak – prijašnjih sam ih godina spremala unutra s teglama, ali ove godine sam odlučila samo lukovice jer ih treba sve presaditi u novu zemlju, a i manje prostora tako zauzimaju. Izvadila sam i spremila i gomolje jama i gloriose. Na vrtu sam izvadila većinu gomolja peruanskog noćurka i spremila ih u podrum.
Radi prvih mrazeva odvezla sam i ostatak krumpira k teti u garažu, a kako je u podrumu još pretoplo i mogao bi početi klijati, tamo ću ga preseliti dok počne vani smrzavati.
Peruanske jagode pod šatorom od agrofolije su dobro podnijele prve mrazeve, vrhovi su bili malo ofureni, koje su dodirivali agrofoliju, ali većina je ostala ok.
Krajem listopada sam posadila živicu na dijelu voćnjaka koji mi graniči sa susjedovim konvencionalnim voćnjakom – nekih 20 metara dužine. Tamo sam već prije posadila berberis, vatreni trn i kalinu, ali to jako sporo raste. Sad sam posadila još kaline, a između posvud ljetni jorgovan koji sam ukorijenila na jesen – on brže raste pa da bude veća zaštita. Plan mi je da to bude visoki debeli biljni zaštitni zid.
Uz tu ogradu naišla sam i na drvce kurike – Euonymus europaeus, koja je prekrasna u to doba godine radi šarenijih sjemenih čahura. Iako je otrovna za ljude, ova je biljka odlična za ptice koje vole njene sjemenke.
A već imam jedno vrijeme u glavi ideju o cvjetno-bobičastoj gustoj živici uz parcelu Međimurskih voda – da bude za ptice, leptire, i zaštita da ljudske štetočine ne mogu preko – za njih su tu predviđene jako trnovite i velike biljke kao pamuk čičak, sikavica i češljugovina. Posadila sam tamo dosta grmlja – budleje, vajgelu, cornuse, bambus, glog…. a između ću kasnije dopuniti s trnovitim biljkama. I malo je tu bilo zeznuto kopati jer ima dosta šljunka i pirika je sve gadno zarasla, ali kako sam to povadila tako sam dovozila frišku zemlju s krtičnjaka – krtice su posvud postale jako aktivne.. Još veliki dio treba posaditi, ali glavno da je započeto.
31.10. sam počela vaditi i dalije jer ih je mraz ofurio – nešto su gomolja pojele voluharice, sve je bilo puno jajašca puževa, još je zelja premokra…ali što se mora se mora – uz ovako nepredvidivo i nepovoljno ljeto, tko zna kako će dugo biti uopće moguće raditi po vrtu.
Tijekom listopada puno je biljaka tek došlo do izražaja, jer je konačno malo duže bilo lijepo vrijeme bez kiše. Cosmos je bio sav u cvatu:
i cinije
slak i anemone japonica
dragoljub koji je uistinu prekrasan i bujan ove godine i krizanteme
i još odabranih fotografija iz listopada 2014. možete pogledati u galeriji fotografija na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/galerija/listopad-2014/
