0
Listopad je započeo u najavi mogućeg mraza. Kako promatram već duži niz godina vremenske pojave vezane za vrtlarenje, pojava mraza početkom listopada je česta u mom kraju, i uvijek biva tek par dana mraza, i onda dalje lijepo i toplije vrijeme. Prošle nas je godine poštedilo sve do početka studenog i iskreno sam se nadala da će izdržati i ove godine.
Svejedno, kako je mraz bilo u najavama za petak 04.10., par dana prije sam još ubrzano brala sjeme, spremila sam nutra ukrasne koprive u teglama i anđeoske trublje prepune pupoljaka – one su posebno osjetljive na mraz. Ostale sam tegle sve premjestila na južnu stranu kuće, točnije natrpala sam ih tamo – da čim duže budu vani na više svjetlosti, jer nutra mi se čini da nemaju dosta svjetlosti i da dosta onda stagniraju.
Početak mjeseca je još bio prekrasan, sve je bilo o cvatu i zujalo je posvud od pčelice privučenih asterima u cvatu – oni su pravi mamac i posljednja jesenska paša za pčele.
Kupila sam i agrotekstil da pokrijem biljke (bar dio) na vrtu i zaštitim od mraza…hm, i s 3 kom agrotekstila pitanje je bilo kaj pokriti kad ima toliko toga…odlučila sam dio paprika, te mahune, u to visoke koje su bile prepune mahuna. Od pokrivanja rajčica sam odustala jer jednostavno nisu dozrijevale kad više nije bilo toliko sunca i topline: em je dio obolio od pjegavosti pa su se stabljike dijelom ionak osušile, a dio od plamenjače, pa su i plodovi propadali…zato sam odlučila pobrati zelene rajčice i nutra ih probati dozoriti. Počela sam s jednom punom kantom, pa još 2 , pa i u tačke…joj koliko rajčica…nikad nisu niti praf počele zoriti kad ih je prvotno uništila tuča, to je onaj pravi urod od kojeg većina sad ostaje zelena…kakva šteta 🙁 Stavila sam ih u sanduke i s malo zrelih rajčica i jabuka da one ispuste etilen i potaknu dozrijevaje ostalih, prvotno nutra u hodnik, nakon mrazeva van na nadstrešnicu.
I dakle unatoč prognozama da će u petak 04.10. biti moguće mraz, prvi je mraz bio u četvrtak ujutro 🙁 I tako, u četvrtak ujutro đenje 🙁 Doduše nije bio jaki mraz, čak je nešto i preživjelo, ali sve ofureno – grah, mahune, tikvice, paprika, rajčice
Tako mi je bilo žao visokog graha, prvo radi suše i vrućine nikud nikam, onda je konačno počeo cvjetati i rasti, i na kraju nije stigao dozoriti, a tako rodan…ništa od sjemenja ove godine, niti visokog graha niti većine visokih mahuna. Nakon prvog sam mraza pobrala i spremila sve mahune, većina nije bila jako oštećena, ali to je definitivno bio kraj za biljke.
Tikvice sam sve pobrala u četvrtak prije još jačeg mraza, one su prilično osjetljive i onim nezrelima je jako naštetilo. Biljke rajčica bile su uništene potpuno, a najviše me žalosti što su uništene i dalije – prvi dan malo, ali nakon još jačeg mraza idući dan mraza totalno, a tek su praf nakon vrućina sad počele cvasti.
Par gredica što sam prekrila agrotekstilom na vrtu je i povjetarac napola maknuo, i nije baš pomoglo a mraz dan poslije je bio prilično jak i dotukao je na vrtu sve dalije, mahunarke (osim graška), tikve, cosmose…:(
A koje li ironije, kao i prijašnjih godina dok se je mraz tako rano dogodio, slijedilo je zatopljenje i puno toplija jutra i dani – za mnoge vrste bilja prekasno 🙁 .
Nakon tih mrazeva, a kako je listopad dobro razdoblje za sadnju češnjaka, malo me je primila panika kad sam gledala dugoročnu prognozu i svako malo spazila kišu, tako da sam 07.10. zamolila tatu da mi potanjura dio vrta predviđen za češnjak i onda pređe sadilicom za krumpir da napravi humke za gredicu njima. Bilo je još malo premokra zemlja, ali kako su bila najave kiše, bojala sam se da bi kasnije mogla samo biti još mokrija zemlja. Došla mi je pomoći i mama i to izravnala i pripremila u gredicu, i iako je bilo još blato, počeli smo s sadnjom češnjaka. Pomogle su mi i sestra i mama da čim prije završimo barem prvu gredicu u koju smo bockale češnjak koji je bio ostavljen od ovogodišnje berbe. Moj muž je isto bio angažiran kod češnjaka, on je za to vrijeme vozio tačkama gore mješavinu pepela i polurazgrađenog komposta od mojih teta na posađeni dio, ja sam to naknadno sve izravnala grabljama, i još sa strane dijelom posadila zimsku salatu – dio sam donijela od prijateljice, dio sam izvadila samoniklu posvud po vrtu.
Još sam polovicom mjeseca sadila, odnosno presađivala češnjak uz pomoć mame i prijateljice – naime, nekim čudom je tamo gdje smo imali ove godine na proljeće češnjak, ispalo je da smo veliki dio propustili pobrati (kako, pojma nemam jer smo sve po redu prekopali), ali eto – pojavilo se je mnogo češnjaka za presaditi. A i 3 gredice gdje sam razmnožavala češnjak nisam tokom ljeta stigla na vrijeme izvaditi pa sam ostavila u zemlji, i počela sve rasađivati sad na jesen dok je sve opet niklo. Jedna od tih vrsti je i češnjak «slon» koji ima izuzetno velike glavice, a u rastu jako liči poriluku. On se je dopao i voluharice pa su ga dijelom načele, a ostatke sam sve presadila na novu gredicu.
Fotografije: 2 “gredice” češnjaka i češnjak slon
Pokosili smo i livadu koju imamo kraj njiva, točnije muž je kosio, a ja sam pokazivala što ne smije pokositi. Inače tamo sam posadila neko drveće prošle godine ali to nikako ne raste tamo, a u međuvremenu sam primjetila da na toj livadi raste dosta krvare, sanguisorbe officinalis, koja je neophodna za opstanak leptira livadnog plavca, i tako sam odlučila ipak dio drveća tu iskopati i većinu ostaviti nek bude livada koja bude se kosila 2x godišnje, i tako ću pridonjeti opstanku tog leptira koji je dosta ugrožen. A pokraj na njivama smo i krajem mjeseca suprug i ja pobrali kukuruz, ručno, na licu mjesta smo i luščili (tak u Međimurju zovemo čišćenje od komušina). Nije bilo jako puno toga, žuti kukuruz je narastao još kako tak, ali bijeli kukuruz je bio prekasno posijan s obzirom na sušu tako da je urod dosta mali. Ali nismo jedini, svima je tako ove godine s kukuruzom. I još sam naknadno pograbljala dio livade koju smo kosili, i dovezli smo to sve u prikolici doma, da si gredice cvijeća oko kuće i nahranim gliste u toj zemlji koja je lošije kvalitete.
Veliki sam dio mjeseca radila i na gredicama cvijeća uz među s susjedom i iza kuće, a nakon postavljanja rubnika i asfalta. Sretna sam jer je to sad doista završno i više mi nitko neće tu ništa niti kopati niti betonirati…nadam se. Međutim, posla je i bilo puno više nego sam si prvotno to mislila: nakon što su postavili asfalt razina zemlje gredica je previsoka, negdje i preniska i tu je bilo puno kamenja, tako da je to postao stvarno veliki zahvat za dotjerati u red. A kad sam se toga već i primila, počela sam raditi i rekonstrukciju jer se je dio biljaka jako razrastao, dijelu tu i nije pasalo, dio je trebalo malo premjestiti… pa sam povadila dio astera, rasađivala i presađivala, negdje zemlju micala negdje dodavala, micala kamenje…u globalu sam jako ponosna i zadovoljna jer je to pred nekoliko godina bio samo travnjak i ispod mnogo kamenja i nekvalitetna zelja od navažanja, a eto danas đungla gdje je toliko biljaka da je polovica previše…brzo se to razraste.
Dio biljaka koje imam i na vrtu ili na drugim gredicama sam sad tu natrpala, jer na mjestima gdje su bile nisu dobro napredovale ili su ih druge biljke gušile, a najviše mi je žao delphiniuma koje su na gredici s druge strane skoro sve pojeli puževi – vrba iza kuće je tokom godina jako narasla i zaklonila sunce, a čim je bilo manje sunca bilo je više vlage i pogodno za puževe. Eto kako se to mijenja sve tokom godina, ništa nije stalno – jedne godine je na nekom mjestu super biljki, iduće već ne, stvarno treba sve pratiti, nema onog da posadiš i bez brige si 5 godina, ha, ha. I nekoliko je lukovica završilo na toj gredici, dio sam kupila, ali svaka mi čast, ove sam jeseni kupila samo 4 pakiranja lukovica – zapravo sramota za dućane što nemaju nikakav izbor, potrošila bih ja više da su mi imali što ponuditi. Uglavnom, presadila sam eremurus, žutu lužarku i zumbul, a kupila sam žute zumbule, ukrasni luk 2 vrste, narcise i kockavice.
Na drugoj gredici, «brežuljku» iza kuće došla je voluharica i odlučila pojesti sve pakujce koji su im bili sasvim nezanimljivi sve ove godine – odjednom se je sve počelo sve sušiti i venuti…pa sam i te ostatke morala sve premjestiti da barem nešto spasim, inače bi ostala bez svih pakujaca. I ne samo pakujce, u zadnji sam čas spasila potentillu, bijelu echinaceu i sanguisorbu. Na tom brežuljku su se zadnjih par godina jako namnožile šumske jagode, sve je počelo s nekom slučajno posađenom sadnicom jagode…eto i to se je neplanski dogodilo. Tu sam iza kuće onda odlučila presaditi močvarne hibiskuse – to im je treća pozicija – prvo sam ih posadila pred vrt, ali je tamo bilo presušno i morala sam ih puno zalijevati, onda sam ih presadila dolje u šumski vrt jer je tamo vlažnije i bolje su neke biljke bez mog zalijevanja rasle, ali ove se godine pokazalo da niti to nije to – skoro da nisu cvali, a i predaleko mi je to od kuće…pa sad pokušaj treći – iza kuće gdje ću ih moći ipak zalijevati, ali i da im se mogu više diviti dok procvatu. A kako za močvarni hibiskus još neznam da li ga vole voluharice ili ne, zasad još ne ali sve je to tak nepredvidivo, dodala sam u zemlju malo posebne zemlje s mrvljenim staklom. Nisam niti znala da ju imam Roditelje sam jednom zamolila nek mi kupe 2 vreće biokompovita za biljke u teglama, to mješam s krtičnjakom, i donjeli oni…bilo je dosta skuplje nego kad sam ja kupovala i još sam se čudila kako su tak podigli cijene..onda naknadno kod presađivanja spazim da su mi umjesto zemlje za tegle kupili posebni kompost – gnojivo za povrtnjak. A onda neki dan spazim još i zaokruženi tekst na vreći: “novo – s dodatkom mrvljenog stakla za odbijanje glodavaca”. Baš dobro kaj sam skoro sve za tegle iskoristila, sad su mi lončanice sigurne od glodavaca, ha, ha.
Imala sam i masovno presađivanje po teglama, prije spremanja nutra sam sve presadila tako da sam iduće godine bez brige s teglama.
Sredila sam i još 2 cvjetne gredice iza kuće (ima ih 5), na jednoj izvadila sadnice starinske višnje koje tamo stano niču jer u blizini rastu velike višnje – ali to mi je super jer imam mjesto za njih, a to su najbolje višnje koje sam ikad probala. Na tu sam gredicu opet posadila par echinacea koje sam pred par godina maknula jer su mi bile viška radi sadnje dalija – sad tu više ne mogu saditi dalije jer imam probleme s puževima na toj gredici radi one iste vrbe i sad ima mjesta, pa sam na vrtu dakle iskopala malo echinacea. Skupa su se držale i gaillardie i sve sam to posadila jer ove godine mi je ta gredica bila premalo šarena. I još sam ispod trave presadila geraniume. Sve sam na kraju pomalčirala, imala sam još trave što smo dovezli s livade, gliste su nahranjene. Nekako mi se čini da sam i tu opet džunglu napravila.
A kad smo kod zaraštavanja, i još jedna gredica – tako je krasna bila s astilbama, geraniumima i hostama pred 2 godine, dok geraniumi nisu toliko narasli i sve pogušili…jedan polupuzajući je dobio premještaj na drugu gredicu jer je skoro sve pogušio ispod sebe, niti se više ništa nije vidjelo iz te đungle… i tako u nedogled.
Uglavnom, dok to tako radim i sve premještam vamo tamo, često si mislim kako radim Sizifov posao, jer doista nikad posao s ničim nije gotov…ali u tome i jeste ljepota prirode, sve je nepredvidljivo i opet nešto novo naučimo u takvim situacijama. A i promjena uvijek dobro dođe, jer iste bi gredice i prejednostavno vrtlarenje uskoro postali dosadni, tješim se 😀 Nakon sadnje sam sve pomalčirala, ali svako malo se još sjetim nešto ubaciti…joj bojim se da sam opet pretjerala, vidjeti ćemo iduće godine.
Pred kraj mjeseca imali smo par jako vjetrovitih dana, i taj vjetar je pobacao jako mnogo borovih iglica s bora kojeg imamo ispred kuće – prije asfalta to nismo niti primjetili niti nam je bilo stalo, ali grr sad se vidi jako, ali ok, s tim sam malčirala tik uz među, jer mi s susjedine strane dolaze puževi i raste dobričica preko ograde, bum ih probala s iglicama zaustaviti.
Krajem mjeseca vrijeme je još uvijek predivno (grrr mraz koji je na početku mjeseca sve uništio): bilo sve toplije i toplije, čak par večeri uopće nije trebalo grijati 🙂 Maksimalno sam iskoristila te dane i cijele dane sam bila vani. Izvadila sam sve dalije i kane. Nezgodno je bilo što dalije nisam stigla označiti prije mraza, jer dio dalija imam duplo, i naknadno po fotkama nisam bila sigurna koja je koja – a duplih sam se htjela riješiti. Tako ću većinu morati opet saditi i druge godine na vrijeme sve obilježiti.
Konačno sam i sve rajčice koje sam dozrijevala zbrinula: dio je propao, dio je dozorio. Bile su prvo u sobi ali kako su neke počele propadati i smrdjeti, a vani je zatoplilo sve sam to prenjela na terasu da tamo dozori. Tu su došle i vinske mušice i zadnjih par dana je bilo kritično. Krajem mjeseca sam sve probrala – dio bacila, dio uzela sjeme, dio narezala za umak. Ali dakle, skoro su sve dozorile, a sve su bile pobrane zelene, baš sam na neki način zadovoljna – ima još umaka. A nabrala sam i posušila nešto šipka za čaj.
Krajem mjeseca smo pomaknuli sat, i dani su općenito bili sve kraći i kraći. A ja još uvijek u velikim planovima za radove na vrtu, nije još niti blizu kraj vrtlarske godine. Samo da vrijeme izdrži.
A evo i nešto fotografija iz vrta. Asteri su svakako obilježili i listopad svojom prekrasnom cvatnjom i mnoštvom pčelica oko njih.
Suncokret trajnica također cvate obilno u ovo doba godina, a vrijeme je i krizantema – nešto što sam kupila i posadile prošle jeseni se je primilo i procvalo.
