Lipanj sam počela u borbi s korovom i krumpirovim zlaticama. Nakon izuzetno kišnog svibnja korov je počeo jako rasti, a radi ružnog vremena nisam se mogla baviti s njime krajem svibnja. I tako, početkom lipnja još nisam imala sve posijane gredice, a korov je rastao i na biovrtu, i vrtu br 2, gredicama cvijeća u šumskom vrtu, i na oranicama s tikvama…. a kako biti na svim tim mjestima odjednom, ha, ha. Počela sam u tikvama s mužom, jedna je parcela tikvi bila jako “kritična” jer je bila godinama zapuštena i počeo ju je zaraštati solidago, a tikve su još bile jako male. Suprug i ja riješili smo to jako brzo motikama, u 4 poslijepodneva po nekoliko sati, i tikve su lijepo narasle. Za drugu, veću parcelu s tikvama nažalost nije bilo vremena i to smo odlučili pratiti kako će izrasti tikve u gustom korovu…drugo nam zapravo i nije preostalo. Heljda je super rasla, gdje je bila dovoljno gusta stvarno je dobro sve prekrila i zaustavila rast korova.
Slike: prva parcela tikvi – okopanih
Slike: parcela heljde u cvatu i druga parcela tikvi – neokopanih
Za to vrijeme u biovrtu počeli su cvasti makovi, i osim korova, sve je zapravo bujno raslo. Pamuk čičak je bio prava zvijezda vrta, narastao je i preko 2 metra, svaki mu se je posjetitelj vrta divio.
U vrtu br 2 sve je bujno raslo, a nažalost dio zarastao i korov s kojim se nisam stigla baviti. Korov je više bio problem na vrtu br 2, u to vrijeme na biovrtu je već bilo dosta toga što je bilo samozasijano i raslo, tako da tu jednogodišnji korovi nisu toliko nicali. Na vrtu br 2 bujali su travnati korovi (koštan, svračica), te loboda i konica – dakle korovi uzurpiranog tla. To znači, tamo gdje se intenzivnije obrađuje tlo, tamo više ti korovi bujaju. Na biovrtu je kasnije niknulo isto dosta travnatog korova na gredicama gdje sam kasnije sijala, ali lobode i konice baš i ne previše.
Početkom lipnja pojavilo se je i mnogo biljnih ušiju. One znaju biti problem jer napadaju mlade biljke, ali ako imate lobodu u vrtu – prvo će otići na nju. Tu sam metodu lobode kao mamac za uši u vrtlarenju počela primjenjivati već prošle godine, i stvarno je upalilo – uši su ostale na lobodi, došlo je jako puno bubamara i potamanile su sve uši, i uopće nisam imala šteta na ostalom povrću.
Polako je zorilo i bobičasto voće, jagode, ribizli, maline, ogrozdi…. divota, pa su tako počele i prve berbe tog istog voća.
Ove godine pojavilo se je strašno mnogo krumpirovih zlatica…za razliku od proteklih nekoliko kad ih gotovo da nije bilo, ovo mi je bio šok. Da li ima s tim veze što su ove godine na obližnjim parcelama posadili mnogo krumpira, ne znam. A radi se o parcelama koje u zakupu imaju poljoprivrednici iz Belice, selu poznatom po intenzivnom uzgoju krumpira. Kako su kemijom i intenzivnom obradom doslovno uništili zemlje u svojoj okolici, polako se šire i k nama, i to me silno rastužuje, jer njihov uzgoj znači mnogo kemije i otrova. Čula sam na više mjesta da veliki dio takvih uzgajivača ne koristi taj krumpir što ga proizvode za naše tržište, nego doma imaju posebni uzgoj za vlastite potrebe – jer znaju čime ga sve tretiraju u svim fazama rasta. Također, takav uzgoj krumpira jedan je od glavnih uzroka masovnog pomora pčela – radi primjene insekticida protiv krumpirovih zlatica. Tako da sljedeći put dok u trgovini budete gledali krumpir koji je domaći – sjetite se ovog – jer nije po ničemu poseban, osim po otrovima kojima je zatrovan. Uglavnom, zlatice smo gnječili rukama na samom krumpiru, ili sam ih pobirala u kante u kasnije sve gazila…znam, zvuči strašno, ali još je strašnije bilo gledati kako proždiru krumpir…a jednostavno nisam stigla voditi redovitu bitku protiv njih tako da se je puno ličinki izleglo u odrasle zlatice, i puno su toga pojele na vrtu. I naučila sam da ih je najjednostavnije suzbiti još u fazi dok su jajašca, ako imate vremena naravno, pregledavati donje listove dok su tek odložena jajašca i sve to zgnječiti. Dok su ličinke lako ih je skupiti u kantu ili izgnječiti na lišću jer nisu brze i ne reagiraju na opasnost, ali dok su se izlegle u odrasle kukce postao je problem skupiti ih, jer su na svaki znak opasnosti instinktivno popadale s krumpira – to im je metoda obrane – praviti se mrtva i baciti se na tlo dok opasnost ne prođe, i tako sam ih puno manje mogla skupiti… A kasnije napadaju i druge biljke iz obitelji pomoćnica, npr rajčicu, papriku, pa i neke vrste cvijeća kao ukrasni duhan, crnu pomoćnicu i salpiglosis, pa su u svakom slučaju veliki problem na vrtu.
U prvoj polovici lipnja bilo je teško boriti se s korovom – često je padala kiša i bilo je tada teško čupati korov, ili kad je konačno bilo par lijepih dana i sve sam “sredila”, pala je na to kiša i većina je korova opet živnula. Pokušavala sam svoje aktivnosti na vrtu planirati u skladu s vremenskim prilikama, tako da sam dosta toga rasađivala, ali opet, radi toliko kiše opet me je korov prerastao na par dijela vrta.
Vrtlarenje u skladu s vremenskim prilikama
Sijala sam i ove godine većinu rajčica na otvoreno, ali dosta je pljuskova poslije bilo pa nije sve niknulo. Prošle godine, kad je bila suša i vrućina u to doba godine, bolje mi je napredovala rajčica koju sam direktno sijala u vrt, ove godine je ta rajčica slabije niknula i sporije napreduje, a presadnice su se u ovakvim kišnijim i hladnijim uvjetima lakše prilagodile i jako lijepo rasle – čak i dok je počela suša i jako velike temperature krajem mjeseca – rajčica je bez zalijevanja fenomenalno rasla i razvijala se. Jedino ne znam što je s paprikom ove godine, strašno mi sporo napreduje…posadila sam ju na čak 4 različite gredice u oba vrta, i na svima ista priča….jako čudno. Isto tako i peruanske jagode, nikako da počnu rasti. Oboje su iz obitelji pomoćnica, pa zapravo razmišljam da je vjerojatno u vremenskim uvjetima nešto bilo jako nepovoljno za njih što nikako da počnu s rastom.
U drugoj polovici mjeseca, već samo par dana nakon zadnje kiše i prevelikog blata, uslijed vrućina tlo se je tako isušilo da je postalo tvrdo i ispucalo – pa je opet postalo teško raditi na vrtu jer se je korov u tako tvrdom tlu teškom mukom dao čupati. Stvarno smiješno, u jednom trenutku sam bila jadna radi previše kiše, a nekoliko dana poslije već mislila kako nam treba malo kiše…ha, ha. Počela sam i aktivnije razmišljati kako pametno iskoristiti korov u vrtu: dok je žega niti korov ne raste, i tamo gdje nije jako velik, uz grah sam ga u takvim uvjetima ostavljala jer štiti grah od prejakog sunca. Grašak koji sam totalno očistila od korova je bio jadan pod suncem i počeo je žutiti, a onaj koji sam imala u gužvi s puno carskog oka koje je niknulo ispod je prekrasan, zelen i još cvao..a vrijeme se tako brzo mijenja da se i uloga korova stalno mijenja na vrtu – nije dobro da previše zaraste jer mi se recimo grah u prevelikom korovu jako slabo razvio, izdužio se i jako malo radio, ali onaj u manjem korovu je ostao idealno zaštićen. I naravno, sav počupani korov sam iskoristila kao malč na gredicama.
U velikim vrućinama krajem mjeseca počela sam ipak nešto rasađivati po vrtu: prognoze nisu prikazivale nikakve kiše i zahlađenja, a neke su vrste niknule gusto i trebalo ih je rasaditi, pa sam tako tijekom večernjih sati sve rasađivala, i par dana intenzivno zalijevala, pa se je tako većina ipak uspjela primiti.
Lipanj je završio u visokim temperaturama, u suši, ali dakle nisam zalijevala ništa osim presadnica. Većina je vrta bila dobro pomalčirana i jako se je dobro nosila sa sušom. Grašak je završavao s vegetacijom i počeo žutiti, ali to je normalno u to doba godine.
Počelo je i dozrijevati prvo sjeme, skoro sam propustila pobrati sjeme vlasca, a dozorilo je i sjeme rukole, lychnis flos coculi, pakujaca, mamuzice, delphiniuma, bijelog korijena…pa uz radove na vrtu postalo je i obavezno skupljanje sjemenja, koje se suši u kuhinji i na tavanu:)
I evo nekoliko fotografije šarenila…bilo je jako puno toga prekrasnog što je cvjetalo u lipnju.
geranium i kukolj
različak i turski karanfil
eremurus i delphinium
polemonium i makovi
ljiljani i campanula medium i penstemon
cosmos i končara prekrasnog mirisa
gaillardia i ljiljan
I na kraju mjeseca su počele cvasti rudbekije, jednostruke, a novost u vrtu su i dvostruke.
i sve je bilo puno pčelica:)
koper i salata
i biovrt krajem mjeseca