0
Lisnati kovrčavi kelj (Brassica oleracea var. sabellica ) izuzetno je otporna vrsta iz obitelji kupusnjača (Brassicceae) koju preporučam uzgajati u svakom vrtu. Osim u zelenoj i tamnoljubičastoj boji, postoji i u raznim nijansama između zelene i ljubičaste.
Za razliku od glavatog kelja (Brassica oleracea var. sabauda) koji mnogima sirov zna uzrokovati probavne probleme, kovrčavi se kelj može koristiti i sirovi. Glavata se vrsta kelja u engleskom govornom području niti ne naziva kelj, nego «Savoy cabbage» – u prijevodu savojski kupus. (Odličan tekst o zabunama kod vrsti kelja pročitajte OVDJE)
Kovrčavi kelj se najviše preporuča za izradu zelenih sokova, čipsa od kelja i sličnih jela i ne pada sirovi tako teško na želudac kao glavati kelj.
KOVRČAVI KELJ NIJE RAŠTIKA
Kako su bliski srodnici, mnogi kod nas zabunom kovrčavi kelj proglašavaju raštikom – što je pogrešno. Oni doduše jesu slične vrste po rastu, ali kovrčavi kelj je vidljivo drukčija sorta s izuzetno nakovrčanim listovima i puno otporniji na hladnoću od raštike. Što je hladnije, to su mu listovi više nakovrčani.
Fotografije: kovrčavi kelj ljeti i zimi – ljeti je manje kovrčavi, zimi više
UZGOJ
Kovrčavi se kelj uzgaja potpuno isto kao i sve ostale vrste kelja i vrijede ista pravila kod uzgoja, bolesti i nametnika. Kako je to vrsta za zimsku berbu neki ga siju tek u lipnju. Ja ga sijem s svim ostalim kupusjačama početkom svibnja, a presađujem tijekom lipnja. Više o sjetvu kupusnjača pročitajte OVDJE, a o presađivanju kupusnjača pročitajte OVDJE.
Uz sva „klasične“ nametnike kupusnjača, kao što su kupusni buhač, kupusna stjenica i kupusna mušica, ovu vrstu kelja jako vole i voluharice. Tijekom sezone ponekad mi unište dio sadnica na način da izjedu korijenje, a tijekom zime grickaju njegovo lišće.
Zahvaljujući kovrčavom kelju, i u kontinentalnoj Hrvatskoj moguće imati berbe na vrtu tijekom cijele godine – pa čak i zimi. Prema otpornosti, ovo je jedna od najotpornijih vrsti kupusnjača koje sam uzgajala i s koje svake godine imam berbu sve do proljeća, unatoč debelim minusima tokom zime. Jedina je vrsta koja je prezimila dugotrajne hladnoće i minus preko -20 stupnja.
Hladnoće i pogoduju ovoj vrsti – okus kelja upravo postaje bolji nakon prvih mrazeva. Tada se povećava količina šećera u njegovim listovima i oni postaju slađi. Može se pripremati i sirov, u salatama ili zelenim sokovima, ali i kuhan, u raznim varivima i jelima. Često spominjem kako je osim vrtlarenja u skladu s prirodom jako bitno i jesti u skladu s prirodom i to je ono što pokušavam prakticirati i u svom životu. Zato je ovaj kelj sastavni dio moje zimske prehrane, najviše sirov u zelenim sokovima.
Kako je ovo vrsta koja ne ide u glavicu, beru se listovi s stabljike i to donji, dok s gornjim listovima nastavlja rast u zrak. Iduće godine na proljeće potjera stapke koje razvijaju cvjetove i nakon oprašivanja sjeme. Kako se sve vrste kupusnjača jako križaju, u vrijeme cvatnje ono mora biti ili prostorno ili fizički izolirano od ostalih vrsti kupusnjača u cvatu ako želite skupiti sjeme te vrste.
Ukoliko želite uzgajati kovrčavi kelj u svom vrtu, sjeme možete nabaviti u našim viškovima sjemenja OVDJE.
