0
Korovima su određene biljke prozvali konkvistadori prilikom otkrivanja američkog kontinenta kad su zatekli američke domorodce da uzgajaju “nekorisne” biljke zajedno s “korisnim” biljkama, a da nekorisne “nemaju” nikakvu svrhu. To je potpuno netočno, jer korovi imaju itekakvu svrhu. Kao prvo, ukazuju na vrstu tla, a i pomažu određenim biljkama u zajednici s njima. Tako, postoji biljka koja posađena u monokulturi oboljeva od gljivičnog oboljenja i “treba” se masovno prskati, dok na prirodnom staništu raste u simbiozi s malom biljkom – “korovom” koja zapravo pokriva tlo oko nje i štiti ju od te iste bolesti. Loboda nasred gredica krumpira također ima svrhu – njeno korijenje prodire puno dublje od krumpirovog i tako radi put krumpirovom korijenju u doba suše do vlage u tlu.
Korovi su zapravo “zeleni kažiprst”, svjedoci našeg krivog postupanja s tlom i oni obilno rastu jedino gdje je čovjek zapostavio zemljište ili narušio prirodnu ravnotežu. Oni su zapravo prirodni popravljači čovjekovih grešaka, vrhunski su specijalisti preživljavanja.
Prema korovu koji raste možete odrediti kvalitetu tla.
Kisela tla: – kiselica, štavalj, prstasta kamena paprat i preslica – oni šalju upozorenja čim u tlu počinju promjene nagore – kad kiselost nastupa zbog nedostatka zraka, ustajalosti vode u gornjem površinskom sloju, nedovoljne drenaže, viška kiselog gnojiva i nedostatka humusa.
Tlo bogato humusom (prvenstveno dušikom) – bijela loboda, crna pomoćnica, kamilica, mišjakinja, obična i mala kopriva, poljska čestika i gorušica, rusomača, široka pepeljuga.
Zapravo, u 2 literature sam pronašla više podjela, pa sad da ne kompliciram izvukla sam ono najbitnije.
Mnoge vrste “korova” zapravo se koristi u biovrtu kao gnojivo ili sredstvo za prskanje od nametnika.
Bijela loboda – chenopodium album
– biljka koja izraste i do 2 m visine grmolikog oblika, mlada biljčica je zapravo jestiva. Česta je u nasadima krumpira, ali se preporuča ostaviti nekoliko loboda na gredicama s krumpirom, jer u slučaju suše loboda jačeg korijena može puno dublje prodrijeti u tlo u potrazi za vlagom, pa tako radi i put nježnijem krumpirovom korijenju.
Divlji slak – Convolvulus arvensis
– njega ćete se jako teško rješiti, jer ima jako duboko korijenje koje je gotovo nemoguće u cjelosti isčupati, a svojim rastom se omata oko drugih biljaka i “guši” ih, a cvate u krasnim bijelim cvjetovima
Mišjakinja, crijevac – stellaria media
– raste kao mala puzavica i prekriva tlo, guši sve oko sebe, indikator je humusnog tla, cvate sitnim bijelim cvjetićima
Mišjakinja buja samo na proljeće i jesen, te preko zime ako nije prehladno, dakle baš kad treba štititi zemlju, a ispod nje je zemlja fenomenalno rahla, a tlo zaštićeno, listići hrana glistama i drugim kukcima koji ruju u zemlji i otkidaju si hranu s mišjakinje na tlu….tek sad sam shvatila da se ne moram zabrinjavati što nemam dosta trave tj. malča de prekrijem gredice: imam mišjakinju. Jedino me malo zabrinjava trava koja pika tu i tam, nju je teže isčupati na proljeće….a s mišjakinjom uopće nema problema.
Mišjakinja je i jestiva i ljekovita biljka, zaboravljeno povrće koje se mnogo koristilo u Rimskom carstvu – izdanci ove biljke imaju okus po kuhanom kukuruzu.
Rusomača – capsella bursa-pastoris
– indikator humusnog tla, naraste do 70 cm, cvate bijelim cvjetićima, širi se srcastim sjemenkama, zapravo vrlo ljekovita biljka, ali jako invazivna.
Maslačak – Taraxacum officinale
Maslačak čupam s vrta, zato jer ga ima jako mnogo i uokolo i stalno se sam zasijava, a na vrtu mi radi problem jer je jako invazivan i jako naraste pa mi guši ostale biljke, a i ima ogroman dugi korijen pa ga teškom mukom vadim, često se odlomi gornji dio i korijen ostane, pa opet sve ispočetka. Maslačak je idealan za tekuće gnojivo za biljke, a korijen je ljekovit, pa eto, i njega se da u potpunosti iskoristiti.
Evo i jedne fascinantne stvari o maslačku – on će pod svaku cijenu rasipati sjemenke: na slici se vide počupani maslačci – iako je to bilo pred 2 dana, on je ipak pronašao energiju za otvoriti ocvali cvijet i rastepsti sjemenke, stvarno čudesno
