0
Kolovoz je bio karakterističan po previše kiše, munjevitom širenju plamenjače i korovu koji nije stajao rasti. Radi izuzetno nepovoljnog vremena, jako malo se je zapravo moglo i raditi, a mnoge su kulture na vrtu to sve teško podnosile (previše kiše, manjak sunca i korov koji ih je gušio). Smiješno, nakon kiša u srpnju, prva je polovica kolovoza ipak izgledala obećavajuće. Baš sam si ironično mislila krajem prvog tjedna u mjesecu, dok se je dosta posušilo, dobro bi nam došao neki pljusak da krene s rastom sve posijano.
11.08.2014. sam konačno dovezla doma i indijske patke trkačice, moje nove pužomore u vrtu. Sve o patkama u biovrtu pročitajte ovdje.
14.08. u noći je bio prolom oblaka, strašno kako je “tuklo” dok je padala kiša, kao da je netko lijevao. Drugi dan – ista priča – ljudi s druge strane ceste već puna dvorišta vode, samo su ovaj put prije došli vatrogasci i ispumpali vodu – ali sva ta voda je opet završila u mom šumskom vrtu koja je tamo danima stajala nakon toga. Nije moguće spojiti na kanal za odvodnju, jer je kanal napravljeni previsoko iza našeg zemljišta, što čini zemljište na kojem je šumski vrt svojevrsnim «bazenom» Nakon ponovnog stajanja vode počelo se je sušiti određeno cvijeće i grmlje. Prvi su stradali pakujci, ivančice i anemone japonica, a za njima ubrzo i ukrasno grmlje – vajgele i vilburnum. Potrgala sam reznice vajgele, bijelog cvijeta i jednu vajregiranu, i to sam pobockala oko kuće da probam razmnožiti rezicama.
Kako je mjesec kolovoz idealno vrijeme za razmnožavanje ukrasnog bilja iz reznica, to sam napravila i s dosta ukrasnog grmlja koje imam, jer nikad se ne zna…eto kako je ispalo s grmljem i trajnicama u šumskom vrtu.
Nakon kiša opet su se naveliko aktivirali puževi, bili su posvud, i to ogromni, kapitalci. Krajem kolovoza počeli su se i pariti, to je njihovo doba parenja.
Patke sam tek učila na puževe i svake sam im večeri skupljala i rezala na pola – da se ne bi pogušile, jer ove ogromne puževe nisu mogle pojesti. Ostatak skupljenih puževa sam utapljala u kanti, u vodi s vapnom. Imala sam još Ferramol (ekološki limacid) koji sam pobacala malo krajem kolovoza, ali ispalo je da on baš ne funkcionira kod puževa «kapitalaca», samo kod manjih puževa, pa sam morala nastaviti sa skupljanjem.
Tijekom kolovoza silno sam se trudila skupiti i sjeme cvijeća i povrća, ali radi kiša nije baš bilo lako, dosta sam toga nažalost jednostavno propustila skupiti. Radi kiša većina sjemenja salate je popadala i propala, dio sam prije kiše spasila tako da sam sve stabljike potrgala i stavila u kutije gdje se je naknadno posušilo.
I mahunarke su nakon glavnih berbi dozrijevale za sjeme, to sam cijelog mjeseca postupno brala, tek dok su se osušile na biljkama. Nosila sam sve to k teti (susjeda, bakina sestra) i ona je sve to čistila do zrnja, puno mi je ta pomoć značila.
A zadnji dan kolovoza, kad je konačno opet malo zasjalo su sunce, to sam iskoristila za sušenje graha. Grah prilikom berbi nije bio jako suhi i baš je trebalo da se nakon zamrzavanja protiv žiška dobro «prepeče» na suncu – samo ovog kolovoza takvog sunca baš i nije bilo.
BERBE
U prvoj polovici kolovoza pobrala sam većinu niskog graha. Izvadila sam i češnjak koji je kasnije dozorio, a onda radi kiša nikako da ga počnem vaditi. Zanimljivo su neke vrste ispale ove godine. Npr. češnjak slon (koji nije češnjak nego srodnik poriluka), nije uopće formirao češnjeve, nego je sve ostalo u jednom komadu – kao male jabuke. I još 2 starinske vrste su bile zanimljive – zračne lukovice gore na vrhovima stabljike su veće narasle od češnjeva u zemlji, ali dajem im još jednu priliku i to sadim na jesen, bilo je jako kišno, valjda je i zato tako ispalo. I moram iduće godine bar dijelu potrgati cvjetove – kod nekih vrsti češnjaka oni rezultiraju puno manjim češnjevima, nekima ne.
Iskopala sam i dio krumpira radi narudžbi, a kasnije i za sebe – koliko sam uspjela do pljuska 13.08. – a baš je tada bila zemlja idealno posušena za vaditi krumpir. Dio su pojele voluharice, a najviše plavog krumpira, koji je i inače dosta istrulio. Očigledno je najosjetljiviji na previše vlage. Krumpir kiflice su ipak dobro rodile ove godine i velike narasle.
Na mjestu vađenja krumpira na vrtu br 2 odmah sam si pripremala tu gredicu za češnjak – sve je super razrahljeno i malčirala sam korovom koji je gore rastao.
Iako sam imala u planu još sjetvu matovilca i luka te krčenje korova to baš nije bilo moguće jer je bilo premokro.
Paprika je prekrasno ove godine rodila, njoj očigledno paše jako puno vlage.
Tikvice su isto bile prekrasne i stalno iznova rodile.
Uz jednu prekrasnu starinsku sortu salatnog krastavca, prvi sam put uzgojila i divlji krastavac. Jako zanimljiva i otporna vrsta koja okusom vrlo podsjeća na krastavac.
A prvi put sam i uspješno uzgojila tomatillo, i zeleni i ljubičasti. Prijašnjih sušnih godina mi nije stigao dozreti, očigledno da i on voli dosta vlage.
RAJČICE I PLAMENJAČA
Nakon previše kiše u srpnju, rajčice nisu baš dobro izgledale. Ali koliko god loše izgledale, nisam počupala nijednu stabljiku rajčice unatoč plamenjači koja se je jako raširila, samo sam maknula zaraženo lišće i zaražene plodove – to znači skoro sve :D.
Slika: Rajčice 02.08.2014.
Ostavila sam ih čak i ako su stabljike posmeđile od bolesti – micala ih jedino ako se same presavinule. I takve se mogu oporaviti jer na vrhovima iznova tjeraju listove i mogu potjerati nove zaperke/grane. Jedna biljka koja mi je izgledala kao otpisana, s jednim listom i sva zaražena na stabljici – oporavila se je u sunčanom periodu i opet je bila prekrasna. Rekli su da će ljeto dugo trajati, pa sam zaključila da ništa ne košta probati ostaviti i tako rajčice na vrtu, ako počupate sigurno ničeg neće biti. Sve sam ostatke rajčica i povezala – da budu gore u zraku, čim dalje od mokrog tla, te poprskala mješavinom mlijeka i vode, unutra sam dodala malo soda bikarbone i žličicu megagreena (prirodno folijarno gnojivo koja pomaže da se biljka brže oporavi i bude otpornija). I doista, sredinom mjeseca sve su se rajčice jako lijepo oporavljale, tjerale nove izboje i cvale, rasli su novi plodovi.
A jedna rajčica koja je sama nikla, malo veći koktel paradajz – iako je samo pola metra od zaraženih – ostala je potpuno zdrava. Eto koliko znači što se je biljka morala sama izboriti za preživljavanje. Od posađenih, sve su bile zaražene, ali neke su se bolje nosile s plamenjačom. Jako su dugo odolijevale putničke rajčice, crni šljivar (black plum), male duguljaste šuplje i crvene kruškice, ali nažalost dosta sam zaraženih plodova morala baciti.
Isto tako, sitna koktel je pravi borac – ona se najbolje bori s plamenjačom i odličnog je okusa. Na fotografiji je u društvu s crvenim bosiljkom.
Ali, od polovice kolovoza nastavila su se kišna razdoblja. Krajem kolovoza sam sama sebi priznala da nema šanse da stignem imati još nešto rajčica za kuhati umak. Naime prvom polovicom kolovoza sve su se rajčice super oporavile, jako puno iznova narasle, puno cvale i formirale puno novih plodova. Ali nakon toliko kiše u kolovozu i s tako malo sunca, opet je plamenjača sve «pojela» uz toliko vlage. Za umak sam kupila 10-tak kg na ekološkoj tržnici. Naime, oni koji imaju plastenike i rajčice su im bile zaštićene od kiše nisu imali toliki problem s plamenjačom – vlaga je glavni krivac tolikog širenja bolesti. Jako mi je bitno da se i kod kupovine ipak držim tih nekih načela, pa radije platim više i dam novac našim lokalnim, ekološkim proizvođačima. Jedino mi je baš žao što i ekološki proizvođači nemaju neku veliku raznovrsnost rajčica – do 2-3 vrste. Mislim da je to radi kupaca – većinom svi traže te neke “standardne” rajčice, pa je teško prodati one nepravilne i svakakve starinske. Baš šteta.
KOROVI
Korovi su i dalje radi puno kiše jednostavno bujali, po tko zna koji put sam tijekom kolovoza oslobađala povrće da ih korov ne poguši. Čujem da je mnogima korov najbolje rodio ove godine i da su neki radi toga i odustali od vrta, neki čak i sve pokosili … ja sam se ipak junački borila iako je korov stalno bio u prednosti. Kako je korov opasno zarastao i gušio povrće – pribjegla sam krajem kolovoza krčenju korova sa srpom.
Tikve smo sredinom mjeseca pokosili između redova, ali korov je opasno sve gutao. Tako je i ono što smo okopali prije bilo prepuno korova.
Raskrčila sam i pola gredice jagoda koje se više niti nisu vidjele od korova. Ostatak nisam stigla radi kiše.
Na vrtu br 2 sam se puno borila s korovom, kad sam tu i nešto vadila i sijala, ali to je stvarno bila stalna borba da me korov ne zaraste.
SJETVA I PRESAĐIVANJA
Početkom kolovoza bila sam još jako aktivna u sjetvi i presađivanju. Radi previše kiše krajem srpnja, neke sam sjetve obavila početkom kolovoza na gredicama gdje je prije rastao češnjak: grašak, mahune, neke kupusnjače, azijski mix, mrkvu, ciklu, luk, crni korijen, cvijeće… Grašak mi je dijelom bio albino kod nicanja, ali ipak je pozelenio tijekom daljnjeg rasta.
Posijala sam još grašak šećerac, na mjestu gdje je već rastao – potpornji su mi tam ostali zabodeni u zemlju pa sam to iskoristila.
Iznenadilo me je i neko cvijeće koje je kasnije niknulo i bilo ugušeno u korovu, pa ga je trebalo rasaditi: zijevalice, šamanski duhan, kadifice i asteri i cinije… To sam sve po vrtu porazmjestila.
Presadila sam i 2 grma ljute paprike koja je slučajno došla na gredicu sa slatkom pa da sve ne «zarazi» ljutinom. Iako sam to napravila u toplijem i sunčanijem dijelu mjeseca, uspjelo je.
Presadila sam 2 rabarbare koje su se već jedno vrijeme «mučile» u teglama. Kako su mi prijašnje rabarbare pojele voluharice, ovaj sam put korijen posadila zaštićeni žičanim pletivom.
Krajem mjeseca postavljeno je 20-tak metara ograde na tetinom gruntu, koliko je falilo da taj dio imanja bude zatvoreno. To mi je trebalo da mogu bez brige pustiti patke ne vrt a bez da neki pas s ulice ne poleti na njih, ili one ne odu na susjednu parcelu i onda na cestu. A čim je postavljena nova ograda, odmah sam dobila neke ideje za presađivanje. Za početak, presadila sam 11 ruža. Naime, većina njih je rasla na zapadnom kraju vrta, u cvjetnoj ogradi. Međutim, godinama od njih nije bilo ništa, tek cvijetak, dva i sušile su se. Em ih je gušila trava, pa pirika, ali i par njih cvijeće na jednoj cvjetnoj gredici. Silno sam se razveselila kad sam primijetila da je jedna za koju sam mislila da je suha ipak dolje počela opet tjerati – ali ako nastave biti u takvoj gužvi, ništa i dalje od njih. A dok smo postavljali ogradu sam zamijetila kako je tamo super zemlja i sad je čistina, pa sam ih odlučila presaditi na tetin grunt privremeno, dok ne dobim neku boju ideju kamo s njima. Planirala sam ih posaditi po cijeloj dužini (postavili smo 21 metar ograde), međutim, ispalo je da je super zemlja bila samo u dužini od 6 metara, a dalje izrazito teška ilovača, stoga sam na tih 6 metara 11 sadnica gušće posadila. Naspram onome gdje su do sad bile – preporod za njih, mada je to pregusto i trebalo bude nešto izmisliti idućih godina. Sve sam jako zalijala i debelo po malčirala, držim fige da budu se primile i konačno tamo pokazale svu svoju ljepotu.
Oplijevila sam i svo grmlje u spomenutoj cvjetnoj ogradi – radi puno kiše tu se grmlje dobro oporavlja i raste, jer je tu bilo prijašnjih godina izrazito sušno i sve je stagniralo. Eto, nekom bolje, a ono što na očigled ne ide – probati negdje drugdje. Presadila sam konačno tu i varjegirani caryopteris, 2 godine sam ga imala u tegli. Uzgojeni je iz reznice i stagnirao u tegli, ali radi prošlogodišnje suše nisam ga prije presadila.
Dan poslije sam opet dobila ideje za nova presađivanja. Zapravo, nešto mi je sinulo tijekom noći – to je jedna od onih faza dok umjesto spavanja planiraš radove na vrtu 😀 .
Dakle, ispred ceste jedan je dio bio jako zarašteni ukrasim bršljanom i trebalo je to maknuti jer je opasno već zauzeo 1-3 pločnika. A nova postavljena ograda je baš super mjesto za njega, jer mi i treba nešto da zaraste ogradu i zakloni pogled od ulice. Tako sam sve te bršljane presadila – imam nekih 3-4 vrste, i malo lonicere, one bijele brzorastuće.
Iza ruža nisam prvotno posadila ništa, u planu sam za iduće godine imala ukrasni slak. Ali idući dan tijekom novog pljuska sinula mi je nova ideja. Ispred kuće među tlakovcima niknulo je nekoliko biljki slaka i gušile su lončanice. Tijekom pljuska obukla sam još jednu jaknicu i gumene čizme i otišla presaditi taj slak – da se čim prije primi 😀 . Usput sam počupala i nešto sljeza, rasijao se i niknuo i problem bude tam gdje je rastao, pa sam ga presadila između tj ispred bršljana, možda se primi. Kako god si zamislim da neću previše toga na jedno mjesto posaditi, uvijek me nešto po putu zavede. Tak je već i sada po 2 vrste skupa posađeno, sve duž ograde, a nisam to mislila napraviti.
A evo i biovrta tijekom kolovoza, tu je sve bilo jako gusto pa korov tu nije jako rastao.
I evo nekoliko ljepših cvjetnih prizora iz kolovoza:
kalifornijski mak i cinije
crveni močvarni hibiskus i Rudbeckia fulgida
Cosmos bipinnatus daydream i sljez – Alcea rosea
leptiri na konopljuši i na ciniji
I sve ostale fotografije iz kolovoza 2014 pogledajte u galeriji fotografija na sljedećem linku
https://www.biovrt.com/galerija/kolovoz-2014/
