Kolovoz je počeo pakleno. Vrućine nikako da prestanu, strašna suša prijetila je opstanku svega na vrtu. Ponekad je još zapuhao i jaki vjetar i još dodatno oslabio izmučene biljke. Niski grah je polako žutio i ubrzano dozrijevao, što je označilo vrijeme za berbu. Visoki grah nažalost kasnije dozrijeva, pa je u to vrijeme tek cvao, ali na visokim temperaturama i u uvjetima suše, tu nema zametanja plodova – on je samo preživljavao.
Tih dana brala sam grah, sjeme graška, salate i cvijeća, te zalijevala da biljke uspiju preživjeti, i to navečer jer je vani bilo neizdrživo, te smo se preko dana držali hlada u kući. A na vrtu je puno toga doslovno preživljavalo, npr. sirote dalije kako su procvale tako su se cvjetovi posušili od vrućine.
U očekivanju najavljivane kiše planirala sam vađenje dijela krumpira i luka, ali u ovako sušnim uvjetima to je nemoguće, kod mene je zemlja bila kamen, pa sam čekala da kiša omekša tlo i tako ga učini pogodnim za vađenje i čupanje korova.
Pobrala sam sve nektarine i dio ljetne jabuke koja je počela dozrijevati, jer je bilo za 10.08. predviđeno neko nevrijeme, pa da onda od jačeg vjetra ne popadaju plodovi… i dogodilo se je, ali ne vjetar, nego tuča, i to veličine oraha :(. Tuklo je navečer preko pola sata…tuča s kišom. Sljedeće jutro, na prvi pogled nije se činilo tako strašno kako sam mislila da će biti. Rajčice su bile dosta uništene, dio paprike – njih je baš cijele biljke strgalo, malo kukuruz, i tikve. Ali mislila da će se sve to još dobro oporaviti i da će do jeseni biti lijepa berba:) Čak niti jabuke na stablu nisu tako jako stradale:)
Bilo je i puno materijalne štete na kućama, plastične nadstrešnice su svima bile uništene, pa tako i naša kod ulaza u podrum. A šteta je bila zamjetna na tikvama, koje je prije jako desetkovala suša te su ostale prilično male, a sad još i tuča koja je izazvala gnjiljenje brojnih plodova.
Nažalost, idućih tjedan-dva pokazalo se je da je i na vrtu ipak malo gore nego što sam mislila, svaki udarac leda koji nije isprva rezultirao vidljivom ranom na plodovima manifestirao se je poslije, najviše na rajčicama i jabukama. Puno sam rajčica naknadno morala pobrati i baciti radi truljenja i propadanja, i jabuke su ubrzano propadale radi rana na kori. Kako su jabuke brzo propadale, kuhala sam od njih pekmez u kombinaciji s kruškama, malinama i jagodama. A na vrtu je nakon kiše konačno sve živnulo, pa tako konačno su i dalije procvale u svojoj punoj ljepoti.
A kako je konačno pala kišica i omekšala tvrdu zemlju koja je doslovno bila kamen, odmah sam krenula u radove. Presadila sam poriluk koji je od proljeća čekao na terasi u teglicama, pa dio kupusnjača na mjesto gdje sam izvadila češnjak. Počela sam vaditi i luk, na jednoj je gredici tako loše izgledao na proljeće, napadnut lukovom muhom i zarastao u korov, kad evo iznenađenja, sasvim lijepi plodovi na toj gredici. Par dana nakon kiše bile je krasna mekana zemlju super za čupanje korova i vađenje gomoljastog povrća, pa sam to iskoristila za čupanje korova i vađenje luka i krumpira. Povadila sam 3 gredice luka, počela sam vaditi i ljubičasti/plavi krumpir i krumpir kiflice, ali već je sredinom mjeseca bilo pretvrdo/presuho za vaditi krumpir. Sredinom je mjeseca opet pala kiša, pa je opet par dana bilo moguće raditi u zemlji, ali ne dugo, ubrzo se je zemlja posušila i opet stisnula uslijed ljetnih vrućina.
U drugoj sam polovici mjeseca posadila nešto sadnica endivije i radiča što sam dobila od sestre, kod mene nažalost od toga nije ništa niklo, bilo je presušno i prevruće dok se je sijalo, a i očigledno sam onda to morala malo redovitije zalijevati. Ali i dio toga je radi vrućina brzo otišlo u sjeme, jednostavno je bilo prevruće za bilo kakve salate.
Rajčice su se do kraja mjeseca jako lijepo oporavile, potjerale nove grane i na veliko cvale, bile prepune zelenih plodova… i onda je palo puno kiše pred kraj mjeseca, i kad se to tako dogodi nakon velike suše previše kiše, plodovi rajčica počinju pucati. Kad te ne ide stvarno te ne ide 🙁 Pobrala sam između kiša dio rajčica na pola zrelih i stavila na suho da tako dozriji, da bar nešto spasim.
Također, posijala sam konačno mahune i grašak, 26. i 27.08. Malo je kasno, ali možda uspije. Prije je bilo prevruće i presuho za sjetvu. Mahunama treba 52 dana do plodova, ako nebu rani mraz bude berba, nadam se najboljem.
A kiše potkraj kolovoza napravile su toliko blato da je par dana bilo nemoguće raditi na vrtu nekoliko dana… i tako, onda sam se počela veseliti prognozi sa suncem, da mogu nastaviti s radovima. Krajem mjeseca posijani su još bili luk srebrenac, matovilac i rotkvice.
I kako bi ona pjesma išla…»nije li to ironija?» – početkom mjeseca veselili smo se kiši i zatopljenju, krajem mjeseca zazivali sunce i zatopljenje, a na sredini mjeseca tuča je uništila veliki dio vrta. Ali – nije sve, a i veliki dio se je oporavio. Priroda se ne predaje, nego nastavlja. Tako su i voćke u jednom o voćnjaka gdje je posebno bilo pakleno vruće i suho, nakon što su odbacile lišće – na kraju mjeseca – opet propupale.
Nastavila sam tako i ja s radovima na vrtu, i ono što je ostalo iskoristila najbolje kako znam 🙂
A naravno, bilo je i puno ljepote u vrtu tijekom kolovoza, evo samo mali io toga:
Vrtni hibiskus blue bird i verbena bonariensis