Tijekom svake vrtlarske sezone, prilikom berbi, mislimo i na iduće godine. To najviše činimo na način da skupljamo sjeme za iduće godine.
Kod skupljanja sjemenja vrlo je bitno njegovo porijeklo. Ako ste kupili sjeme krastavaca koje na pakiranju stoji oznaka F1 ispod naziva, nemojte skupljati sjeme s njih, radi se o hibridima koji su jako česti kod krastavaca. Nasuprot tome, domaće slobodnooprašujuće sorte, sorte koje se uzgajaju u vrtovima godinama zadržavaju osobine roditelja.
Krastavci imaju odvojene muške i ženske cvjetove i oprašuju ih pčele i ostali kukci, te ih vrlo lako mogu iskrižati s ostalim vrstama krastavaca ako rastu u blizini. Stoga ako želite očuvati čistu, izvornu vrstu, nemojte blizu sijati više vrsti krastavaca, nego ih prostorno odvojite. Osim prostorne izolacije, cvjetove možete i sami oprašiti i tako biti sigurni da nije došlo do križanja.
Fotografija: starinski salatni krastavci
Da bi skupili dobro sjeme , bitno je da su plodovi koje ste odabrali za skupljanje sjemenja reprezentativni, dakle birajte plodove s zdravijih, bujnijih biljaka. Ovo je metoda prirodnog odabira po kojem biramo sjeme ljepših, jačih, otpornijih i ljepših biljaka, a takvi moraju biti i plodovi. Nemojte nikako skupiti sjeme s biljke koja kržlja ili ima neke poteškoće u rastu, jer to su osobine koje se sjemenjem mogu prenijeti i na slijedeću generaciju biljaka. Plodovi ne smiju biti zaraženi nikakvom bolesti, jer se uzročnici bolesti mogu tako prenijeti idućih godina preko sjemenja.
Također, plodovi moraju čim bolje sazrijeti – sjeme se uzima samo s potpuno zrelih plodova – a kod krastavaca je to vrlo bitno. Naime, npr. kod krastavca kornišon beremo male zelene krastavce za kiseljenje, dok ih za sjeme moramo ostaviti na biljci da narastu koliko mogu. Nakon što narastu, moraju još i dozoriti na biljci, a to se jasno može uočiti kad plod promijeni boju u žuto – narančastu.Pobrati ih ipak treba na vrijeme, jer ako ostanu predugo – počnu truliti, pogotovo za kišnijih ljeta. Ipak, da bi bili sigurni da je sjeme dozorilo, berite samo one krastavce koji su potpuno promijenili boju, i još ih prije vađenja sjemenja ostavite na suhom i sunčanom mjestu par dana.
Fotografija: zreli krastavac kornišon.
Postoje 2 metode uzimanja sjemenja krastavaca i obje su jednako dobre. Prva je metoda uz pomoć fermentacije: sjeme se skupa s sokom uzme u posudu, doda se malo vode. Mješavina se ostavi na toplom mjestu da fermentira, a nakon nekog vremena na vrhu se pojavi pljesniva korica, a zdrave sjemenke potonu na dno. Sjeme se opere pod vodom, posuši i spremi. Fermentacijom se uništavaju bakterije i gljivice koje bi mogle uzrokovati razne bolesti na sjemenju. Osim fermentacijom, neželjeni uzročnici bolesti mogu se i kasnije uništiti na sjemenju, namakanjem sjemenja 25 minuta u vodi koja ima konstantnu temperaturu 50 stupnja – ovo je dobro znati i za ono sjeme za koje ne treba postupak fermentacije kod prikupljanja sjemenja.
Ja sjeme uzimam na drukčiji način, koji me je naučila moja baka, a to je bez fermentacije. Uvijek jako pazim da su svi plodovi s kojih skupljam sjeme zdravi i zreli i nikada nisam imala nikakvih problema niti s klijavosti, niti s bolestima na sjemenju. Jednostavno narežem plodove na kriške te isperem sjeme pod laganim mlazom tekuće vode u cjedilo za čaj. Nakon što je sve u cjedilu, lagano prstima sve miješam uz stalno ispiranje da čim bolje isperem sjemenke, te sve nakon dobrog otresanja viška vode stavim sušiti na papir. Za sušenje je najbolji klasični novinski papir, ali poslužiti će i obični bijeli papir. Sjajni papir nije baš praktičan radi slabog upijanja vlage. I tanka tkanina nije loši izbor, bitno je da dobro upija vlagu. Jako je bitno ne zaboraviti napisati na papir koja je to točno vrsta, jer ako ih uzimate više, prije ili poslije nešto ćete pobrkati ili zaboraviti ako si to odmah ne obilježite. Dok se sjeme istrese na papir, još ga malo prstima poravnam – da bude u samo 1 sloju. To je bitno zato da se može čim prije osušiti, da ne dođe do truljenja ili razvoja plijesni u međuvremenu. Sjeme se suši na prozračnom, suhom mjestu, u hladovini – ja osobno ga sušim u kuhinji na visećim ormarićima, ili toplom tavanu.
Nakon što je sve potpuno osušeno, ostruže se s papira (malo je nezgodno s noktima, ali pomaže vrh noža, najbolje onog zaobljenog). Suho sjeme sprema se u papirnate vrećice. Takve vrećice vrlo lako možete napraviti i sami, a ne zaboravite na njih napisati i naziv vrste.
Vrlo je bitno da su plodovi s kojih se uzima sjeme bili potpuno zreli – jer u suprotnom vam se može dogoditi da skupite “prazno”, nepopunjeno sjeme. To se uoči čim se sjeme posuši: “prazno” sjeme je prazno na sredini sjemenke i lako se može presavinuti, dok je ono “puno” tj dobri čvrsto i neda se samo tako presavinuti. Prazno sjeme naravno neće niknuti, stoga nemojte prerano vaditi sjeme iz krastavaca. Zato je preporučljivo ih je i nakon berbe ostaviti u sanduku, na suncu da još malo odstoje i dozore (ne baš stalno na direktnom suncu ako su paklene vrućine). Ponekad se čak može dogoditi da plodovi izgledaju zrelo, a u njima je još nezrelo sjeme, stoga nemojte žuriti s vađenjem sjemenja iz ploda.
Nasuprot tome, ponekad se može dogoditi da već unutar ploda nikne sjeme.
Fotografije: lijevo: prazno sjeme, desno: sjeme proklijalo u plodu
Domaće sjeme krastavaca zadržava klijavost sigurno barem 3 godine (i više – čak i preko 5), naravno, pod uvjetima da se drži u odgovarajućim uvjetima. Sjeme je najbolje čuvati na suhom i ne pretoplom mjestu, preporučljivo hladnom. Ako sjeme navuče vlagu na sebe, vrlo lako može istrunuti i izgubiti klijavost. Podrum nije nikako dobro mjesto za čuvanje sjemenja, jer osim vlage, sjeme vam mogu pojesti i npr. miševi. Ja sjeme čuvam u ormariću za cipele u hodniku – tamo je suho, nikad nije pretoplo i nema neželjenih gladnih gostiju.
Pogledajte i video o skupljanju sjemenja krastavaca:
Svi koji želite kreirati svoj vrt sa domaćim sjemenjem starinskih vrsti povrća i voća te korisnim biljkama za sadnju u mješovitim kulturama, sjeme potražite u našoj ponudi viškova s biovrta OVDJE.