Inspirirana raspravom u fb grupi Biovrt.com – u skladu s prirodom, te time i sa spoznajom da jako malo ljudi može dobro raspoznati razliku između bobičastog voća koje ima sličnu boju bobica, danas sam otišla u voćnjak, odnosno svoj bobičnjak i foto-dokumentirala sve razlike. Svo bobičasto voće već nekoliko godina uzgajam u svom biovrtu – dakle crni, bijeli i crveni ribiz, josta, maline, crne maline, dud, kupine, bijeli i crveni ogrozd, borovnice, brusnice, goji bobice, aroniju…
Crni ribiz – lat. Ribes nigrum, je bobičasto voće koje je poznato po sjajnim crnim bobicama prepunima vitamina C i antocijana. Cijela biljka ima prilično specifičan miris i okus – mnogima svježe bobice baš nisu posebno ukusne nego radije koriste njegove prerađevine. Taj specifičan miris koji imaju plodovi ima čak i korijenje i možete ga osjetiti dok presađujete grm, a malo oštetite korijen.
Listovi su tro- do peterokrpasti, pilasti, promjera do 10 cm, a na naličju su žljezdasto istočkani. Koriste se u tradicionalnoj fitoterapiji radi ljekovitih tvari koje sadrže.
Crni ribiz može narasti do 2 metra u visinu. Grm je zbijeni, ne raste jako brzo, a bobice ćete pronaći na jednogodišnjim izbojima i to više unutar krošnje – dakle uočljiviji su dok razmaknete lišće. Dozrijeva krajem lipnja, a kad dozori sve su bobice istovremeno sjajno crne boje. Sama veličina bobica često varira – prvih sam godina imala sitne crne bobice, ali kako grmovi rastu, tako ima i sve veće bobice. Ove me je godine iznenadio veličinom nekih bobica – neke su bile sitne kao kod crvenog ribiza, neke na istom grmu su bile skoro duplo veće. Čak mi je i ukus crnog ribiza u odnosu na prijašnje godine postao prihvatljiviji, pa sam ga ove godine počela jesti i kao sirovo voće, a ne samo u zelenim sokovima kao do sada.
Osim veličine bobice, crni ribiz je drukčiji od ostalih ribiza i po obliku grozda – bobice ne moraju nužno biti u dužem grozdu, često se tek par bobica drži za stabljiku.
Josta je hibrid nastao križanjem crnog ribiza (Ribes nigrum) i ogrozda (Ribes grossularia syn Ribes uva-crispa), a ime je dobio po početnim slovima njemačkih naziva za crni ribiz (schwarze Johannisbeere) i ogrozd (Stachelbeere). Više liči na crni ribiz po rastu, nije trnoviti kao ogrozd, a plodovi su veći i ukusniji. Grm joste je rijeđi nego kod ribiza, te raste brže i više. Plodovi ne sazrijevaju istovremeno kao kod crnog ribiza, nego postepeno u drugoj polovici lipnja i tokom srpnja. Tako krajem lipnja na josti možete vidjeti plodove raznog stadija dozrijevanja – od zelenih, preko crvenkastih prema sve tamnijoj boji. Dok su potpuno zreli, u srpnju, plodovi su crni, ali nisu tako sjajni kao kod crnog ribiza. Također, najukusniji su dok su potpuno zreli – prije su dosta kiselkasti, a dok su zreli su slatki i aromatični. Mene pomalo podsjećaju na okus crnog grožđa. Koriste se u svježem i prerađenom stanju. Niti josta nema bobice u grozdovima, tek se po nekoliko bobica skupa drži za stabljiku. Kao i crni ribiz, rodi na jednogodišnjim izbojima. Jako dobro podnosi i obrezivanje.
Dakle prva razlika između joste i ribiza je u samom rastu grma – crni ribiz ima zbijeniji grm koji sporije raste, josta ima rijeđi grm. Na crnom ribizu plodove vidite bolje često tek dok malo razmaknete lišće, na josti se oni jasno vide.
Fotografije: Lijevo crni ribiz, desno josta, fotografije od 24.06.2014 – crni ribiz je potpuno crni, josta nejednako dozrijeva krajem lipnja.
Fotografije: Lijevo crni ribiz – zbijeni grm, desno josta – rijetki grm
Evo usporedbe svih vrsti ribiza i joste. Listovi su jako slični – ali ipak – list ribiza ima vrh šiljasti vrh, a list joste blago zaobljeni – sličniji je listu ogrozda. Dakle razlika između crnog ribiza i ogrozda je vidljiva i po listu.
Evo usporedbe bobica joste i crnog ribiza. Meni inače crni ribiz nije baš nešto, onako, ima nešto u okusu na što se treba naučiti, a josta je jako fina tek dok je stvarno zrela, onda joj okus pomalo podsjeća na grožđe. Ponavljam, crni ribiz ima sitnije bobice, ali ponekad su neke i krupnije na istom grmu. Crni ribiz isto nema velike grozdove, kao ni josta. Crni ribiz je sav crni i sjajni dok dozori, josta dozrijeva postepeno – crni je ribiz zreli već krajem lipnja, josta nešto kasnije – dok je crni ribiz zreli, josta tek dozrijeva.
Kako je josta križanac crnog ribiza i ogrozda, zato josta i crni ribiz jesu jako slični – i po rastu i po plodu. Ali opet, obratite pažnju na detalje na dnu ploda, od ostatka cvijeta, na koji pokazuju strelice. Osim lista ogrozda, i ta karakteristika je “preuzeta” od ogrozda. Ovo je meni prva stvar po kojoj i na daljinu mogu odmah raspoznati crni ribiz i jostu, pa i kada su oba ploda potpuno zrela – crni ribiz ima doista specifičan izgled na dnu bobice i to ga razlikuje od bobice joste.
Dakle – rast, list, izgled, miris i okus bobice – to su sve vrlo jasne karateristike po kojima možete razlikovati ribiz i jostu. A po svojim dobrim stranama, mislim da obje vrste zaslužuju mjesto u svakom vrtu.
0
