Mjesec je travanj, a njegovo ima jasno ukazuje da je to mjesec kada raste trava. Međutim, i prije nego naraste trava, otvaraju se prvi cvjetovi maslačaka, tratinčica, čestoslavice, crvene mrtve koprive, dobričice, mišjakinje… Sve savršeno usklađeno da procvatu taman kad izlaze i prvi oprašivači.
I onda, kreću kosilice. I krenu se kresati one prve rascvale tratinčice i maslačci, da bi ostala samo „lijepa“ i „uredna“ zelena površina. A sav tak „korov“ treba eliminirati da nam se smeta u postizanju savršenog travnjaka. Pa se onda košnja ponavlja svaki tjedan najmanje jednom, a u gorim slučajevima, kreće i paljba herbicidima da se iskorijene ti „korovi“.
Istovremeno, imamo situaciju da je u zadnjih 30 godina izumrlo preko 75% kukaca. Za njima krenule su izumirati i ptice koje se njima hrane…. Koga brige što u Kini na puno površina ljudi moraju i oprašivati voćke ručno kistevima – jer su sami uzrokovali drastični nestanak oprašivača? Zar stvarno?
Nestanak oprašivača i osiguranje uvjeta za opstanak nije samo na pčelarima ili pak na poljoprivrednicima koji uzgajaju voće i povrće, nego je zadatak i obaveza svih nas – jer svi konzumiramo i trošimo te prirodne resurse – bilo direktno ili indirektno. I postupci svakog od nas itekako su važni.
Ponekad si mislim, pa zar je homo sapiens – čovjek koji bi trebao biti razuman uistinu poludio da veliki dio ljudi više ne razumije ono najosnovnije u prirodi – da je sve u prirodi povezano i da sve ima svoju svrhu. Gdje je zakazao obrazovni sustav i gdje je nestala ona prirodna inteligencija i osjećaj odgovornosti prema prirodi bez koje niti mi ne možemo preživjeti? Gdje je nestao razum da kad pogledamo te netom rascvale površine prirodno znamo da su one bitne za opstanak preostalih oprašivača, kojima mnogima prijeti izumiranje?
Starije generacije na selu živjele su u skladu s ciklusima prirode i bilo im je razumno ne kositi prerano. Moja 85-godišnja baka i danas veli – pa ako sve pokosimo prije nego ode u cvatnju, kako će se nešto osjemeniti i ponovo izrasti? Gdje će pčele jesti?
Zar stvarno ljudi misle da će uvijek sve moći kupovati u dućanima i nastaviti se bez posljedica ponašati kao pijani miljunaši? Sve ima svoje granice, pa tako mogućnost obnove staništa i vrsta oko nas. A mnoge od njih su kako sam spomenula – pred izumiranjem.
Stoga, stanite s preranom košnjom. Ne, „uredno“ ne znači isto što i „razumno“ u ovoj situaciji s košnjom. Ne, ništa se neće dogoditi ako pričekate s košnjom tjedan, dva, ili ako kosite po etapama, tako da ostavite prostora oprašivačima za preživljavanje. Dajte priliku prirodi da živi na tim preostalim zelenim površinama koje još nismo izorali plugovima, zasuli herbicidima ili zalijali betonom i asfaltom.
U konačnici – o tome ovisi i naš opstanak na ovom planetu.
Više o ovoj temi pročitajte u mom tekstu na poveznici OVDJE.
A više o ovoj temi i koje su alternative pogledajte i u mom videu: