0
Pred dosta godina, kad se nisam još bavila vrtlarenjem, češnjak je za mene bio jednostavno samo jedna vrsta češnjaka – bijelog luka (lat. Allium sativum). Nisam niti znala niti razmišljala o tome koliko raznih ekotipova i raznih kultivara češnjaka postoji.
Tek kad sam intenzivnije počela skupljati razne sorte povrća, a pogotovo starinske sorte, otvorio mi se je sasvim novi svijet češnjaka. Danas imam i nekoliko jesenskih i nekoliko proljetnih sorti i oduševljava me njihova različitost.
RAZLIKA – PROLJETNI I JESENSKI ČEŠNJAK
Mnoge buni razlika između jesenskog i proljetnog češnjaka, pa ću prvo to objasniti. Razlika je u vremenu sadnje – jesenski se sadi u listopadu, proljetni na rano proljeće. Proljetni će dakle dozoriti malo kasnije od jesenskog češnjaka i često ima nešto manje glavice.
Jesenski treba hladnije razdoblje za dobar rast i podnosi smrzavanje, proljetni češnjak u pravilu ne podnosi jača smrzavanja tla.
Jesenski češnjak nije toliko trajan – morate ga potrošiti do kraja godine ili posaditi na jesen, tek neke sorte traju sve do proljeća. Proljetni češnjak je trajniji i čvršći i ako ga dobro uskladištite, traje bez problema i preko godinu dana.
Sve o berbi i spremanju češnjaka pročitajte OVDJE.
JESENSKE SORTE ČEŠNJAKA
Najbolje vrijeme za sadnju jesenskog češnjaka u kontinentalnim krajevima to je mjesec listopad. Nedavno sam posijala zimske salate (VIŠE), te kad posadim jesenski češnjak, još ću na rubove gredica češnjaka presaditi i salatu za proljetnu berbu.
Predstaviti ću vam 4 sorte jesenskog češnjaka koje trenutno uzgajam na svom vrtu, i pokazati koliko su i slični, ali i različiti.
1. Rani ljubičasti češnjak – ta meni omiljena vrsta dozrijeva već početkom lipnja i treba budno pratiti zorenje – čim se stabljike, koliko god bile zelene počnu polijegati, to je znak da treba u berbu. Ako predugo čekate, nestanu nadzemne stabljike koje nisu jako debele i onda morate sve prekopavati u potrazi za češnjakom. Ima čvrste glavice i može narasti dosta veliki, čak i u mojoj tvrdoj ilovači. Poneke biljke ove vrste razvijaju sitne zračne lukovice, ali ne sve. Može se razmnožiti sitnim zračnim lukovicama, ali bolje sadnjom češnjeva na jesen.
2. Rani bijeli češnjak – glavica ovog češnjaka izvana je bijela, ali iznutra češnjevi ipak imaju roza –crvenkaste nijanse. Dozrijeva početkom lipnja i ima jake, debele uspravne stabljike koje se nikad ne polijegaju. Znak za berbu je dok vrhovi listova počnu žutiti. Ova vrsta ne razvija nikad zračne lukovice, tek ponekad se one pojave na samoj stabljici. Ima izuzetno velike češnjeve i zato je ova vrsta najlakša za čišćenje, tj radi veličine češnjeva najbrže ste gotovi. Nije toliko trajna vrsta za konzumaciju kao neke druge vrste, treba ga obavezno potrošiti do kraja godine, ili posaditi na jesen. Radi debelih stabljika, ovu vrstu idealno je plesti u vijence.
3. Kasni roza češnjak – ova vrsta dozrijeva krajem lipnja, dakle mjesec dana kasnije nego rane sorte. Ima jake stabljike i ne razvija zračne lukovice, te radi toga najbolje ga je plesti u vijenac. Ima lijepe čvrste češnjeve. Tek ga testiram koliko dugo može stajati na jesen, ali mi se zasad čini dosta čvrsta i trajna vrsta.
4. starinski češnjak kasni – imam mješavinu od 2 starinske vrste, a obje vrste imaju i male i velike glavice, te jako velike zračne lukovice koje su onda idealne za daljnje razmnožavanje. Dozrijeva krajem lipnja i ima čvrste glavice. Kako većinu glavica razvije zračne lukovice, ima krute stabljike i nije baš dobar za pletenje u glavice radi pucanja tih stabljika.
Razlika dakle nije samo u rastu i razdoblju berbe, nego i u čvrstoći i trajnosti češnjeva, ali i u okusu – neke vrste su puno aromatičnije od drugih.
Evo usporedbe zračnih lukovica rane ljubičaste sorte koja ima sitnije zračne lukovice (lijevo), i starinske vrste koja ima veće zračne lukovice (desno). I njih možete posijati na jesen. Više o uzgoju češnjaka iz zračnih lukovica pročitajte OVDJE.
