0
Ivančice su otporne trajnice iz obitelji glavočika, Asteraceae, porijeklom iz Europe i Azije. Mnoge će sigurno podsjetiti na djetinjstvo i branja poljskog cvijeća na livadama, gdje često raste. Unatoč tome što je poljsko cvijeće, mnogi ju rado uzgajaju u svojim vrtovima, bilo za ukras, bilo za rezano cvijeće, jer ovo je još uvijek jedan od mnogima omiljenih cvijetova.
Ivančice su jako nezahtjevne cvjetnice, i uspijevaju na svim vrstama tala, čak i u teškim i vlažnim tlima. Dobro podnose sušu, a najviše vole sunčani položaj. Ako im uvjeti odgovaraju, sklone su brzom širenju.
Ako se uzgaja iz sjemenja, prve godine uzgoja neće cvasti – prvi put cvate druge godine nakon sijanja. Ivančica je jedan od prvih cvijetova koji prolistaju na proljeće, zapravo već i u zimi. Formira simpatične male grmiće i tako se i stalno umnožava u grmićima, naraste u visinu samo u vrijeme cvatnje.
Prva cvatnja je u svibnju, i ta prva cvatnja je najobilnija. Već početkom svibnja na vrhovima stabljika pojavljuju se zeleni pupoljci, koji se ubrzo otvaraju u cvjetove.
.
Vrsta koju ja imam naraste prilično visoka, preko 1 metar i visinu, i jako je obilne cvatnje. Kad su u vrhuncu cvatnje, dio s ivančicama jednostavno “blješti”. Nezgodno zna biti jedino ako u to doba jako padne kiša ili zapuše vjetar – tad mi se počnu polijegati i moram ih privezivati za potpornje.
Nakon te prve cvatnje, preporučljivo je sve cvijetove porezati prije nego se počne rasipati sjeme. Razlog tome je što stara jako puno sjemenja i jako se uspješno sama zasijava, tako da uskoro niče posvud uokolo ako se sama zasije. Ako ipak želite skupiti sjeme, tad imajte na umu da ga na vrijeme poberete – ono nastaje ispod “žute sredine” – kad je zrelo, iz sredina se lako izdvajaju sivkaste duguljaste, ovalne sjemenke.
A nakon što se porežu cvjetovi, ova vrsta ivančice još cvijeta iste sezone, samo ne tako obilno, i ne tako visokim cvijetovima kao prvi put.
.
Bolesti do sada još nisam zapazila na njima, a od nametnika često ju napadau crne uši – skupljaju se na naličju cvijetova i cvijetnim stapkama. Ja s njima ne činim ništa, jer cvijetove i biljku uši neće uništiti, a ionako će kad se pojave uši, u biovrtu uskoro doći i predatori koji se njima hrane, pa puštam neka stvari idu svojim tokom. Jedino, takve cvjetove nemojte brati za vaze…ali nikad nisu na apsolutno svim cvjetovima, tako da će uvijek nešto biti za rezano cvijeće.
Također, na cvjetovima ivančica često se hrane kukci, ali nisam ih još identificirala, pa zasad evo samo slike.
.
Što mogu još napisati za kraj, osim da je ovo jako jednostavan, nezahtjevan cvijet, ali po meni, svakako neizostavan cvijet u mom cvijetnjaku:)
